Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4998/11 (D. S.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4998/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP-4998/11, rješavajući apelaciju Dragana Stanojlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Stanojlovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 K 002418 11 Kž od 28. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 12 0 K 002418 11 Kvl od 30. augusta 2011.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Stanojlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banja Luke, podnio je 27. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 12 0 K 002418 11 Kž od 28. oktobra 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 12 0 K 002418 11 Kvl od 30. augusta 2011. godine. Apelant je 15. marta 2012. godine Ustavnom sudu dostavio urgenciju za postupanje po njegovoj apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda, broj K-64/05 od 15. maja 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela utaje poreza i doprinosa iz člana 287. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-06-000 169 od 29. marta 2007. godine, odbijena je žalba Okružnog tužilaštva u Bijeljini, dok je žalba apelanta djelimično uvažena na način da je primjenom odredbe člana 33., 37. i 44. Krivičnog zakona apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. juna 2005. godine do 1. augusta 2005. godine. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1781/07 od 13. decembra 2007. godine, kojom je apelaciju podnesenu protiv presude Okružnog suda, broj K-64/05 od 15. maja 2006. godine i presude Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-06-000 169 od 29. marta 2007. godine, odbio kao neosnovanu. Međutim, apelant je zatražio preispitivanje ove odluke Ustavnog suda, pa je Ustavni sud, rješenjem broj AP 1781/07 od 13. maja 2008. godine, usvojio apelantov zahtjev za preispitivanje ranije donesene odluke. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1781/07 od 30. maja 2009. godine, kojom je apelaciju odbio kao neosnovanu.
5. Rješenjem Okružnog suda, broj 12 0 K 002418 11 Kvl od 30. augusta 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj 12 0 K 002418 11 Kž od 28. oktobra 2011. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Okružnog suda, broj K-64/05 od 15. maja 2006. godine. U obrazloženju je između ostalog navedeno da dostavljene odluke Okružnog suda, broj 12 0 K 000440/08 K od 13. aprila 2010. godine i Vrhovnog suda, broj 12 0 K 00440 10 Kž od 19. januara 2011. godine, za koje apelant smatra da su donesene u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, u korist drugog lica kao optuženog ne mogu biti osnov za ponavljanje krivičnog postupka, budući da se radi o drugom krivičnom postupku i drugačijim okolnostima izvršenja krivičnog djela. Također je utvrđeno da nalaz i mišljenje vještaka A.H. koji je apelant ponudio u zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka ne predstavlja novi dokaz u konkretnom slučaju koji bi u vezi sa ostalim dokazima izvedenim u postupku, mogao prouzrokovati oslobođenje apelanta ili njegovo blaže kažnjavanje, niti bi se navedenim dokazom mogle utvrditi nove činjenice koje ranije nisu bile poznate sudu u vrijeme donošenja odluke.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant posebno smatra: «da mu je zdravstveno stanje izuzetno teško te da je neophodno odložiti izdržavnje kazne zatvora koji zahtjev je već poslao Osnovnom sudu u Banja Luci.»
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali rješenja Okružnog i Vrhovnog suda kojima je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Okružnog suda, broj K-64/05 od 15. maja 2006. godine.
9. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na apelantov slučaj.
10. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».
11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Okružnog suda, broj K-64/05 od 15. maja 2006. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović