Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-685/12 („TRI-MAR“ d.o.o)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-685/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 685/12, rješavajući apelaciju „TRI-
MAR“ d.o.o , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „TRI-MAR“ d.o.o podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 002867 09 I od 26. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 I 002867 11 Gz od 16. novembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 002867 09 I od 25. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „TRI-MAR“ d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, kojeg zastupa direktor Biljanja Trivundža iz Novog Grada, dostavio je 16. januara 2012. godine apelaciju Osnovnom sudu u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv zaključka Osnovnog suda broj 76 0 I 002867 09 I od 26. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 I 002867 11 Gz od 16. novembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 002867 09 I od 25. juna 2010. godine. Osnovni sud je 16. februara 2012. godine dostavio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelantovu apelaciju koja je registrovana pod brojem AP 685/12. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se odložiti: „izvršenje presude o deložaciji Osnovnog suda zakazane za 23. februar 2012. godine, do donošenja odluke o apelaciji“.
2. Hypo Alpe – Adria Bank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je 12. juna 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja osiguranog založnim pravom na nekretninama hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete hipotekom i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom založenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. U prijedlogu za izvršenje je traženo da Osnovni sud donese rješenje o izvršenju kojim će se odrediti „izvršenje na osnovu sporazuma povjerioca i dužnika koje ima snagu sudskog poravnanja, a na osnovu koga je Osnovni sud donio rješenje o zasnivanju založnog prava broj 076-0-I-07-000-068 od 2. maja 2007. godine“ na nekretninama hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete, pobliže precizirane navedenim prijedlogom. Osnovni sud je 6. jula 2009. godine donio rješenje broj 76 0 I 002867 09 I kojim je dozvolio izvršenje kako je predložio tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje od 12. juna 2009. godine.
3. Tražilac izvršenja je 12. juna 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja osiguranog založnim pravom na nekretninama i transakcijskim računima hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete hipotekom i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenom založenih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. U prijedlogu za izvršenje je traženo da Osnovni sud donese rješenje o izvršenju kojim će se odrediti „izvršenje na osnovu sporazuma povjerioca i dužnika koje ima snagu sudskog poravnanja, a na osnovu koga je Osnovni sud donio rješenje o zasnivanju založnog prava broj 076-0-lp-08-000-001 od 22. januara 2008. godine“ na nekretninama hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete, pobliže precizirane navedenim prijedlogom. Osnovni sud je 6. jula 2009. godine donio rješenje broj 76 0 Ip 002868 09 Ip kojim je dozvolio izvršenje kako je predložio tražitelj izvršenja u prijedlogu za izvršenje od 12. juna 2009. godine.
4. Osnovni sud je 2. marta 2010. godine donio zaključak broj 76 0 I 002867 09 I kojim je određena prva javna prodaja nekretnina izvršenika Biljane Trivundža i hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete na nakretninama označenim kao k.č.br. 221/1, k.č.br 221/3, sve pobliže precizirane navedenim zaključkom. Zaključkom je javna prodaja zakazana za 5. april 2010. godine.
5. Osnovni sud je 6. aprila 2010. godine donio zaključak broj 76 0 I 002867 09 I kojim je određena druga javna prodaja nekretnina apelanta, kao izvršenika, upisanih u zk.ul.br. 401 k.o. Novi Grad, na nekretninama izvršenika Slobodana Marčete označene kao k.č.br. 221/1, k.č.br. 221/3, i k.č.br. 220/7 upisano u pl.br. 3836/01 k.o. Novi Grad, sve pobliže precizirane navedenim zaključkom. Zaključkom je javna prodaja zakazana za 17. maj 2010. godine.
