Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4869/11 («Javor d.o.o.» Foča)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4869/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-4869/11, rješavajući apelaciju «Javor d.o.o.» Foča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Javor d.o.o.» Foča podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci, broj 62 0 Ps 007609 11 Pž od 13. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju, broj 62 0 Ps 007609 10 Ps od 20. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Javor d.o.o.» Foča (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnio je 22. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 62 0 Ps 007609 11 Pž od 13. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), broj 62 0 Ps 007609 10 Ps od 20. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda, broj 62 0 Ps 007609 10 Ps od 20. maja 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda, broj 62 0 Ps 007609 11 Pž od 13. oktobra 2011. godine, odbačena je tužba apelanta koju je podnio protiv «Maglić-Fabrika lesonit ploča» d.o.o. u stečaju (u daljnjem tekstu: tuženi) primjenom odredbe člana 67. stav 4. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP), budući da se u konkretnom slučaju radi o pravosnažno presuđenoj stvari. U obrazloženju je navedeno da je apelant podnio tužbu protiv tuženog radi isplate potraživanja na ime isporuke drvne građe u iznosu od 32.589,42 KM, koja potraživanja su bila utvrđena konsolidovanim stečajnim planom. Budući da je tokom postupka nespornim utvrđeno da je rješenjem Osnovnog suda u Trebinju, broj 095-0-St-07-000-002 od 20. marta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Pžp-07-000-068 od 11. septembra 2007. godine, potvrđen konsolidovani stečajni plan od 26. februara 2007. godine, da je rješenje Osnovnog suda od 20. marta 2007. godine, postalo pravosnažno, odnosno da je već priznato potraživanje apelanta, koje je predmetom novog postupka, proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o pravosnažno presuđenoj stvari, obzirom da apelant ne može podnijeti tužbu protiv tuženog (stečajnog dužnika) za isto potraživanje koje je mu je već priznato. S obzirom da je potraživanje apelanta priznato u planu reorganizacije, koji je potvrđen i ima snagu izvršne isprave, odlučeno je kao u izreci osporenog rješenja.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. S obzirom na to da apelant smatra da mu je, osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je, prije svega, da Ustavni sud odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član
6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog i Višeg privrednog suda kojim je odbačena njegova tužba iz procesnih razloga budući da su sudovi tokom postupka, između ostalog, utvrdili da se radi o presuđenoj stvari, u smislu odredbe člana 67. stav 4. ZPP-a jer su sudovi o istom pravom pitanju već pravomoćno odlučili. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, a da se nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesena pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, s obzirom da je njegova tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović