Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2170/09 (DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg, S. G., S. P., I. K., M. Č.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Neovlašteno lice
- Vlasničko-pravni odnosi
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2170/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 2170/09, rješavajući apelaciju DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija u odnosu na apelante Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića i Maru Čerkez podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-
000193 od 9. aprila 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Pž-07-000058 od 3. decembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj Ps-217/04 od 4. maja 2007. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija u odnosu na apelante DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg, Mišu Marušića, Dragu Lovrića, Mladena Zovku, Joju Vidovića, Ivana Ivankovića i Marinka Naletilića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000193 od 9. aprila 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Pž-07-000058 od 3. decembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj Ps-217/04 od 4. maja 2007. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg, Stanko Galić, Stjepan Pinjuh, Ivan Kvesić, Miroslav Čavar, Ivan Kovačić, Mara Čerkez, Mišo Marušić, Drago Lovrić, Mladen Zovko, Joja Vidović, Ivan Ivanković i Marinko Naletilić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Širokog Brijega, koje zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz ZAK „Ćupina &Co“ d.o.o. Mostar, podnijeli su 8. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-08-000193 od 9. aprila 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Pž-07-000058 od 3. decembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-217/04 od 4. maja 2007. godine.
2. Uz apelaciju je dostavljena fotokopija obrasca punomoći koja je sadržavala potpise pojedinih apelanata. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odnosno nije sadržavala valjanu punomoć za zastupanje, Ustavni sud je od ZAK „Ćupina &Co“ d.o.o. 13. januara 2012. godine, u smislu člana 20. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zatražio da dopuni/precizira apelaciju u roku od tri dana. ZAK „Ćupina &Co“ d.o.o. Mostar je, blagovremeno, 20. januara 2012. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila fotokopirani obrazac punomoći sa potpisima apelanata Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića, Mare Čerkez. Navedene punomoći su date ZAK „Ćupina &Co“ d.o.o. Mostar za zastupanje apelanata u postupku pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.
3. Općinski sud je stavom 1. Presude broj Ps:217/04 od 4. maja 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-07-000 058 od 3. decembra 2007. godine, tužbu apelanta DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg odbacio i ukinuo sve parnične radnje koje je advokat Faruk Ćupina poduzeo u ime i za račun navedenog apelanta. Stavom 2. presude odbijen je tužbeni zahtjev apelanata Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića, Mare Čerkez, Miše Marušića, Drage Lovrića, Mladena Zovke, Joje Vidovića, Ivana Ivankovića i Marinka Naletilića, koji je glasio da se utvrđuje da je Preduzeće za obradu drveta i proizvodnju ambalaže d.o.o. „Sloga“ Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: preduzeće „Sloga“) isključivi vlasnik nekretnina bliže označenih kao u izreci presude, te nositelj prava korištenja na zemljištu koje se nalazi ispod objekata izgrađenih na nekretninama i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi ovih objekata, koje pravo mu je tužena Općina Široku Brijeg (u daljnjem tekstu: tužena) dužna priznati i trpjeti da se uknjiži u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik – korisnik predmetnih nekretnina uz prethodno brisanje tužene sa njenim dosadašnjim vlasničkim – korisničkim dijelom; da je tužena dužna predati apelantima kao radnicima preduzeća „Sloga“ u posjed i na slobodno raspolaganje od osoba i stvari nekretnine bliže označene izrekom ove presude, te da je tužena dužna nadoknaditi apelantima prouzrokovane troškove parničnog postupka.
4. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je ovaj sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da punomoć za zastupanje apelanta, preduzeća „Sloga“ nije pravno valjana, zato što advokat za ovog apelanta nije dostavio ovjerenu punomoć, odnosno zato što punomoć koja je dostavljena sudu ne sadrži naznaku dana, mjeseca njenog izdavanja, ime, prezime i funkciju lica koje daje punomoć, niti sadrži u kojem postupku, odnosno predmetu punomoćnik zastupa ovog apelanta. Zbog toga je ovaj sud, postupajući prema odredbi člana 308. stav 3. i člana 309. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 53/03, u daljnjem tekstu: ZPP), tužbu apelanta, preduzeća „Sloga“ odbacio i ukinuo sve parnične radnje koje je u njegovo ime i za njegov račun preduzeo advokat Faruk Ćupina. Općinski sud je uvidom u Rješenje Vlade Zapadnohercegovačkog kantona o utvrđivanju liste preduzeća broj 01-257/98 od 16. jula 1998. godine utvrdio da je među preduzećima sa navedene liste za koje će Vlada i resorno ministarstvo ovog kantona obavljati ovlasti i obaveze po osnovu državnog kapitala i preduzeće „Sloga“, a uvidom u Odluku o listi preduzeća za koje će ovlasti i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala obavljati Vlada Zapadnohercegovačkog kantona broj 01-456/00-36-6 od 28. septembra 2000. godine utvrđeno je da se među preduzećima sa navedene liste u kojima će Vlada i resorno ministarstvo ovog kantona obavljati ovlasti i obaveze vlasnika po osnovu državnog kapitala do njihove potpune privatizacije i preduzeće „Sloga“. Prema tome, Općinski sud je zaključio da su neosnovani tužbeni navodi apelanata Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića, Mare Čerkez, Miše Marušića, Drage Lovrića, Mladena Zovke, Joje Vidovića, Ivana Ivankovića i Marinka Naletilića, jer su u suprotnosti sa prinudnim propisima, pa je njihov tužbeni zahtjev odbijen kao u izreci presude. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio na temelju odredbi čl. 383, 386, stav 1, 396. st. 1, 2. i 3. ZPP.
5. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te da je za svoju odluku dao valjane razloge koje u cjelini prihvata i ovaj sud. Prema tome, smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu apelanta, preduzeća „Sloga“ odbacio, a te razloge u cijelosti kao pravilne prihvata i ovaj sud. Naime, Kantonalni sud je uvidom u spis predmeta prvostepenog suda utvrdio da je advokat apelanta, preduzeća „Sloga“ sudu dostavio punomoć bez naznake dana, mjeseca izdavanja, bez imena, prezimena i funkcije osobe koja tu punomoć daje zbog čega smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu apelanta, preduzeća „Sloga“ odbacio. Kantonalni sud, takođe, smatra da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je tužbu apelanata Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića, Mare Čerkez, Miše Marušića, Drage Lovrića, Mladena Zovke, Joje Vidovića, Ivana Ivankovića i Marinka Naletilića odbio kao neosnovanu, zaključivši da je protivna odredbi člana 3. ZPP, jer se u konkretnom slučaju radi o državnom vlasništvu na kojem ovi apelanti ne mogu steći nikakva vlasnička prava, te da bi takva njhova raspolaganja bila u suprotnosti da prisilnim propisima. Prema tome, Kantonalni sud je na kraju zaključio da je i žalba navedenih apelanata neutemeljena zbog nedostatka aktivne legitimacije na njihovoj strani.
6. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-08-000193 reviziju u odnosu na apelanta, preduzeće „Sloga“ odbacio, dok je reviziju u odnosu na ostale apelante odbio kao neosnovanu.
7. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je stav nižestepenih sudova pravilan u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu apelanta, preduzeća „Slaga“, kao i stav sudova u pogledu ostalih apelanata, budući da se njihov tužbeni zahtjev odnosi na društveno vlasništvo na koje oni ne mogu steći nikakvo pravo vlasništva, jer nisu aktivno legitimisani da od tužene traže predaju spornih nekretnina s obzirom na to da nisu ni vlasnici ni posjednici navedenih nekretnina i jer se radi o državnom vlasništvu.
8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama sudova, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prvenstveno navode da sudovi nisu pravilno ocijenili da advokat apelanta, preduzeća „Sloga“ nije imao pravovaljanu punomoć za zastupanje, jer smatraju da je punomoć uredno potpisana. Apelanti, takođe, osporavaju presude redovnih sudova u odnosu na ostale apelante u pogledu njihove odluke da apelanti u konkretnoj pravnoj stvari nisu aktivno legitimisani, budući da se njihov tužbeni zahtjev odnosi na državno vlasništvo, jer smatraju da, kao radnici ovog preduzeća, imaju pravni interes da traže da se preduzeću „Sloga“ vrate u vlasništvo i posjed nekretnine bliže označene izrekom prvostepene presude.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante Stanka Galića, Stjepana Pinjuha, Ivana Kvesića, Miroslava Čavara, Ivana Kovačića, Maru Čerkez Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koje se, prema mišljenju navedenih apelanata, ogleda u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita dali je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, «Službeni glasnik BiH» broj 58/05).
12. U vezi sa navodima apelanata, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, takođe, ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente kojim bi opravdali svoje tvrdnje da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelante DP „Sloga“ d.o.o. Široki Brijeg, Mišu Marušića, Dragu Lovrića, Mladena Zovku, Joju Vidovića, Ivana Ivankovića i Marinka Naletilića Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
14. Ustavni sud smatra da Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz ZAK „Ćupina &Co“ d.o.o. Mostar, nisu dostavili valjanu punomoć za podnošenje apelacije Ustavnom sudu u ime navedenih lica na osnovu koje bi se nesporno moglo zaključiti da su navedena lica dala punomoć za podnošenje apelacije. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je apelaciju u ime apelanata podnijelo neovlašteno lice (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1948/05 od 16. januara 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr Miodrag Simović