Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1267/09 (V. J.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1267/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 1267/09, rješavajući apelaciju Vinke Jovičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vinke Jovičić podnesena protiv:

- rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-10- 000 105 od 24. marta 2010. godine i broj 118-0-Rev-09-001 159 od 5. januara 2010. godine,

- rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 I 000086 09 Gž od 10. juna 2009. godine, broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine i broj 013-0-Gž-08-000 374 od 26. marta 2009.

godine,

- rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 I 000086 08 I od 1.

septembra 2009. godine, broj 87 0 I 000086 08 I od 25.

septembra 2008. godine, broj 087-0-Dn-08-000 836 od 11. jula 2008. godine i broj 087-0-Dn-08-000 118 od 27. maja 2008.

godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se apelacija Vinke Jovičić u odnosu na postupak ispravke upisa u katastru nekretnina pred Republičkom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Teslić, a koji je okončan rješenjima broj 21.46/952.1-28/11 od 19. januara 2011. godine i broj 21.46/952.1-28/11 od 31. januara 2011. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Vinka Jovičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića podnijela je 27. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine i broj 013-0-Gž-08-000 374 od 26. marta 2009. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/477-15/08 od 24. aprila 2008. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: PJ Teslić) broj 46-477-1- 2197 od 13. februara 2008. godine.

2. U periodu od 27. aprila 2009. godine do 25. jula 2011. godine apelantica je u više navrata dopunjavala apelaciju.

3. Apelantica je dopunila apelaciju 29. juna 2009. godine, osporivši Rješenje Okružnog suda broj 87 0 I 000086 09 Gž od 10. juna 2009. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 000086 08 I od 25. septembra 2008. godine.

4. Apelantica je dopunila apelaciju 22. septembra 2009. godine, osporivši Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 000086 I od 1. septembra 2009. godine.

5. Apelantica je dopunila apelaciju 25. i 29. januara 2010. godine, osporivši Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-001 159 od 5. januara 2010. godine.

6. Apelantica je dopunila apelaciju 7. maja 2010. godine, osporivši Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-10-000 105 od 24. marta 2010. godine.

7. Apelantica je dopunila apelaciju 17 jula, 6. avgusta, 2, 5. i 7. novembra 2009. godine, 22. i 25. januara, 25. februara, 29. marta, 1. aprila i 8. jula 2010. godine, te 25. jula 2011. godine.

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

9. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 645/04 od 2. decembra 2005. godine utvrdio da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica je osporavala odluku Vrhovnog suda kojom su ukinute odluke nižestepenih sudova kojim je usvojen otkaz ugovora o korištenju stana koji se nalazi u Tesliću, Ul. Jovana Dučića broj H-40, ulaz III, sprat 1, broj stana 23. površine 49,50 m (u daljnjem tekstu: predmetni stan) između Z.N. i „Promtesa“ a.d. Teslić. Ustavni sud je ukinuo presudu Vrhovnog suda kom je naloženo da donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, Osnovni sud je Rješenjem broj R-137/05 od 10. novembra 2006. godine i Rješenjem o ispravci ovog rješenja pod istim brojem od 18. februara 2008. godine utvrdio da su AD „Promtes“ Teslić kao prodavac i apelantica kao kupac zaključili ugovor o prodaji predmetnog stana.

11. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: PJ Teslić) je Rješenjem broj 46-477-1-2197 od 21. avgusta 2007. godine dozvolila upis prava svojine u knjigu uloženih ugovora predmetnog stana sa 1/1 dijela u korist apelantice u list uloženih ugovora o otkupu stanova broj 2014 k.o. Teslić Grad.

Postupak upisa u katastru nekretnina

12. PJ Teslić je Rješenjem broj 46-477-1-2197 od 5. novembra 2007. godine i Rješenjem broj 46-477-1-2197 od 13. februara 2008. godine, a koja su poništena Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 05-477-43/07 od 11. januara 2008. godine i Rješenjem broj 21.05/477-8/08 od 12. marta 2008. godine odbacila zbog nenadležnosti apelantičin zahtjev u vezi sa ispravkom pogrešnog upisa prava svojine u Rješenju Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanju prava na nekretninama za k.o. Teslić Grad (u daljnjem tekstu: Komisija za izlaganje podataka) broj 46-025-951-1644/05 od 23. maja 2005. godine.

