Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-605/12 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o Tuzla)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-605/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 605/12, rješavajući apelaciju JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o Tuzla podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005225 10 Gž od 28. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08-001345 od 21. maja 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 10. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005225 10 Gž od 28. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-08-001345 od 21. maja 2010. godine.

2. Općinski sud je 21. maja 2010. godine donio presudu broj 032-0-P-08-001345 kojom je usvojen apelantov protivtužbeni zahtjev i izmijenjena pravosnažna presuda Općinskog suda broj P 778/04 od 20. maja 2005. godine kojom je apelant bio obavezan Ćamilu Kasapoviću (u daljnjem tekstu: tužitelju), na ime rente isplaćivati mjesečne iznose od po 375,84 KM, pa je počev od 19. novembra 2009. godine kao dana podnošenja protivtužbe, tužitelju ukinuta ranije dosuđena renta. Stavom drugim iste presude odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je tražio da se apelant obaveže da mu na ime rente mjesečno uplaćuje iznose pobliže precizirane dispozitivom navedene presude, kao i da se apelant obaveže da dospjele iznose isplati odjednom, a ubuduće za svaki mjesec najkasnije do 20-og u mjesecu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od posljednjeg dana u mjesecu dospjelosti svakog pojedinog iznossa pa do isplate, te da naknadi troškove parničnog postupka. Stavom trećim i četvrtim presude odbijeni su zahtjevi tužitelja i apelanta za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Kantonalni sud je 28. novembra 2011. godine donio presudu broj 03 0 P 005225 10 Gž kojom je uvažena žalba tužitelja i prvostepena presuda preinačena na način da je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se izmijeni pravosnažna presuda Općinskog suda broj P- 778/04 od 20. maja 2005. godine, kojom je bio obavezan da tužitelju na ime rente isplaćuje mjesečne iznose od po 375,84 KM, te da se počev od 19. novembra 2009. godine, kao dana podnošenja protivtužbe, tužitelju ukine ranije dosuđena renta. Stavom drugim presude usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je apelant obavezan da tužitelju plaća na ime rente iznose pobliže precizirane dispozitivom navedene presude i to na način pobliže preciziran dispozitivom navedene presude, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom trećim presude apelant je obavezan da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 240,00 KM.

4. Prema stanju spisa proizilazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 005225 10 Gž od 28. novembra 2011. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavjestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji koju su apelanti izjavili protiv navedene presude Kantonalnog suda.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 237.

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u predmetu apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-605/12 (JP Elektroprivreda BiH d.d… | Sudska praksa | Aktio