Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3878/09 ("Galina“ d.o.o iz Širokog Brijega)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3878/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. travnja 2012. godine, u predmetu broj AP 3878/09, rješavajući apelaciju „Galine“ d.o.o., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Galine“ d.o.o. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64-0-PS-003860-09-Pz od 6. listopada 2009. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 06-0-Ps-003860-08-Ps od 24. ožujka 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Galina“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Širokog Brijega, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletić“ iz Mostara, podnijela je 8. prosinca 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64-0-PS-003860-09-Pz od 6. listopada 2009. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 06-0-Ps-003860-08-Ps od 24. ožujka 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 06-0-Ps-003860-08-Ps od 24. ožujka 2009. godine apelantica je obvezana da tužitelju „Šinko“ – Obrt za programska rješenja, prijevoz i trgovinu Kupljenovo, Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: tužitelj), isplati iznose bliže navedene u dispozitivu presude na ime izvršenih prijevozničkih usluga, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koji je sud prihvatio kao stručan i objektivan, utvrđeno da su apelantica i tužitelj bili u poslovnom odnosu, da je tužitelj obavio uslugu prijevoza robe za apelanticu i da mu je za to ispostavio račune, i da apelantica, po čijem je nalogu vršen prijevoz robe, duguje tužitelju iznos od 8.973,90 KM. Osim toga, Općinski sud je istakao da je navedeni iznos duga vidljiv i iz međunarodnih tovarnih listova, računa-otpremnica i tužiteljeve financijske kartice. Općinski sud je zaključio da, budući da je potraživanje tužitelja prema apelantici u utvrđenom iznosu dospjelo i da apelantica nije platila taj iznos, tužiteljev tužbeni zahtjev je osnovan primjenom članka 262. stavak 1. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da je povjerilac u obligacionom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Osim toga, Općinski sud je zaključio da je o visini zatezne kamate odlučio prema odredbama članka 277. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zadocni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj posebnim zakonom, tj. Zakonom o visini stope zateznih kamata.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 64-0-PS-003860-09-Pz od 6. listopada 2009. godine odbijena je kao neutemeljena apelantičina žalba koju je izjavila protiv Presude Općinskog suda broj 06-0-Ps-003860-08-Ps od 24. ožujka 2009. godine i pobijana presuda je u cijelosti potvrđena.

5. Kantonalni sud je zaključio da je prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje u konkretnom predmetu i izveo pravilne zaključke koji su utemeljeni na zakonu i za koje je dao valjano obrazloženje. Kantonalni sud je istakao da apelantičini žalbeni navodi, koji su samo paušalno navedeni, ničim ne dovode u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke. Prema ocjeni Kantonalnog suda, neutemeljeni su apelantičini navodi da nisu relevantni dokazi tužitelja o postojanju potraživanja izvršenih usluga prijevoza i dostave robe, kao i visini potraživanja, jer je navedeno dokazano računima-otpremnicama, kao i vještačenjem vještaka financijske struke, a što je utvrdio prvostupanjski sud i za svoje utvrđenje dao jasne razloge. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni i apelantičini navodi da je teret dokazivanja samo na strani tužitelja, jer, prema odredbama Zakona o parničnom postupku, svaka strana koja nešto spori suprotnoj strani mora to i dokazati, pa tako i apelantica ako spori da joj je tužitelj ispostavio račune, onda je to morala dokazati, a što u konkretnom slučaju nije učinila.

6. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica navodi da su odluke redovitih sudova neutemeljene na zakonu. Smatra da tužitelj u konkretnom slučaju nije uspio dokazati osnovu za podnošenje tužbe, niti navode iz tužbe, kao ni činjenicu da je redovito ispostavljao račune za obavljene usluge.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose isključivo na način na koji su redoviti sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je da ispita jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima pobijanih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje da apelantica u svojoj apelaciji ne nudi bilo kakve druge argumente koji bi opravdali tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine očito (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3878/09 ("Galina“ d.o.o iz Širokog Brijega) | Sudska praksa | Aktio