6. Osnovni sud je 17. maja 2010. godine donio zaključak broj 76 0 I 002867 09 I kojim je određena treća javna prodaja nekretnina upisanih u zk.ul.br. 401 k.o. Novi Grad, na nekretninama izvršenika Slobodana Marčete označene kao k.č.br. 221/1, k.č.br. 221/3, i k.č.br. 220/7 upisano u pl.br. 3836/01 k.o. Novi Grad, sve pobliže precizirane navedenim zaključkom. Zaključkom je javna prodaja zakazana za 25. juni 2010. godine.
7. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 002867 09 I od 25. juna 2010. godine, tražiocu izvršenja, su dosuđene nepokretnosti upisane u zk.ul.br. 401 k.o. Novi Grad, na nekretninama izvršenika Slobodana Marčete, označene kao k.č.br. 221/1, k.č.br. 221/3 i kč.br. 220/7 upisano u pl.br. 3836/01 k.o. Novi Grad dosadašnje vlasništvo, hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete sa 1/1 dijela. Istim rješenjem je određena predaja u posjed nepokretnosti iz stava 1. ovog rješenja tražiocu izvršenja, i naloženo Zemljišnoknjižnom uredu ovog suda da ovu nepokretnost upiše kao vlasništvo tražioca izvršenja.
8. Osnovni sud je 25. juna 2010. godine donio zaključak broj 76 0 I 002867 09 I kojim je utvrđeno da je nepokretnost označena kao k.č.br. 221/1, k.č.br 221/3 i k.č.br 220/7, sve upisano u zk.ul.br 401 k.o. Novi Grad, a po novom premjeru nekretnine upisane u pl.br. 3836/01 k.o. Novi Grad, dosadašnje vlasništvo izvršenika Biljane Trivundža, prodana 25. juna 2010. godine, za iznos od 401.001,00 KM, tražiocu izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču.
9. Okružni sud je 16. novembra 2011. godine donio rješenje broj 76 0 I 002867 11 Gz kojim je odbo žalbu izvršenika Biljane Trivundže i hipotekarnog izvršenika Slobodana Marčete i potvrdio rješenje Osnovnog suda broj 76 0 I 002867 09 I od 25. juna 2010. godine.
10. U obrazloženju rješenja, Okružni sud je naveo da je odredbom člana 73. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da „nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti sprovesti poseban izvršni postupak. U tom slučaju kada tražilac izvršenja traži prinudno namirenje različitih potraživanja (različiti osnovi) iz iste nepokretnosti, svi zahtjevi se spajaju ujedan izvršni postupak. Odlučujući momenat od kojeg dolazi do pristupanja (spajanja) izvršenja je upis zabilježbe o izvršenju u zemljišnoj knjizi (član 72. stav 1. ZIP), nakon čega nije moguće voditi odvojene izvršne postupke na toj nepokretnosti“. Okružni sud je istakao da je tražilac izvršenja u oba postupka isti, kao i hipotekarni izvršenik, dok je izvršenik u postupku „koji se vodi pod ovim poslovim brojem Biljana Trivundža, a u postupku koji se vodio prije spajanja pod poslovnim brojem 76 0 lp 002868 09 lp, izvršenik je društvo „Tri mar" d.o.o Novi Grad, koga zastupa Biljana Trivundža“. Okružni sud je naglasio da su na prvom javnom ročištu za prodaju nepokretnosti, koje su predmet izvršenja, pored tražioca izvršenja, bila prisutna i Biljana Trivundža i hipotekarni izvršenik, te da je na tom ročištu prvostepeni sud rješenjem izvršio spajanje postupaka (76 0 I 002867 09 I i 76 0 lp 002868 09 lp) i odredio da se jedinstveni postupak vodi pod brojem 76 01002867 09 I. Okružni sud je naveo da je prvo ročište oglašeno neuspjelim i određeno je drugo ročište za prodaju nepokretnosti koje je provedeno 17. maja 2010. godine. Okružni sud je naglasio da je izvršenik Biljana Trivundža ujedno i apelantov zakonski zastupnik, pa je učestvujući u postupku postupala u svoje ime, kao izvršenik, i u ime apelanta kao njegov zakonski zastupnik. Okružni sud je naveo da nisu prihvatljivi apelantovi žalbeni navodi da je sud njega i njegovog zakonskog zastupnika, Biljanu Trivundžu onemogućio da raspravlja pred sudom i zaštiti svoj interes i interes apelanta iz razloga što je ista uredno primila zaključak kojim se određuje treće ročište za prodaju nepokretnih stvari, a svoj izostanak nije opravdala. Okružni sud je istakao da je odredbom člana 89. ZIP propisan postupak utvrđivanja prodajne cijene, prodaje i uslov prodaje na prvom, drugom i trećem ročištu za prodaju, dok je odredbom člana 93. ZIP propisano da nakon polaganja cijene sud donosi rješenje kojim nepokretnost dosuđuje kupcu. Okružni sud je naveo da nisu osnovani žalbeni navodi da se predmetne nekretnine nisu mogle prodati tražiocu izvršenja za „ponuđeni“ iznos, jer je isti znatno manji ne samo od procijenjene vrijednosti nekretnina već i od iznosa duga kao i da je tražilac izvršenja doveden u povoljniji položaj i omogućeno mu da se neosnovano obogati. Okružni sud je naglasio da je „tražilac izvršenja predmetne nepokretnosti kupio na trećem ročištu za prodaju, na kojem se nepokretnosti mogu prodati bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost, od stranke sudskog vještaka (član 89. stav 5. ZIP)“. Najzad Okružni sud je istakao da se pored tražioca izvršenja na trećem ročištu za prodaju kao kupac se prijavila Slobodanka Marčeta, koja je kao zadnju cijenu ponudila iznos od 401.000,00 KM.
11. Osnovni sud je 26. decembra 2011. godine donio zaključak broj 76 0 I 002867 09 I kojim je precizirao provođenje radnje izvršenja na način pobliže preciziran predmetnim zaključkom.
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom utvrđeno članom II/3.f). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu, utvrđeno članom II/3.k). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
14. Ustavni sud primjećuje da je apelant kao osporene odluke označio odluke Osnovnog i Okružnog suda, koja su donesena u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja imovine apelanta kao izvršenika. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
15. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
16. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izrvršena prodaja imovine hipotekarnih izvršenika radi namirenja novčanog potraživanja, koje je tražitelj izvršenja imao prema apelantu. Ustavni sud naglašava da je u konkretnom izvršnom postupku predmet izvršenja umjesto pravomoćne presude izvršno sudsko poravnanje, odnosno sporazumi apelanta i tražitelja izvršenja o osiguranju novčanog potraživanja, koji su sastavni dio navedenih pravomoćnih i izvršnih sudskih rješenja. Ustavni sud dalje zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku izvršena prodaja imovine hipotekarnih izvršenika, koja je prethodno bila određena kao predmet založnog prava i čija je vrijednost ranije utvrđena sporazumom stranaka. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Naime prava i obaveze apelanta su utvrđene u sporazumima apelanta i tražitelja izvršenja, a koji su u izvršnom postupku imali snagu izvršnog sudskog poravnanja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Ustavni sud navode apelanta da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 8. Evropske konvencije smatra, takođe, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine, budući da je apelant pravno lice i da samim tim ne uživa pravo na dom, jer se sadržaj tog prava odnosi na fizička lica.
19. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud napominje da je apelant sporazumom zaključenim pred sudom određenu imovinu svojevoljno založio kao osiguranje da će biti isplaćeni krediti koje je dobio od tražitelja izvršenja. Osporenim odlukama donesenim u izvršnom postupku samo je određen najpovoljniji ponuđač kao i činjenica da je iz cijene prodate imovine namireno potraživanje tražitelja izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud smatra ni navodi apelanta da određena imovina nije mogla biti predmet izvršenja ne mogu biti od uticaja na rješenje konkretne pravne stvari. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović