Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/09 (B. M.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-547/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 547/09, rješavajući apelaciju Branka Malića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Malića podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banja Luci broj P-2050/00 od 9. jula 2004. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavnom sudu Bose i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesena je 24. februara 2009. godine apelacija Branka Malića (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2050/00. Ustavnom sudu je, uz predmetnu apelaciju dostavljena punomoć kojom je apelantov sin Milan Malić ovlastio advokata Slavicu Bajić da ga zastupa u postupku pred Ustavnim sudom.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sledeći način:

3. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K 61/99 od 29. februara 2000. godine, apelantu je zbog krivičnog djela ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog Zakona Republike Srpske, izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine. Nadalje, iz spisa proizlazi da je apelant dvije godine, 10 mjeseci i 27 dana bio duže lišen slobode nego što mu je izrečeno pravosnažnom presudom Okružnog suda a ovo iz razloga što se nalazio u pritvoru i što je upućen na izdržavanje kazne zatvora prije pravosnažnosti presude.

4. Apelant je, 21. septembra 2000. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih: 1. Republike Srpske-Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljnjem tekstu: I-tužena), 2. Bosne i Hercegovine-Federacije Bosne i Hercegovine-Ministarstva pravosuđa i uprave Federacije BiH (u daljnjem tekstu: II-tužena) i Kantonalnog ministarstva pravde u Bihaću (u daljnjem tekstu: III-tuženi) radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 40.000,00 KM zbog kako je apelant naveo „povrede ugleda slobode“.

5. Presudom Osnovnog suda broj P- 2050/00 od 9. jula 2004. godine obavezana je I-tužena da apelantu isplati iznos od 40.850,00 KM na ime naknade nematerijalne štete i iznos od 2.685,00 KM na ime troškova postupka sa zakonskom kamatom. Tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženu i III-tuženog je odbijen kao neosnovan.

6. Odlučujući o žalbi I-tužene protiv prvostepene presude, a i po službenoj dužnosti, Okružni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio presudu broj Gž-1896/04 od 27. februara 2007. godine kojom je prvostepena presuda preinačena tako da je apelant u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je prvostepena presuda donesena 9. jula 2004. godine, a da je utvrđeno da je apelant umro 17. februara 2004. godine, to proizlazi da u momentu donošenja prvostepene presude apelant nije bio živ. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da, iako je apelant imao punomoćnika advokata Slavicu Bajić koja ga je zastupala u predmetnoj parnici, njegovo pravo je njegovom smrću prestalo jer je odredbom člana 204. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da „potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je to pravo priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom“. S obzirom da u konkretnom slučaju apelant nije zaključio bilo kakav pismeni sporazum, niti je za njegova života bila donesena pravosnažna odluka, Okružni sud je zaključio da je prvostepena presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, te je primjenom odredbe člana 229. tačka 4. ZPP odlučio kao u izreci presude.

7. Odlučujući o apelantovoj reviziji protiv presude Okružnog suda broj Gž-1896/04 od 27. februara 2007. godine, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio presudu broj 118-0-Rev-07-000832 od 5. decembra 2008. godine kojom je apelantova revizija odbijena. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da iz izvoda iz matične knjige umrlih Matičnog ureda u Prijedoru broj 04-203-1725/05 od 10. juna 2005. godine proizlazi da je apelant umro 17. februara 2004. godine, dakle prije nego što je i donesena prvostepena presuda kojom mu je dosuđena naknada nematerijalne štete. Vrhovni sud je nadalje ukazao na odredbu člana 204. ZOO kojom je propisano da „potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednike samo ako je to pravo priznato pravosnažnom odlukom ili pismenim sporazumom“, te s tim u vezi zaključio da u smislu navedene odredbe u konkretnom slučaju pravo naknade štete ne prelazi na nasljednike, a budući da je apelant umro prije nego što je prvostepena presuda postala pravomoćna. Također, Vrhovni sud je istakao da u smislu odredbe člana 378. ZPP-a, smrt apelanta nije mogla dovesti do prekida postupka, budući da je apelant tokom cijelog postupka imao advokata.

8. U predmetnoj apelaciji je navedeno da je trajanje postupka pred Osnovnim sudom „bilo nerazumno dugo“ zbog čega je povrijeđeno apelantovo pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant umro 17. februara 2004. godine, a da je predmetnu apelaciju podnijela advokatica Slavica Bajić kao apelantov punomoćnik koji ga je zastupao u postupku pred redovnim sudovima a da je u prilogu apelacije dostavila punomoć za zastupanje apelantovog sina Milana Malića u postupku pred Ustavnim sudom.

11. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom apelacionom postupku, advokat Slavica Bajić nije bila ovlaštena da podnese apelaciju u ime apelanta koji je umro pet godina prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Nadalje, u pogledu apelantovog sina Milana Malića, Ustavni sud zapaža da je apelantov sin ovlastio advokata Slavicu Bajić da ga kao apelantovog nasljednika zastupa u postupku pred Ustavnim sudom. Međutim, budući da u vrijeme podnošenja apelacije, Milan Malić nije imao svojstvo stranke u predmetnom sudskom postupku, Ustavni sud smatra da samim tim apelantov sin Milan Malić nije stekao svojstvo učesnika u postupku pred Ustavnim sudom u smislu odredbe člana 15. stav 1. b) Pravila Ustavnog suda. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija podnesena od neovlaštenog lica.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-547/09 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio