Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2379/09 (A. H.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2379/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. travnja 2012. godine, u predmetu broj AP 2379/09, rješavajući apelaciju Aiše Hercegovac, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aiše Hercegovac podnesena protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-000260 od 4. svibnja 2009. godine zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Aiša Hercegovac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog podnijela je 23. srpnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-09-000260 od 4. svibnja 2009. godine. Apelantica je 6. studenog i 14. prosinca 2009. godine, 7. siječnja 2010. godine i 26. siječnja 2012. godine dopunila apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-P-07-000511 od 21. studenog 2008. godine poništena je Odluka o dopuni Odluke o imenovanju kandidata u Odjeljenju za obrazovanje broj 01-014-008805/07 od 4. svibnja 2007. godine, broj 01-014-008805/07-1 od 8. lipnja 2007. godine (u daljnjem tekstu: odluka) u dijelu kojim je izvršen izbor kandidata Z.A. na poziciju nastavnika geografije u Javnoj ustanovi Sedmoj osnovnoj školi Gornji Rahić (u daljnjem tekstu: osnovna škola). Istom presudom naloženo je tuženom Distriktu Brčko BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) da ponovo provede postupak izbora najuspješnijeg kandidata po raspisanom javnom natječaju od 19. ožujka 2007. godine (u daljnjem tekstu: natječaj) za poziciju nastavnika geografije u osnovnoj školi. Također, istom presudom naloženo je tuženom da apelantici naknadi troškove postupka.

3. Obrazlažući presudu, Osnovni sud je naveo da je tuženi putem Odjeljenja za obrazovanje raspisao natječaj, pored ostalog, i za poziciju nastavnika geografije na poziciju broj 8 u osnovnoj školi, da se na ovu poziciju javilo ukupno 28 kandidata od kojih su, prema ocjeni Školskog odbora, tri kandidata ispunjavala uvjete natječaja, među kojim je Z.A. koja je imenovana za poziciju broj 8 nastavnik geografije, a apelantici je upućena obavijest da ne ispunjava uvjete natječaja. Osnovni sud je dalje naveo da je u natječaju kao poseban uvjet određena pedagoška akademija, viša pedagoška škola - odsjek za geografiju i povijest ili povijest i geografiju sa zvanjem nastavnika geografije i povijesti – nastavnik povijesti i geografije. Pošto apelantica ima zvanje profesora povijesti i geografije, visoku stručnu spremu, to je apelantica ispunjavala uvjete natječaja u smislu članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama Distrikta Brčko BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o obrazovanju), kojim je propisano da nastavu u osnovnim i srednjim školama izvode nastavnici koji imaju visoku ili višu stručnu spremu odgovarajućeg smjera. Osim toga, Odjeljenje za obrazovanje nije nadležno za raspisivanje javnog natječaja, što je ukazao i upravni inspektor. Općinski sud je istakao da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog navedenih povreda uvjeta natječaja, kao i zbog narušavanja principa ravnopravnosti građana u ostvarivanju prava na rad i pristup javnim službama, postoje razlozi za poništenje odluke u dijelu kojim je izvršen izbor kandidata na poziciju nastavnika geografije.

4. Odlučujući o žalbi tuženog, Apelacioni sud donio je Presudu broj 097-0-Gž-09- 000260 od 4. svibnja 2009. godine kojom je žalbu uvažio i presudu Osnovnog suda preinačio tako što je odbio apelantičin tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka. Istom presudom odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove. Obrazlažući razloge za svoju odluku, Apelacioni sud je istakao da je raspisan natječaj za nastavnika geografije, jedan izvršitelj, a kao posebni uvjeti u natječaju navedeni su pedagoška akademija - viša pedagoška škola – odjel za geografiju i povijest sa zvanjem nastavnika geografije i povijesti. Odredbama članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju propisano je da nastavu u osnovnim školama obavljaju nastavnici koji imaju visoku ili višu stručnu spremu, a kada je natječajem kao poseban uvjet određena viša stručna sprema, pedagoška akademija - viša pedagoška škola sa zvanjem nastavnika, onda je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo, jer je ustanovio da navedena odredba sama po sebi određuje da apelantica koja ima visoku stručnu spremu ispunjava posebne uvjete natječaja, bez obzira što visoka stručna sprema nije propisana kao poseban uvjet u natječaju. Budući da apelantica nije tražila poništenja natječaja u tom dijelu zbog toga što smatra da je, prema odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju, kao poseban uvjet za navedenu poziciju trebala biti određena visoka ili viša stručna sprema, te kada navedena odredba predviđa alternativu i kada je u natječaju navedena viša stručna sprema, onda uvjete natječaja ispunjavaju kandidati koji su dostavili dokaze o toj stručnoj spremi. Vezano za stav prvostupanjskog suda da, suglasno Zakonu o državnoj službi, natječaj raspisuje ovlašteni organ Vlade tuženog za ljudske resurse, a ne Odjeljenje za obrazovanje, Apelacioni sud je naveo da u ovom sporu nije traženo poništenje natječaja, zato što ga nije raspisao nadležni organ, odnosno zato što natječaj nije raspisan u smislu članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju. Odluka prvostupanjskog suda i nije donesena u smislu Zakona o državnoj službi prilikom izbora najuspješnijeg kandidata, nego, između ostalog, u smislu Zakona o obrazovanju. U odnosu na stav prvostupanjskog suda da je, time što apelantičina prijava nije razmatrana, apelantica dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na kandidate čije su prijave uzete u razmatranje, Apelacioni sud je istakao da nije utemeljen, jer se izbor kandidata treba vršiti između onih koji ispunjavaju uvjete natječaja.

5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica navodi kronologiju postupanja redovitih sudova, te ističe da je Apelacioni sud arbitrarno primijenio materijalno pravo, jer je odredbama članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju propisano da nastavu obavljaju nastavnici koji imaju visoku ili višu stručnu spremu iz čega slijedi da ona ispunjava uvjete tražene natječajem. „Dakle, Apelacioni sud, usvajajući žalbu tuženog i odbijajući tužbeni zahtjev apelantice, hoće reći da apelantica sa visokom stručnom spremom nema pravo aplicirati na poslove za koje se traži viša stručna sprema iako je citiranom odredbom Zakona o obrazovanju propisano upravo suprotno.“

6. Podnescima koji su zavedeni kao dopune apelacija apelantica je precizirala apelaciju, dostavljala odluke redovitih sudova, uvjerenje „Udruge zatočenih – Udruženje logoraša“ Distrikta Brčko BiH, te dokumentaciju u vezi sa apelantičinom žalbom upućenom Uredu za žalbe i pritužbe građana.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vid, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U svezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloženja slijedi da apelantica nije tražila poništenje natječaja koji je kao poseban uvjet propisivao višu stručnu spremu. Pošto odredba članka 81. stavak 2. Zakona o obrazovanju propisuje da nastavu u osnovnim školama izvode nastavnici sa visokom ili višom stručnom spremom, to automatski ne znači da apelantica koja ima visoku stručnu spremu ispunjava uvjete natječaja. Upravo suprotno obrazloženje ukazuje da je navedenom odredbom dopušteno da nastavnici nastavu mogu izvoditi i sa višom stručnom spremom, u smislu kojem je natječajem tražena pedagoška akademija, viša stručna sprema. Ustavni sud, također, ukazuje da iz apelacije ne proizlaze bilo kakvi argumenti koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je apelantica nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da u apelaciji nema ništa što ukazuje na “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati, odnosno da su ovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2379/09 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio