Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4197/11 („Rasimgradnja“ d.o.o. Gradačac i R. A.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4197/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 4197/11, rješavajući zahtjev „Rasimgradnje“ d.o.o. Gradačac i Rasima Ahmetagića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Rasimgradnje“ d.o.o. i Rasima Ahmetagića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Rasimgradnja“ d.o.o. Gradačac i Rasim Ahmetagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradačca, podnijeli su 28. oktobra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Pr 007384 11 Pžp od 24. augusta 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Pr-09-001199 od 30. marta 2011. godine. Apelanti su također, 28. marta 2012. godine, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Općinskom sudu pokretanje postupka izvršenja naplate novčane kazne po konačnim prekršajnim nalozima i zabranu evidentiranja u registru novčanih kazni do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-Pr-09-001199 od 30. marta 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 007384 11 Pžp od 24. augusta 2011. godine, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenih apelanata utvrdio, da prekršajni nalog broj 200.112.875.5 izadat okrivljenom apelantu „Rasimgradnja“ d.o.o. i prekršajni nalog broj 200.112.874.7 izdat okrivljenom apelantu Rasimu Ahmetagića od strane Uprave za indirektno oporezivanje BiH - Regionalni centar Tuzla, Odsjeka za poreze Grupe za reviziju i kontrolu dana 13. maja 2009. godine, zbog počinjenog prekršaja iz člana 67. st. 1. tačka 3. i 5. i st. 2. Zakona o porezu na dodatu vrijednost, postaju konačni i izvršeni danom pravosnažnosti ovog rješenja, zbog propuštanja okrivljenog apelanta „Rasimgradnje“ d.o.o. da se putem pravnog zaspupnika pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres, kao i zbog propuštanja okrivljenog apelanta Rasima Ahmetagića da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres zakazano po zahtjevu apelanata kao okrivljenih za sudsko odlučivanje, jer su propuštanjem u istom prihvatili odgovornost za prekršaj. Istim rješenjem apelanti kao okrivljeni su obavezani nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM.
3. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da su apelanti kao okrivljeni blagovremeno podnijeli zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnim nalozima pobliže definisanim izrekom ovog rješenja, izdatim od strane Uprave za indirektno oporezivanje BiH - Regionalni centar Tuzla, Odsjek za poreze Grupe za reviziju i kontrolu (u daljnjem tekstu: Uprava za indirektno oporezivanje) 13. maja 2009. godine. Postupajući po zahtjevu apelanata Općinski sud je prvo zakazao usmeni pretres 16. februara 2010. godine sa početkom u 13,00 stati koji je odložen za 30. mart 2011. godine uz saglasnost ovlaštenog predstavnika Uprave za indirektno oporezivanje i advokata Faruka Balijagića, koji se na usmenom pretresu izjasnio da će zastupati okrivljenog apelanta „Rasimgradnju“ d.o.o. (bez odgovarajuće punomoći), u odsustvu okrivljenog apelanta Rasima Ahmetagića. Usmenom pretresu zakazanom za 30. mart 2011. godine je pristupila u svojstvu ovlaštene predstavnice Uprave za indirektno oporezivanje Alma Puzić, kojem nije pristupio okrivljeni apelant Rasim Ahmetagić, i pravni zastupnik okrivljenog „Rasimgradnja“ d.o.o., advokat Faruk Balijagić. Općinski sud je konstatovao da je advokat okrivljenog apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. 29. marta 2011. godine dostavio sudu pismeni podnesak u kojem je zamolio sud da se ročište zakazano za 30. mart 2011. godine odgodi zbog zdravstvenih problema okrivljenog Rasima Ahmetagića, a u prilogu je dostavio fotokopiju medicinske dokumentacije, uputnicu specijalisti za osnovne pretrage JZU Doma Zdravlja Gradačac. Općinski sud nije prihvatio prijedlog pravnog zastupnika okrivljenog apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. za odlaganje usmenog prestresa iz razloga što je navedena dokumentacija sudu dostavljena 29. marta 2011. godine, dakle samo dan prije zakazanog usmenog pretresa tako da sud nije imao vremena da obavijesti ostale učesnike u ovom postupku o odlaganju pretresa, što priložena medicinska dokumentacija po ocjeni suda nije podobna da bi se zahtjevu udovoljilo jer se radi o fotokopijama koje nisu ovjerene koje sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan dokaz, bez ispitivanja njihove istinitosti. Osim toga sud nije mogao prihvatiti podnesak pravnog zastupnika okrivljenog „Rasimgradnja“ d.o.o. jer isti nije imao nikakvo ovlaštenje da u ime okrivljenog apelanta Rasim Ahmetagića isti podnese sudu. Stoga ovaj sud smatra da spriječenost ovog okrivljenog koji je blagovremeno bio upoznat sa tačnim datumom održavanja usmenog pretresa, i koji je prethodno bio upozoren na posljedice nedolaska na pretres, pa kako svoj izostanak nije opravdao, da je apelant Rasim Ahmetagić propuštanjem da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres prihvatio odgovornost za počinjeni prekršaj. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je ukazao na odredbu člana 45. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj 31/06, u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) kojom je regulisano da će se smatrati da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi, ukoliko ne dođe na dan i u vrijeme određeno za usmeni prestres ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga. Osim toga kako je ovlaštena predstavnica Uprave za indirektno oporezivanje u cijelosti ostala kod izdatih prekršajnih naloga na ime apelanata kao okrivljenih, navodeći da njihova odgovornost proizilazi iz Zapisnika o kontroli broj 04/5-2/II- 17-1-8-2-229/09 od 13. marta 2009. godine na koji apelanti nisu ulagali prigovor, zbog čega je doneseno rješenje o razrezu indirektnih poreza koje je postalo pravosnažno 25. marta 2009. godine, Općinski sud je zaključio da je pravomoćno utvrđena obaveza apelanata kao okrivljenih o plaćanju poreza na dodatu vrijednost u iznosim navedenim u rješenjima Uprave za indirektno oporezivanje, na temelju kojih su prekršajni nalozi i izdati, te kako se punomoćnik okrivljenog apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. nije pojavio na usmenom pretresu kao ni okrivljeni apelant Rasim Ahmetagić iako su uredno primili pozive, usljed kojeg propuštanja se smatra da su prihvatili odgovornost za počinjeni prekršaj, pa su izdati prekršajni nalozi na ime apelanata kao okrivljenih postaju konačni i izvršni 13. maja 2009. godine.
4. Kantonalni su je u obrazloženju rješenja naveo da je ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda apelanata vezano za bitne povrede prekršajnog postupka iz člana 62. stav 1. tačka 2. Zakona o prekršajima, navode apelanata odbio kao neosnovane. Po mišljenju suda, pravnom zastupniku okrivljenog apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. nisu bila uskraćena prava garantirana članom 7. Zakona o prekršajima kao i pravo na odbranu iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je ovom okrivljenom blagovremeno dostavljen poziv za usmeni pretres, dakle bilo mu je omogućeno da pristupi sudu i iznese svoju odbranu, što je pravni zastupnik okrivljenog propustio, zbog čega je ovaj sud na osnovu člana 67. Zakona o prekršajima žalbu apelanata kao okrivljenih odbio kao neosnovane i potvrdio rješenje Općinskog suda od 30. marta 2011. godine.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama sudova povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da je punomoćnik okrivljenog apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. sudu 29. marta 2011. godine dostavio obavijest o zdravstvenom stanju apelanta Rasima Ahmetagića, i zamolio sud da se usmena rasprava odgodi. Smatra da je sasvim jasno da su ožalbenim rješenjima obuhvaćena oba apelanta kao okrivljena i pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu, te kako je advokat Faruk Balijagić imao urednu punomoć za zastupanje apelanta „Rasimgradnja“ d.o.o. smatraju da je na osnovu te punomoći mogao poduzimati i pravne radnje u ime okrivljenog apelanta Rasima Ahmetagića kao odgovornog lica u tom pravnom licu, pogotovo što se radi o jednom predmetu.
6. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti su obrazložili navodima da „isplata iznosa po predmetnom rješenju Općinskog suda prije donošenja odluke Ustavnog suda ili drugog nadležnog suda, ne bi bila u interesu pravilnog vođenja postupka, odnosno u interesu apelanata, jer se postavlja problem povrata tako isplaćeng iznosa u slučaju pozitivne odluke po apelante.“
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
11. U vezi s tim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge kojima se želi dokazati navodno kršenje apelantovih ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja apelant eventualno pokreće. Naime, razlozi koji se nude u smislu dokazivanja kršenja nekog od garantiranih ljudskih prava ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, čak ni kada je postupak izvršenja u toku, a osobito ne predstavljaju razloge koji bi opravdavali zabranjivanje nadležnom organu pokretanja postupka izvršenja. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za donošenje privremene mjere (osim što je navedeno „da plaćanje po izdatim prekršajnim nalozima na bi bilo u njegovom interesu, jer se postavlja problem povrata isplaćenog iznosa“). Po mišljenju Ustavnog suda navedeni razlozi za privremenu mjeru u suštini identični su razlozima kojima se osporava meritum apelacije.
12. S obzirom da apelanti, dakle, nisu ponudili uvjerljive razloge i dokaze koji bi opravdali ovakvu intervenciju Ustavnog suda, odnosno iz kojih bi se moglo zaključiti da bi za apelante nastala nenadoknadiva štetna posljedice naplatom navedenog iznosa, Ustavni sud smatra neosnovanim zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović