Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4663/11 (H. T.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4663/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-4663/11, rješavajući apelaciju Himze Turkanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Himze Turkanovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 051632 11 Gž od 14. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Himzo Turkanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Osla, kojeg zastupaju Dragomir Prerad i Miroslav Prerad, advokati iz Banja Luke, podnio je 6. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 051632 11 Gž od 14. septembra 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 051632 90 P od 18. oktobra 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonita rang lista prioriteta Komisije za stambene odnose Kliničkog centra u Banja Luci (u daljnjem tekstu: prvotuženi), broj 06-02-124/89 od 22. decembra 1989. godine i odluka Radničkog savjeta prvotuženog, broj 06-01-797/90 od 19. jula 1990. godine, te da se prvotuženom naloži da izvrši novo bodovanje, prema M. T. koja se nalazila na prvom mjestu rang liste (u daljnjem tekstu: drugotužena) i S.R., te da na osnovu toga sačini novu rang lista prioriteta uz naknadu troškova parničnog postupka, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom odlučeno je da apelant naknadi trokove parničnog postupka drugotuženoj u iznosu od 2.650,00 KM, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 71 0 P 051632 11 Gž od 14. septembra 2011. godine, prvostepena presuda je u dijelu odluke o glavnoj stvari ukinuta i tužba odbačena kao nedopuštena, dok je u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova postupka žalba apelanta odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju je navedeno da rang lista prioriteta Komisije za stambene odnose prvotuženog, broj 06-02-124/89 od 22. decembra 1989. godine, nije pravni akt, već isključivo akt kojim je iskazan redoslijed prvenstva u ostvarivanju prava na stan u određenom trenutku, koji ne uživa posebnu sudsku zaštitu, te da o pravilnosti rang liste za rješavanje stambene potrebe sud odlučuje kao o prethodnom pitanju u sporu o ocjeni zakonitosti konačne odluke o dodjeli stana. Sud je zaključio da primjenom odredbe člana 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni list SFRJ» br. 60/89 i 42/90, u daljnjem tekstu: Zakona o osnovnim pravima), zahtjev apelanta za poništenjem rang liste za dodjelu stana bez zahtjeva da se poništi konačna odluka (broj KBC-06-01-547/89 od 24. oktobra 1989. godine) o dodjeli stana u Banja Luci, ulica AVNOJ-a br. 23, stan broj 9/III, povodom koje je i utvrđena navedena rang lista prioriteta kao samostalan zahtjev ne može ostvariti sudsku zaštitu, te je tužbu odbacio kao nedopuštenu. Također je odbačena apelantova tužba i u dijelu kojim je tražio da se utvrdi kao nezakonita odluka Radničkog savjeta prvotuženog, broj 06-01-797/90 od 19. jula 1990. godine, koja ima karakter obavjesti, odnosno ne predstavlja konstitutivan pravni akt, budući da je apelant samo obavješten da radnički savjet nije donio odluku o prigovoru apelanta izjavljenog na konačnu listu prioriteta.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je posebno istakao: «da je drugotužena dobila dodatne bodove zbog zdravstvenog stanja a da nikada nije priložila rješenje o dodjeli tuđe njege, čime je nedvosmisleno da nikako nije mogla biti na prvom mjestu rang liste».

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Apelant apelacijom osporava rješenje Okružnog suda, broj 71 0 P 051632 11 Gž od 14. septembra 2011. godine, kojim je njegova tužba odbačena kao nedopuštena iz razloga što rang lista prioriteta Komisije za stambene odnose prvotuženog, broj 06-02-124/89 od 22. decembra 1989. godine i odluka Radničkog savjeta prvotuženog, broj 06-01-797/90 od 19. jula 1990. godine, ne predstavljaju konstitutivne pravne akte, kojima nastupaju određeni pravni odnosi, koji bi mogli biti predmet sudske zaštite. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se u postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje odlučivalo isključivo o procesnoj dopustivosti tužbe, a nije se odlučivalo o sticanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Ustavni sud je već zaključio da se u postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje odlučivalo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, a nije se odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, pa se stoga i navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4663/11 (H. T.) | Sudska praksa | Aktio