13. PJ Teslić je Rješenjem broj 46-477-1-2197 od 13. februara 2008. godine odbacila zbog nenadležnosti apelantičin zahtjev u vezi sa upisom etažnog vlasništva na predmetnom stanu koji je stečen na osnovu Presude Okružnog suda u Doboju broj P1-137/05 od 10. oktobra 2006. godine zbog pogrešnog upisa prava svojine u Rješenju Komisije za izlaganje podataka broj 46-025- 951-1644/05 od 23. maja 2005. godine. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je izvršen upis apelantičinog zahtjeva u knjigu uloženih ugovora o čemu joj je dostavljeno rješenje, kao i da je izvršen upis pomoćne prostorije u katastar nekretnina. Dalje, ukazano je da nije moguće izvršiti upis etažnog vlasništva u katastru nepokretnosti, jer je Komisija za izlaganje podataka napravila grešku, koja je predmetni stan u svom aktu upisala u površini od 65 m , što ne odgovara podatku iz presude koju je apelantica dostavila, pa je njen zahtjev odbačen, jer se popravkom navedene greške u površini stana i pripadajućeg zemljišta zadire u obim prava koja su u nadležnosti suda.

14. Republička uprava je Rješenjem broj 21.05/477-15/08 od 24. aprila 2008. godine odbila kao neosnovanu apelantičinu žalbu i potvrdila rješenje PJ Teslić. U obrazloženju je istaknuto da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Dalje, ukazano je da je, u skladu sa članom 84. Zakona o zemljišnim knjigama, određeno da je rok predaje katastra nekretnina nadležnom sudu istekao 23. avgusta 2005. godine, pa je nadležnost za utvrđivanje prava vlasništva i drugih stvarnih i obligacionih prava prešla u nadležnost sudova.

15. Apelantica protiv ovog rješenja nije pokretala upravni spor.

Postupak po zahtjevu za nadzor nad radom PJ Teslić

16. Republička uprava je dopisom od 28. oktobra 2010. godine obavijestila apelanticu da je izvršen nadzor po njenom zahtjevu od 1. oktobra 2010. godine, da je zapisnikom koji je tom prilikom sačinjen naloženo PJ Teslić da, u skladu sa čl. 71. i 72. Pravilnika o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik RS“ broj 17/09), po službenoj dužnosti provede postupak utvrđivanja nedostataka, te njihovo eventualno otklanjanje u katastarskom operatu.

17. PJ Teslić je Rješenjem broj 21.46-952-1-1077/10 od 13. decembra 2010. godine ispravila grešku unosa podataka u list nepokretnosti broj 1905/6 k.o. Teslić Grad tako da se dosadašnji posjednik stana, upisan u poduložak broj 19 na dvosobnom stanu, koji se nalazi na drugom spratu stambeno-poslovne zgrade površine 65 m 2, upisan na parceli broj 1354/17 k.o. Teslić Grad na ime Z.N. sa 1/1 dijela i pripadajućeg zemljišta od 65/1511, kao takav briše i umjesto njega upisuje: jednosoban stan površine 48 m 2, na drugom spratu stambeno-poslovne zgrade sagrađene na parceli označenoj kao k.č. broj 1354/17 k.o. Teslić Grad (predmetni stan) se ima upisati na ime Vinke (Simeuna) Jovičić (apelantica) sa 1/1 dijela, kao i pripadajući dio zemljišta srazmjerno površini stana u omjeru 48/1494. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je Komisija za izlaganje podataka napravila tehničku grešku u listu nepokretnosti broj 1905/6 i zk. ulošku broj 1901 k.o. Teslić Grad, pa da je, u skladu sa čl. 71. i 72. Pravilnika o održavanju premjera i katastra zemljišta, grešku trebalo ispraviti na način kako je odlučeno u dispozitivu rješenja.

18. PJ Teslić donijela je Rješenje o provedenoj promjeni broj 21.46/952.1-28/11 od 19. januara i 31. januara 2011. godine.

Sudski postupak

a) Zahtjev za uknjižbu pred zemljišnoknjižnom kancelarijom

19. Osnovni sud - Zemljišnoknjižna kancelarija je Rješenjem broj 087-0-Dn-08-000 118 od 27. maja 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 374 od 26. marta 2009. godine, odbacio apelantičin zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na k.č. br. 1354/17 k.o. Teslić Grad. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, istaknuto da je predmet svih priloženih odluka stan kao poseban dio zgrade koji se nalazi u Tesliću, u Ul. Jovana Dučića broj H- 40, ulaz III, sprat 1, broj stana 23, površine 49,50 m . S obzirom na to da je Z.N. upisana u zk. ul.

br. 1901 k.o. Teslić Grad sa suvlasničkim dijelom 65/1511, da apelantica traži njeno brisanje, priložena dokumentacija nije identična sa stanjem u zemljišnim knjigama, a ovu nepravilnost apelantica nije otklonila po pozivu suda, to je njen zahtjev odbačen.

20. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-09-001 159 od 5. januara 2010. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantičinu reviziju izjavljenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 013- 0-Gž-08-000 374 od 26. marta 2009. godine. U obrazloženju rješenja je istaknuto da se radi o zemljišnoknjižnoj stvari, odnosno vanparničnom postupku, u kom revizija kao vanredni pravni lijek nije dozvoljena.

21. Osnovni sud - Zemljišnoknjižna kancelarija Rješenjem broj 087-0-Dn-08-000 836 od 11. jula 2008. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog sud broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine, odbio je apelantičin zahtjev za upis prava vlasništva na predmetnom stanu i odredio zabilježbu odbijanja zahtjeva u listu B. U obrazloženju rješenja je, pored ostalog, navedeno da, u skladu sa članom 94. Zakona o zemljišnim knjigama, knjiga položenih ugovora ostaje na snazi sve dok se ne ispune pretpostavke za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, a iz čega proizlazi da je nadležni organ za upis vlasništva na stanovima i dalje Republička uprava.

22. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-10-000 105 od 24. marta 2010. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantičinu reviziju protiv Rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-09- 000 017 od 26. marta 2009. godine. U obrazloženju je istaknuto da se u konkretnom slučaju radi o postupku upisa prava vlasništva na nekretninama, pa protiv drugostepenog rješenja kojim je pravosnažno odlučeno o zahtjevu za upis revizija, kao vanredni pravni lijek, nije dopuštena, a shodno članu 26. Zakona o vanparničnom postupku, koji se, shodno članu 83. Zakona o zemljišnim knjigama, primjenjuje na pitanja postupka upisa u zemljišne knjige koja nisu regulisana navedenim zakonom.

b) Prijedlog za izvršenje

23. Osnovni sud je Rješenjem broj 87 0 I 000086 08 I od 25. septembra 2008. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 I 000086 09 Gž od 10. juna 2009. godine, odbacio kao nedozvoljen apelantičin prijedlog od 9. juna 2008. godine za izvršenje na osnovu pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj R-137/05 od 10. novembra 2007. godine i Rješenja Republičke uprave broj 46-477-1-2197 od 21. avgusta 2007. godine. U obrazloženju rješenja je istaknuto da odluke koje je apelantica podnijela uz prijedlog za izvršenje ne sadrže nalog za ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje u smislu da se Zemljišnoknjižnoj kancelariji ili Republičkoj upravi nalaže da izvrše upis etažnog vlasništva, odnosno upis prava vlasništva. Također, ukazano je da Zakon o izvršnom postupku ne sadrži predmete i sredstva izvršenja koje je apelantica navela u svom prijedlogu. Najzad, konstatovano je da se apelantica za upis etažnog vlasništva zahtjevom direktno može obratiti Republičkoj upravi i Zemljišnoknjižnoj kancelariji.

24. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu 10. juna 2009. godine.

25. Osnovni sud je Rješenjem broj 87 0 I 000086 08 I od 1. septembra 2009. godine apelantičinu reviziju protiv rješenja Okružnog suda odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je ukazano da, shodno članu 14. Zakona o izvršnom postupku, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u izvršnom postupku revizija nije dozvoljena.

26. Vrhovni sud je dopisom broj 118-0-Gr-09-000 090 od 24. decembra 2009. godine obavijestio apelanticu da joj je od Osnovnog suda na odlučivanje dostavljen predmet broj 87 0 I 000086 08 I, te da je na temelju uvida u spis utvrđeno da je rješenjem Osnovnog suda od 1. septembra 2009. godine apelantičina revizija odbačena kao nedozvoljena. Apelantici je ukazano da, u skladu sa članom 14. Zakona o izvršnom postupku, nije dozvoljeno ulaganje revizije protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja.

27. S obzirom na obimnost apelantičinih navoda i različite vrste postupaka koje je vodila pred redovnim sudovima i nadležnim organom uprave, Ustavni sud najprije ukazuje da je apelantica nastojala ishodovati ispravku tehničke greške u katastarskom operatu koju je napravila Komisija za izlaganje podataka, a na način da u listu nepokretnosti broj 1905/6 i zk. ulošku broj 1901 k.o. Teslić Grad bude upisan predmetni stan u postojećoj kvadraturi sa pripadajućim dijelom zajedničkih prostorija, zemljišta ispod zgrade i zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, i to na njeno ime kao posjednika. Dalje, apelantičini navodi (ukupno 22 dopune) mogu se sumirati na sljedeći način: U odnosu na zahtjev za upis u zemljišnu knjigu

28. U apelaciji podnesenoj 27. aprila 2009. godine apelantica je istakla da su joj „povrijeđena prava iz čl. 1, 3, 6, 8, 13. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“. Apelantica je navela da osporava rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-08- 000 374 od 26. marta 2009. godine i broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine. Apelantica je istakla da Odluka Ustavnog suda broj AP 645/04 od 1. decembra 2005. godine nije izvršena u cijelosti, jer, iako je na temelju te odluke donijeto rješenje Osnovnog suda kojim je utvrđeno da je zaključila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, njeno vlasničko pravo nije upisano „u javne knjige o evidencijama nekretnina“, pa je zatražila od Ustavnog suda da nadležnim institucijama naloži da to učine. Apelantica je istakla da je Z.N. uknjižena kao vlasnik predmetnog stana u listu nepokretnosti koju je izdala PJ Teslić broj 1905/3, prijepis broj 21.46-952.1-1 4796/08 od 10. decembra 2008. godine, iako je pravosnažnom odlukom poništen ugovor o otkupu predmetnog stana koji je Z.N. prethodno zaključila. Najzad, apelantica je ukazala da je u istom listu nepokretnosti ona upisana kao nosilac prava na pomoćnoj prostoriji koja pripada predmetnom stanu, i to na osnovu istog rješenja Osnovnog suda po kom joj je pripao i predmetni stan.

29. U dopuni apelacije od 25. januara i 29. januara 2010. godine apelantica je osporila Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-09-001 159 od 5. januara 2010. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena njena revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 374 od 26. marta 2009. godine. Apelantica je zatražila da sva navedena rješenja budu ukinuta i da Ustavni sud svojom odlukom omogući „provođenje rješenja o njenom vlasničkom pravu“.

30. U dopuni apelacije od 7. maja 2010. godine apelantica je osporila Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-10-000 105 od 24. marta 2010. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena njena revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine.

U odnosu na izvršni postupak

31. U dopuni apelacije od 29. juna 2009. godine apelantica je dostavila Rješenje Okružnog suda broj 87 0 I 000086 09 Gž od 10. juna 2009. godine kojim je odbijena njena žalba na rješenje Osnovnog suda od 25. septembra 2008. godine, te navela da je protiv ovog rješenja izjavila reviziju.

32. U dopuni apelacije od 22. septembra 2009. godine apelantica je zatražila da se ponište Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 000086 08 I od 25. septembra 2008. godine, kojim je odbačen njen prijedlog za izvršenje, te Rješenje Okružnog suda broj 87 0 I 000086 09 Gž od 10. juna 2009. godine kojim je odbijena njena žalba na navedeno rješenje Osnovnog suda, te Rješenje Osnovnog suda broj 87 0 I 000086 08 I od 1. septembra 2009. godine kojim je odbačena njena revizija izjavljena na rješenje Okružnog suda. Apelantica je istakla da joj je navedenim rješenjima osporeno pravo na upis vlasništva, te da joj je uskraćeno pravo na vanredni pravni lijek. U odnosu na postupak upisa u katastru nekretnina

33. U apelaciji podnesenoj 27. aprila 2009. godine apelantica je osporila Rješenje Republičke uprave broj 21.05/477-15/08 od 24. aprila 2008. godine i Rješenje PJ Teslić broj 46- 477-1-2197 od 13. februara 2008. godine. U dopuni apelacije od 14. februara 2011. godine apelantica je dostavila obavijest Republičke uprave broj 21.03/952.2-58/10 od 28. oktobra 2010. godine da je u PJ Teslić izvršen nadzor, te da je izdat nalog da se po službenoj dužnosti provede postupak utvrđivanja nedostataka, odnosno da se oni otklone u katastarskom operatu. Također, apelantica je dostavila Rješenje o ispravci PJ Teslić broj 21.46-952-1-1077/10 od 13. decembra 2010. godine, te rješenja o provedenoj promjeni broj 21.46/952.1-28/11 od 19. januara i 31. januara 2011. godine.

34. U dopuni apelacije od 25. jula 2011. godine apelantica je zatražila od Ustavnog suda da donese odluku kojom će biti potvrđeno njeno pravo na privatnu imovinu, odnosno pravo na upis koje je izvršeno 19. januara i 31. januara 2011. godine. Apelantica je zatražila obeštećenje za period od 21. avgusta 2007. godine, odnosno „od dana pravosnažnosti rješenja o njenom vlasničkom pravu“, pa sve do 31. januara 2011. godine, odnosno do dana uknjižbe u katastar u iznosu od 30.000,00 KM, a kao satisfakciju za troškove, duševni bol, fizičko, psihičko i druge oblike nasilja, maltretiranje itd. koje su ona i njen sin doživjeli u periodu dokazivanja svojih prava, a od čega se njen sin i danas liječi. Apelantica smatra da greške i opstrukcije koje su uzrokovale nerazumnu dužinu trajanja upisa njenog vlasničkog prava nisu bile slučajne a za što je, također, zatražila naknadu u iznosu od 30.000,00 KM, odnosno ukupno 60.000,00 KM. Apelantica je ukazala da je spor o predmetnom stanu pokrenut još 2000. godine, da joj niko nije nadoknadio troškove kojim je bila izložena prilikom nezakonite deložacije iz predmetnog stana 2004. godine, da je iz dokumentacije koju je priložila očigledno da je postupak upisa njenog vlasništva, zahvaljujući opstrukcijama i zloupotrebama sudskih i upravnih organa, trajao nerazumno dugo, a da je pri tome bila izložena nečovječnom i ponižavajućem odnosu od nadležnih organa i pojedinaca koji rade u njima.

Ostali navodi

35. U dopunama apelacije od 17 jula, 6. avgusta, 2, 5. i 7. novembra 2009. godine, 22. i 25. januara, 25. februara, 29. marta, 1. aprila i 8. jula 2010. godine apelantica je ulagala kopiju korespondencije koju je vodila sa Osnovnim, Okružnim i Vrhovnim sudom, rješenja Poreske uprave u povodu prinudne naplate sudske takse, zaključak Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica - Odsjek Doboj kojim se obustavlja postupak odlučivanja po zahtjevu za povrat predmetnog stana podnesen od preminule Z.N., kopije krivičnih prijava koje je ulagala protiv ovlaštenih lica u PJ Teslić, te Osnovnom sudu, korespondenciju sa bolnicama u Doboju i Tesliću u kojim je liječen njen sin, te kopije krivičnih prijave koje je u povodu toga uložila. U navedenim dopunama apelantica je isticala da prilaže dokaze o maltretiranju i opstrukcijama kojim je izložena uprkos Odluci Ustavnog suda broj 645/04 koja, prema njenom mišljenju, nije u cjelini provedena, da nadležni organi vrše opstrukcije i namjerno komplikuju upis njenog prava vlasništva, odnosno da više lica iz različitih ustanova u sprezi pokušava da njoj i njenom sinu uskrati pravo koje joj pripada. Dopustivost prima facie

36. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

37. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

38. Apelantica je u apelaciji podnesenoj 27. aprila 2009. godine istakla da joj je Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 017 od 26. marta 2009. godine i Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-Dn-08-000 836 od 11. jula 2008. godine povrijeđeno, pored ostalih, pravo na pravično suđenje, jer je onemogućena da upiše u zemljišnu knjigu pravo vlasništva na predmetnom stanu koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom.

39. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je apelantičin zahtjev odbijen jer, u skladu sa članom 94. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da knjiga položenih ugovora, a u kojoj je apelantičino pravo na predmetnom stanu već bilo upisano (što apelantica nije osporavala ni pred redovnim sudovima, kao ni u apelaciji) ostaje na snazi sve dok se ne ispune pretpostavke za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, a iz čega proizlazi da je nadležni organ za upis vlasništva na stanovima i dalje Republička uprava.

40. U vezi sa dijelom navoda kojim je apelantica osporavala rješenje Vrhovnog suda kojim su odbačene njene revizije izjavljene protiv osporenih rješenja Okružnog suda, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnim slučajevima radilo o zemljišnoknjižnoj stvari, odnosno o upisu prava vlasništva, a u tim slučajevima revizija kao vanredni pravni lijek, shodno članu 26. Zakona o vanparničnom postupku, odnosno članu 83. Zakona o zemljišnim knjigama, nije dozvoljena.

41. Dalje, u odnosu na apelantičine navode kojim je osporavala rješenja redovnih sudova kojim je odbijen njen prijedlog za izvršenje, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi zaključili da odluke koje je podnijela uz prijedlog za izvršenje ne sadrže nalog za ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje, odnosno da ne sadrže predmete i sredstva izvršenja koja je apelantica navela. Također, u vezi sa osporavanjem rješenja Osnovnog suda kojim je odbačena revizija koju je apelantica izjavila, Ustavni sud primjećuje da je u obrazloženju navedeno da, u skladu sa članom

14. Zakona o izvršnom postupku, revizija protiv rješenja u izvršnom postupku nije dozvoljena.

42. Ustavni sud primjećuje da iz osporenih odluka proizlazi da su zasnovane na relevantnim zakonskim odredbama čija primjena ne ostavlja utisak proizvoljnosti a što apelantica nije dovela u pitanja niti jednim od svojih navoda iz apelacije.

43. Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

44. Dalje, apelantica je istakla da su joj osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđena prava iz čl. 1, 3, 8, 13. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da tvrdnje o povredi ovih prava nije posebno obrazlagala, a imajući u vidu da je već zaključeno da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud zaključuje i da su navodi o povredi prava iz čl. 1, 3, 8, 13. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

45. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je o ovom dijelu apelantičinih navoda odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Izmijenjene pravne okolnosti 46. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

47. Apelantica je osporila Rješenje Republičke uprave broj 21.05/477-15/08 od 24. aprila 2008. godine i Rješenje PJ Teslić broj 46-477-1-2197 od 13. februara 2008. godine, tvrdeći da su joj povrijeđena „prava iz čl. 1, 3, 6, 8, 13. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.

48. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je apelantica, u brojnim postupcima koje je vodila pred nadležnim upravnim organima i sudom, nastojala ishodovati odluku kojom bi bila izvršena ispravka greške u listu nepokretnosti broj 1905/6 k.o. Teslić Grad, tako da u katastru nepokretnosti bude upisan predmetni stan na njeno ime. Dalje, apelantica je u dopuni apelacije od 14. februara 2011. godine dostavila Ustavnom sudu rješenja PJ Teslić broj 21.46/952.1-28/11 od 19. januara i 31. januara 2011. godine kojim je izvršena ispravka greške u listu nepokretnosti, tako da je u katastru nekretnina predmetni stan upisan na njeno ime. U skladu s navedenim, Ustavni sud smatra da je došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno daljnje razmatranje navoda apelacije.

49. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Ostali navodi

50. Najzad, u pogledu dopuna apelacije uloženih 17. jula, 6. avgusta, 2, 5. i 7. novembra 2009. godine, 22. i 25. januara, 25. februara, 29. marta, 1. aprila i 8. jula 2010. godine, te 25. jula 2011. godine, Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu, odnosno na član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji, kao uslov dopustivosti apelacije, propisuje obavezu da se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. Ovaj rok od 60 dana nužno se odnosi i na podnošenje dopune apelacije, te se samo izuzetno može prihvatiti dopuna apelacije podnesena van tog roka ukoliko se odnosi na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka.

51. S obzirom na to da je apelacija podnesena 27. aprila 2009. godine, očigledno je da su dopune pobrojanih datuma podnesene nakon proteka roka od 60 dana. U konkretnom slučaju, a rukovodeći se navedenim pravilom, Ustavni sud je, s obzirom na to da se suština brojnih postupaka koje je apelantica vodila ticala ishodovanja odluke kojom će biti izvršena ispravka u popisnom listu i u katastar nekretnina biti uknjižen predmetni stan na njeno ime, nakon podnošenja apelacije 27. aprila 2009. godine, ocijenio dopune koje su se ticale ostvarivanja navedenog iako su podnesene po proteku roka od 60 dana od dana podnošenja apelacije. Međutim, dopune apelacije koje su uložene pobrojanih datuma nisu mogle biti uzete u obzir, jer su podnesene nakon proteka roka od 60 dana i nisu se odnosile na nove pravne okolnosti koje su nastale nakon proteka navedenog roka a koje su bile od značaja za odlučivanje o meritumu apelantičinih navoda.

52. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1267/09 (V. J.) | Sudska praksa | Aktio