Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2220/09 (Z. O.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2220/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 2220/09, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića podnesena zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 071-0-I-0-07-006360 od 30. januara 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 13. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-006360 od 30 januara 2008. godine.
2. Apelant je 19. novembra 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Okružnog suda broj Gž-806/07 od 29. juna 2007. godine kojim je tražio da se dozvoli izvršenje protiv Z.J kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, gotovog novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti koje se nađu u njegovom stanu na označenoj adresi. Podneskom od 26. novembra 2007. godine apelant je ukazao da je u prijedlogu naveo pogrešnu adresu stana, te je dostavio tačnu adresu: Banja Luka, Ul. carice Milice broj 24/2.
3. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-I-0-07-006360 od 30. januara 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje protiv izvršenika.
4. Protiv rješenja Osnovnog suda prigovor je podnio izvršenik, te V.J. (u daljnjem tekstu: treće lice) u skladu sa čl. 51. i 52. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Suština navoda iz oba prigovora se svodila na tvrdnju da je brak između trećeg lica i izvršenika razveden pravosnažnom presudom, da izvršenik od razvoda braka ne živi u stanu koji je naveden u rješenju o izvršenju, da je stan otkupilo treće lice. U svom prigovoru treće lice je zatražilo da se proglasi nedopuštenim izvršenje na stvarima koje se nalaze u stanu. Najzad, treće lice je u prigovoru navelo da izvršenik živi na adresi u Ulici Sime Miljuša broj 12.
5. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-I-07-006360 od 7. jula 2010. godine usvojio prigovor trećeg lica i izvršenje na pokretnim stvarima u Ulici carice Milice broj 24/2 odobreno Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-0-07-006360 od 30. januara 2008. godine proglasio nedopuštenim.
6. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 I 005353 10 Gž od 20. decembra 2010. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 7. jula 2010. godine.
7. Apelantu je rješenje Okružnog suda uručeno 26. januara 2011. godine, a Osnovni sud je spis iskazao završenim 9. septembra 2011. godine.
8. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer Rješenje broj 071-0-I-07-006360 od 30. januara 2008. godine, kojim je odobreno izvršenje pravosnažne Presude Okružnog suda broj Gž-806/07 od 29. juna 2007. godine, do danas nije provedeno. Apelant, dalje, ističe da se radi o potraživanju proisteklom iz parnice koja je pokrenuta još 27. aprila 1987. godine. Najzad, apelant je zatražio da mu se „dosudi šteta zbog neprovođenja pomenutog rješenja“.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.Bosne i Hercegovine. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 32. Pravila Ustavnog suda, ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji.
12. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, jer nije provedeno Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-07-006360 od 30. januara 2008. godine kojim je odobreno izvršenje pravosnažne Presude Okružnog suda broj Gž-806/07 od 29. juna 2007. godine. Na temelju uvida u spis Osnovnog suda utvrđeno je da su protiv ovog rješenja prigovor uložili treće lice i izvršenik. Prigovor trećeg lica uvažen je, pa je Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-006360 od 7. jula 2010. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 I 005353 10 Gž od 20. decembra 2010. godine, izvršenje odobreno rješenjem na koje ukazuje apelant proglašeno nedopuštenim. Shodno navedenom, proizlazi da su apelantovi navodi o neprovođenju navedenog rješenja neosnovani, jer prvobitno određeno izvršenje na predloženim sredstvima i predmetu izvršenja nije moguće provesti, a na temelju uvida u spis utvrđeno je da apelant, u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku, nije predlagao novo sredstvo i predmet izvršenja. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi da mu je neprovođenjem Rješenja o izvršenju broj 071-0-I-07-006360 od 30. januara 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović