Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3605/09 (I. H., H. S. i B. U.)
Odluka donesena 18. 04. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3605/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 04. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 18. aprila 2012. godine, u predmetu broj AP 3605/09, rješavajući apelaciju Ismeta Hrustića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Hrustića, Huzeira Safića i Braneta Umićevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 76 0 P 000144 09 Gz od 23. septembra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Hrustić, Huzeir Safić i Brane Umićević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Grada, koje zastupaju Zlatko M. Knežević i Snježana M. Knežević, advokati Zajedničke advokatske kancelarije «Knežević» iz Novog Grada, podnijeli su 17. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 P 000144 09 Gz od 23. septembra 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tuženog Lovačkog udruženja «Fazan» Novi Grad (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja odluke o prestanku članstva, Osnovni sud u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj 76 0 P 000144 08 P od 14. maja 2009. godine. Navedenom presudom poništene su kao nezakonite odluke tuženog broj 01-35-1/08 od 26. aprila 2008. godine kojim je prestalo članstvo apelantima kod tuženog, te je naloženo tuženom da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.830,00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je u postupku utvrđeno da su apelanti bili članovi tuženog sve do 26. aprila 2008. godine kada je tuženi donio sporne odluke na osnovu kojih je apelantima prestalo članstvo. Sud je utvrdio da tuženi nije usaglasio svoje opće akte sa odredbama Statuta u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu, te da je u tom periodu donio sporne odluke o prestanku članstva apelanata bez provođenja disciplinskog postupka u skladu sa svojim internim aktima za utvrđivanje disciplinske odgovornosti. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da tuženi svoje opće akte nije usaglasio sa Statutom u roku od šest mjeseci (član 87. Statuta), te je odlučio kao u dispozitivu presude.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 P 000144 09 Gz od 23. septembra 2009. godine uvažena je žalba tuženog, prvostepena presuda ukinuta i tužba odbačena, te su apelanti obavezani da tuženom solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.340,00 KM. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odredbom člana 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se ovim zakonom određuju pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju o građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, te da sud, prema odredbi člana 16. stav 1. istog zakona, u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost. Sud, dalje, navodi da je odredbom člana 8. Zakona o lovstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 4/02) propisano da je lovačko udruženje dobrovoljna organizacija građana od najmanje 30 članova koji imaju položen lovački ispit, udruženih radi organiziranog bavljenja lovom. S obzirom na to da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da lovačko udruženje predstavlja dobrovoljno povezivanje više fizičkih lica radi unapređenja i ostvarenja zajedničkog cilja, te da je organizirano u skladu sa odredbama Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 52/01 i 42/05), Okružni sud je zaključio da zahtjev apelanata za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti odluka o prestanku članstva u spomenutom Lovačkom udruženju u smislu odredbi čl. 1. i
16. ZPP ne spada u sudsku nadležnost, budući da je nastanak i prestanak članstva u društvu propisan odredbama Statuta tuženog, tako da se zaštita ostvaruje unutar samog društva, u skladu sa odredbama Statuta. Vezano za troškove postupka, sud je istakao da je o njima odlučio u skladu sa odredbom člana 397. stav 2. ZPP, tako što je, u skladu sa članom 386. ZPP i tarifnim br. 2, 9. i 12. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, obavezao apelante da tuženom naknade troškove postupka prema dostavljenom troškovniku.
4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su mišljenja da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešnog i proizvoljnog tumačenja odredaba Zakona o sudovima i ZPP, te da je pogrešan stav Okružnog suda da njihov tužbeni zahtjev ne spada u sudsku nadležnost. Apelanti navode da dobrovoljnost članstva u udruženju nije razlog da im se onemogući sudska zaštita protiv pojedinačnog akta kojim se oduzimaju na nezakonit način njihova prava kao članova udruženja. Apelanti ističu da, ukoliko ne postoji nadležnost Osnovnog suda u konkretnoj pravnoj stvari, onda svakako postoji nadležnost Okružnog suda, te da im osporenim rješenjem nije dopušteno da štite svoja prava pred sudom i vode postupak protiv pojedinačnog akta kojim su na nezakonit način isključeni iz udruženja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine; i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Vezano za navode apelanata o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav o tome da ne postoji povreda prava na pristup sudu u situaciji kada je lice imalo pristup sudu pune jurisdikcije i pred kojim je lice tužbom zahtijevalo zaštitu svojih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 107/03 od 29. septembra 2004. godine, st. 25-28, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 54/04). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su ovi navodi očigledno neosnovani budući da iz stanja spisa proizlazi da su apelanti imali pravo na pristup sudu i to na dvije sudske instance. Okolnost da je tužbeni zahtjev apelanata odbačen zbog stvarne nenadležnosti suda, u situaciji kada se pitanje članstva u lovačkom udruženju ostvaruje unutar samog društva u skladu sa odredbama Statuta, prema mišljenju Ustavnog suda, ne ukazuje na povredu prava na pristup sudu.
8. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
9. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dovoljno jasno obrazložio osporenu odluku primjenjujući relevantne odredbe procesnog i materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o udruženjima i fondacijama Republike Srpske, na koje se u obrazloženju presude pozvao Okružni sud, nije propisana sudska zaštita pri odlučivanju o prestanku članstva u lovačkom udruženju. Dakle, nema proizvoljnosti u odluci Okružnog suda da se zaštita prava članova društva ostvaruje unutar samog društva u skladu sa odredbama Statuta. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelanti u apelaciji ne nude argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način prekršeno pravo na pravično suđenje, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović