Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5452/10 (H. T.)

Odluka donesena 18. 04. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Izbori
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5452/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 04. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. travnja 2012. godine, u predmetu broj AP 5452/10, rješavajući apelaciju Huseina Topčagića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i stavak 4. toč. 4. i 9. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Topčagića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-67/10 od 6. listopada 2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-1-295/10 od 16. rujna 2010. godine u odnosu na članak 25. toč. b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Topčagića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Iž-67/10 od 6. listopada 2010. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-1-295/10 od 16. rujna 2010. godine u odnosu na članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Topčagića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine i Rješenja Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-2-07-8-125/10 od 22. srpnja 2010. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Topčagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Sead Hodžić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 8. prosinca 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. Iž-67/10 od 6. listopada 2010. godine i Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine, Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIKBiH) broj 06-1-07-1-

295/10 od 16. rujna 2010. godine i Rješenja CIK-a BiH broj 05-2-07-8-125/10 od 22. srpnja 2010. godine.

a) Postupak zbog sukoba interesa (Rješenje Suda BiH broj Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine i Rješenje CIK-a BiH broj 05-2-07-8-125/10 od 22. srpnja 2010. godine)

2. Rješenjem CIK-a BiH broj 05-2-07-8-125/10 od 22. srpnja 2010. godine utvrđeno je da je apelant istovremeno obavljao funkciju vijećnika u Općinskom vijeću Gradačac i funkciju ovlaštene osobe i člana Skupštine privatnog poduzeća „Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac, koje je u 2009. godini sklapalo ugovore u vrijednosti većoj od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se financiraju iz budžeta, čime je izvršio povredu odredaba članka 6. stavak 2. Zakona o sukobu interesa u organima vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o sukobu interesa). CIKBiH je apelantu izrekla sankcije: nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nositelja izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja, tj. do 31. prosinca 2009. godine, i novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 KM. U obrazloženju rješenju CIKBiH je navela da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdila da je apelant obavljao funkciju vijećnika u Općinskom vijeću Gradačac, da je apelant ovlaštena osoba i član Skupštine poduzeća „Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac, da je poduzeće „Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac privatno poduzeće, kako je to definirano u članku 3. stavak 1. točka k) Zakona o sukobu interesa, te da je to poduzeće zaključilo ugovore u iznosu većem od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se financiraju iz budžeta. Budući da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 6. stavak 2. Zakona o sukobu interesa, CIKBiH je zaključila da se apelant nalazi u sukobu interesa, jer je istovremeno obavljao funkciju izabranog dužnosnika i ovlaštene osobe i člana Skupštine u privatnom poduzeću „Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac, koje je u 2009. godini zaključilo ugovore koji se financiraju iz budžeta bilo koje razine vlasti iznad zakonski propisanog maksimuma od 5.000,00 KM godišnje.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Sud BiH donio je Rješenje broj Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine kojim je odbio žalbu kao neutemeljenu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je CIKBiH utvrdila da je apelant izvršio povredu odredaba članka 6. stavak 2. Zakona o sukobu interesa, jer je istovremeno obavljao funkciju vijećnika u Općinskom vijeću Gradačac i funkciju ovlaštene osobe i člana Skupštine privatnog poduzeća „Gradačački sajam“ d.o.o. Gradačac i da je sklapao ugovore u vrijednosti većoj od 5.000,00 KM godišnje sa organima koji se financiraju iz budžeta. Zbog navedenog, CIKBiH je, u smislu članka 6. stavak 2. Zakona o sukobu interesa, donijela pravilnu odluku.

b) Postupak prestanka mandata apelantu (Rješenje Suda BiH broj Iž-67/10 od 6. listopada 2010. godine i Odluka CIK-a BiH broj 06-1-07-1-295/10 od 16. rujna 2010. godine)

4. Odlukom CIK-a BiH broj 06-1-07-1-295/10 od 16. rujna 2010. godine, točkom 1, apelantu, vijećniku u Općinskom vijeću Gradačac izabranom na lokalnim izborima 2008. godine sa liste političke stranke-Stranke demokratske akcije (u daljnjem tekstu: SDA), utvrđen je prestanak mandata sa danom donošenja odluke. Istom odlukom, točkom 2, određeno je da se po pravosnažnosti odluke upražnjeni mandat iz točke 1. dispozitiva ove odluke dodjeljuje Mirsadu Mešiću, sjedećem kvalificiranom kandidatu sa liste političke stranke- SDA.

5. U obrazloženju odluke CIKBiH je navela da je 22. srpnja 2010. godine donijela Odluku broj 05-2-07-8-125/10 kojom je apelantu izrečena sankcija nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju funkciju izabranog dužnosnika, nositelja izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja, tj. od 31. prosinca 2009. godine, zbog kršenja odredaba članka 6. stavak 2. u svezi sa člankom 9. Zakona o sukobu interesa. Zbog navedenog, apelant je upisan u evidenciju osoba sa zabranom kandidiranja za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nositelja izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekršaja, tj. od 31. prosinca 2009. godine. CIKBiH je, dalje, navela da je odredbama članka 1.10 stavak 1. točka 8. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon) propisano da izabranom članu organa vlasti na svim razinama prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran ako zbog razloga utvrđenim zakonom izgubi pravo da bude biran. S tim u svezi, a na temelju članka 13.6 stavak

1. Izbornog zakona i po pravosnažnosti ove odluke, mandat vijećnika u Općinskom vijeću Gradačac dodjeljuje se Mirsadu Mešiću, sljedećem kvalificiranom kandidatu sa liste političke stranke- SDA. CIKBiH je navela da je na temelju članka 2.9 stavak 1. točka 14, članka 1.10 stavak 1. točka 8, članka 13.6 stavak 1. Izbornog zakona i članka 14. stavak 1. točka h) i članka 18. Uputstva o dodjeli i prestanku mandata (u daljnjem tekstu: Uputstvo) odlučila kao u dispozitivu.

6. Rješenjem Suda BiH broj Iž-67/10 od 6. listopada 2010. godine odbijena je apelantova žalba na navedenu odluku CIK-a BiH. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je, nakon što je Rješenje CIK-a BiH broj 05-2-07-8-125/10 od 22. srpnja 2010. godine, kojim je utvrđen sukob interesa zbog kršenja odredaba članka 6. stavak 2. u svezi sa člankom 9. Zakona o sukobu interesa, postalo pravosnažno odbijanjem apelantove žalbe u predmetu broj Siž-20/10, CIKBiH je u postupku izvršenja po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 2.9 stavak 1. točka 14. u svezi sa člankom 1.10 stavak 1. točka 8. i stavak 2, članka 13.6 stavak 1. Izbornog zakona i članka 14. stavak 1. točka h) i članka 18. Uputstva, utvrdila prestanak mandata apelantu i mandat dodijelila sljedećem kvalificiranom kandidatu sa liste SDA. Sud BiH je naveo da je CIKBiH pravilno primijenila materijalno pravo, tako da su apelantovi navodi neutemeljeni. Sud BiH je istakao da apelant ponovo prigovara na postojanje sukoba interesa, ali da je o tim prigovorima već raspravljeno u Odluci Suda BiH broj Siž-20/10 od 22. srpnja 2010. godine.

7. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama (i odlukama kojim je odlučivano o sukobu interesa i odlukama o prestanku mandata) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo da bude biran (pasivno biračko pravo) iz članka 25. toč. b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je istakao da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, zato što CIKBiH nije uvažila odredbe članka 1. točka 2. Zakona o sukobu interesa kojim je propisana definicija pojma sukoba interesa. Dalje, u postupku je na temelju pogrešnog utvrđenja o „sklapanju ugovora“ sa Općinom Gradačac došlo do pogrešne primjene odredaba članka 6. stavak 2. Zakona o sukobu interesa. Apelant navodi da je povreda pasivnog biračkog prava nužna posljedica povrede prava na pravično suđenje, a sastoji se od zabrane kandidiranja na bilo koju javnu funkciju u periodu od četiri godine. Prema odredbama članka 25. toč. b) i c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, apelantu (kao i svakom drugom) zajamčeno je pravo da bude biran, a člankom 2. istog pakta, koji je sastavni dio Ustava BiH, propisano je da je svaka država članica obvezna osigurati svakom efektivni pravni lijek, tako da svako kome je pasivno biračko pravo povrijeđeno ima pravo na djelotvorni pravni lijek. Međutim, CIK i Sud BiH su u primjenu odredaba iz članka 1. točka 2. i članka

6. Zakona o sukobu interesa uveli automatizam, pa su samo na temelju činjenice da je „Gradačački sajam“ d.o.o. naplatio usluge iznajmljivanja dvorane za održavanje sjednica Općinskog vijeća zaključili da postoji sukob interesa.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Članak 16. stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: (4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

9. Ustavni sud uočava da apelant pobija odluke u postupku u kojem je utvrđen sukob interesa i odluke u postupku u kojem je utvrđen prestanak mandata, te ističe da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i prava iz članka 25. toč. b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Međutim, obrazloženje navoda o povredi ovih prava odnosi se na postupak u kojem je utvrđen sukob interesa. Bez obzira na to, Ustavni sud će se očitovati o povredi navedenih prava u postupku u kojem je apelantu utvrđen prestanak mandata, jer apelant pobija i ove odluke.

a) Postupak prestanka mandata apelantu

Dopustivost prima facie

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U tom kontekstu neophodno je da apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine s tim da navedena povreda treba djelovati vjerovatno. Prema članku 16. stavak 2. Pravila, apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Odluku Ustavnog suda broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), odnosno ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovih prava, budući da apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Dakle, apelant smatra da su mu odlukama kojim je utvrđen prestanak mandata i mandat dodijeljen sljedećem kandidatu na listi povrijeđena prava iz članka 25. toč. b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ustavni sud uočava da odredbe članka 25. toč. b) i c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima propisuju: Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članku 2. i bez nerazumnih ograničenja: b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasovanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača c) ima pristup javnim službama svoje zemlje uz opće uvjete jednakosti, te da odredbe članka 2. stavak 3. točka a) istog pakta propisuju: 3. Države članice ovog pakta se obvezuju da: a) osiguraju svakoj osobi čija su prava i slobode priznati ovim paktom budu povrijeđeni da raspolaže pravom djelotvorne žalbe čak i onda kada bi povredu počinile osobe koje su radile u obavljanju svojih službenih dužnosti. Ustavni sud smatra da citirane odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima propisuju da svaka osoba ima pravo birati i da bude birana, odnosno da ima pristup javnim službama, te da se osigura pravo na žalbu u ostvarivanju priznatih prava. Ustavni sud smatra da iz obrazloženja odluke CIK-a BiH slijedi da, pošto je apelantu u ranijem postupku izrečena sankcija nepodobnosti za kandidiranje za bilo koju funkciju izabranog dužnosnika, nositelja izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine, to mu je, u smislu relevantnih odredaba Izbornog zakona, prestao mandat prije isteka vremena na koje je izabran, a mandat dodijeljen sljedećem kvalificiranom kandidatu. Dakle, u predmetnom postupku nije odlučivano o apelantovom pravu da bude biran, nego isključivo o prestanku mandata, zato što mu je u ranijem postupku izrečena sankcija nepodobnosti za kandidiranje (a taj postupak - nepodobnost za kandidiranje Ustavni sud ne može ispitivati sa aspekta članka 25. toč.

b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima obzirom da je to utvrđeno drugim odlukama za koje je protekao rok za podnošenje apelacije o čemu će biti više govora u u nastavku obrazloženja), što znači da predmetnim odlukama nije moglo biti dovedeno u pitanje apelantovo pravo da bude biran. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da apelant nije dostavio dokaze koji bi sa dovoljnom jasnoćom ukazali da je moguća povreda prava iz članka 25. toč. b) i c) u svezi sa člankom 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te zaključuje da su ovi apelantovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.

Dopustivost ratione materiae

12. U svezi sa apelantovim navodima da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je, prema jurisprudenciji organa Europske konvencije i Ustavnog suda, za primjenu garancija prava na pravično suđenje u nekom postupku, kao opće pravilo, neophodno da postoji spor o pravu i obvezi i da oni budu građanske prirode, odnosno da se radi o postupku u kojem se utvrđuje utemeljenost kaznene optužbe. U pogledu rješavanja izbornih sporova koji se odnose na izabrane dužnosnike, Europski sud je izričito naglasio da ovi sporovi izlaze iz građanskih i kaznenih okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u skladu sa njegovom dosadašnjom praksom izraženom u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (presuda od 21. listopada 1997. godine, Izvješća 1997-VI).

13. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je izvan okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije, a članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su apelantovi navodi u svezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju obzirom na to da u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Suda BiH nisu utvrđivana «građanska prava i obveze» apelanta iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz navedenog proizlazi da su apelantovi navodi u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b) Postupak utvrđivanja sukoba interesa

15. Apelant osporava i Rješenje Suda BiH broj Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine koje je konačna odluka u smislu odredbe članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Da bi ova odluka mogla biti predmet apelacionog razmatranja Ustavnog suda, apelant je morao podnijeti apelaciju pravodobno, odnosno u roku od 60 dana od dana kada je primio osporeno rješenje Suda BiH.

16. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu slijedi da je apelantov zastupnik 31. kolovoza 2010. godine primio Rješenje Suda BiH broj Siž-20/10 od 27. kolovoza 2010. godine, a da je apelacija podnesena 8. prosinca 2010. godine, tako da proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Suda BiH.

17. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. i stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ako je apelacija podnesena nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5452/10 (H. T.) | Sudska praksa | Aktio