Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-944/12 ("Drvoart" d.o.o. Han Pijesak)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-944/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 944/12, rješavajući zahtjev "Drvoarta" d.o.o. Han Pijesak za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev "Drvoarta" d.o.o. Han Pijesakza donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. "Drvoart" d.o.o. Han Pijesak (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 10. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 000589 10 Uvp od 14. decembra 2011. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 U 000589 09 U od 25. maja 2010. godine, Rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 06.05/II-450-102/10 od 26. februara 2010. godine i Rješenja Poreske uprave, Područni centar Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 06/1.07/0703/490-204-16-1/09 od 15. juna 2009. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Poreskoj upravi da "deblokira" apelantov račun do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Poreske uprave broj 06/1.07/0703/490-204-16-1/09 od 15. juna 2009. godine naloženo je apelantu da, radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na obračun i neplaćanje poreskih obaveza, izvrši uplatu poreza u ukupnom iznosu od 371.756,67 KM.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Odbor je donio Rješenje broj 06.05/II-450-102/10 od 26. februara 2010. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Odbor je naveo da je odredbama člana 5. Zakona o porezu na dobit propisano da je poreska osnovica za poresku godinu razlika između oporezivih prihoda i rashoda koji se odbijaju za tu poresku godinu. U vezi s tim, Odbor je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostepeni organ utvrdio da je kod apelanta za 2008. godinu ukupni oporezivi prihod iznosio 5.194.893,00 KM, dok, u pogledu rashoda, nije priznao rashode koje je apelant prikazao u iznosu od 5.192.543,00 KM, već je utvrdio rashode u iznosu od 2.890.667,00 KM. Naime, Odbor je ukazao da prvostepeni organ nije priznao izvršeni otpis sredstava za rad u iznosu od 2.301.875,71 KM kao rashod, a što je u konačnici uticalo na utvrđenu poresku osnovicu. Po mišljenju Odbora, prvostepeni organ je pravilno postupio kada prilikom utvrđivanja poreske osnovice poreza na dobit nije prihvatio prikazani rashod u iznosu od 2.301.875,71 KM po osnovu "navodno" izvršenog otpisa osnovnih sredstava. Naime, Odbor je naveo da je članom 7. Pravilnika o poslovnim knjigama, knjigovodstvenim ispravama i knjigovodstvenim evidencijama i razvrstavanju preduzeća propisano da se knjiženje poslovnih promjena na imovini, kapitalu i obavezama, rashodima i prihodima, kao i rezultatima poslovanja vrši na osnovu knjigovodstvenih isprava. Nadalje, Odbor je naveo da je članom 14. stav 1. Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem propisano da nadležni organ pravnog lica razmatra izvještaj o izvršenom popisu u prisustvu predsjednika komisije za popis i lica kome je pravno lice povjerilo vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje računovodstvenih izvještaja i odlučuje o prijedlozima komisije za popis. Takođe, Odbor je naveo da je članom 14. stav 3. navedenog pravilnika propisano da se izvještaj o izvršenom popisu, zajedno sa popisnim listama i odlukama nadležnog organa pravnog lica, dostavlja na knjiženje radi usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem.
4. Odbor je ukazao da je u konkretnom slučaju nesporno da je otpis osnovnih sredstava u apelantovim poslovnim knjigama u iznosu od 2.301.875,71 KM izvršen bez prethodnog razmatranja izvještaja i odluke nadležnog organa, koje nisu prezentovane prvostepenom organu u postupku inspekcijske kontrole. Pri tome, Odbor se pozvao na odredbe člana 8. stav 3. tačka v) Zakona o porezu na dobit kojima je propisano da se kao rashodi ne priznaju oni rashodi koji su evidentirani u knjigama, a koji nisu dokazani vjerodostojnim dokumentima kako je propisano važećim zakonom. Imajući u vidu navedeno, Odbor je zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kada, prilikom utvrđivanja poreske osnovice poreza na dobit za 2008. godinu, kao rashod nije prihvatio otpis osnovnih sredstava koji je izvršen bez valjanih knjigovodstvenih dokumenata. Naime, budući da u konkretnom slučaju ne postoji odluka o otpisu osnovnih sredstava, Odbor je zaključio da samim tim nisu ispunjeni uslovi da se rashodi u iznosu od 2.301.875,71 KM, koji su prikazani u apelantovim poslovnim knjigama, priznaju kao rashodi koji se odbijaju od prihoda, a koji direktno utiču na obračun poreske osnovice. Što se tiče apelantovog navoda da revizorski izvještaj, koji je apelant dostavio uz žalbu, predstavlja prethodno pitanje u predmetnoj upravnoj stvari, Odbor je naveo da je takav navod neosnovan i da ne utiče na drugačije odlučenje u predmetnoj upravnoj stvari. Naime, Odbor je ukazao da su poreski organi samostalni i nezavisni u radu, te da revizorski izvještaj ne predstavlja pitanje bez čijeg postojanja nije moguće utvrditi apelantovu poresku obavezu.
5. Protiv drugostepenog rješenja apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj 14 0 U 000589 09 U od 25. maja 2010. godine odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su, po mišljenju tog suda, prvostepeni organ i drugostepeni organ pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, Okružni sud je naveo da je članom 7. stav 2. Pravilnika o poslovnim knjigama, knjigovodstvenim ispravama i knjigovodstvenim evidencijama i razvrstavanju preduzeća propisano da se knjiženje poslovnih promjena na imovini, kapitalu i obavezama, rashodima i prihodima, kao i rezultatima poslovanja vrši na osnovu knjigovodstvenih isprava. Okružni sud je dalje naveo da je članom 2. Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem propisano da imovina koja je predmet popisa obuhvata, između ostalog, i osnovna sredstva, dok je čl. 13. i 14. navedenog Pravilnika propisano da komisija za popis sastavlja izvještaj o izvršenom popisu, te da nadležni organ pravnog lica razmatra izvještaj o izvršenom popisu. Takođe, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 8. stav 3. tačka v) Zakona o porezu na dobit propisano da se kao rashodi ne priznaju oni rashodi koji su evidentirani u knjigama, a koji nisu dokazani vjerodostojnim dokumentima kako je propisano važećim zakonom. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da u konkretnom slučaju ne postoje knjigovodstvena dokumenta na osnovu kojih je izvršen navedeni otpis osnovnih sredstava. Naime, Okružni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju otpis osnovnih sredstava u poslovnim knjigama izvršen bez prethodnog razmatranja izvještaja u smislu člana 14. Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem, te bez odluke o otpisu osnovnih sredstava. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da je drugostepeni organ pravilno zaključio da se prikazani rashodi u iznosu od 2.301.875,71 KM ne mogu priznati kao rashodi koji se odbijaju od prihoda, a koji utiču na obračun poreske osnovice. Takođe, Okružni sud je naveo da je drugostepeni organ pravilno zaključio da revizorski izvještaj, na koji se pozvao apelant, ne utiče na utvrđivanje apelantove poreske obaveze, budući da revizorski izvještaji obuhvataju reviziju finansijskih izvještaja, dok poreska kontrola obuhvata kontrolu ispravnosti poreske prijave poreza na dobit.
6. Protiv navedene presude apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj 14 0 U 000589 10 Uvp od 14. decembra 2011. godine odbio zahtjev kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da apelant u postupku poreske kontrole, te u upravnom sporu, ničim nije osporio da je izvršio otpis sredstava za rad u iznosu od 2.301.875,71 KM samo na osnovu zapisnika popisne komisije tj. bez odluke rukovodećeg organa, a što je suprotno odredbama člana 7. Pravilnika o poslovnim knjigama, knjigovodstvenim ispravama i knjigovodstvenim evidencijama i razvrstavanju preduzeća i člana 14. Pravilnika o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem. Vrhovni sud je ukazao da se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pravilnost primjene materijalnog prava, cijeni prema danu donošenja prvostepenog akta. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u konkretnoj upravnoj stvari, danom donošenja prvostepenog akta, utvrđeno da je apelant nezakonito izvršio otpis sredstava na osnovu zapisnika popisne komisije i na taj način nezakonito umanjio poresku osnovicu za oporezivanje. Vrhovni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da su izmijenjene poreske isprave (izmijenjena prijava i bilans uspjeha) sačinjene i predate prvostepenom organu 3. septembra 2009. godine, dakle tek nakon donošenja izvještaja nezavisnog revizora od 22. avgusta, te tri mjeseci nakon donošenja prvostepenog rješenja. U pogledu revizorskog izvještaja, Vrhovni sud je naveo da je u tom izvještaju revizor sugerisao apelantu drugačije knjiženje, ukazujući na to da apelant ne može jednostrano otpisivati svoje obaveze prema povjeriocima bez njihovog znanja i saglasnosti. Po mišljenju Vrhovnog suda, iz toga se može izvesti zaključak da je apelant tek nakon donošenja revizorskog izvještaja izmijenio način knjiženja, te nakon toga podnio izmijenjene poreske isprave. S obzirom da su izmijenjena poreska prijava i korigovani bilans uspjeha podneseni nakon donošenja prvostepenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da apelantovo pozivanje na te izmijenjene poreske isprave ne utiče na ocjenu zakonitosti prvostepenog rješenja koji sa osporenim aktom čini pravno jedinstvo. Pri tome, Vrhovni sud je naveo da su upravni organi i Okružni sud pravilno zaključili da izvještaj nezavisnog revizora ne predstavlja prethodno pitanje za rješavanje o apelantovim poreskim obavezama.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, kao i prava iz čl. 4., 6. i 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da je Poreska uprava "odredila prinudnu naplatu poreza obustavom transakcija preko apelantovog računa". Apelant navodi da blokada računa nanosi apelantu znatnu štetu, kao i njegovim zaposlenicima, budući da je to dovelo do prestanka proizvodnje i nemogućnosti isplate plata zaposlenicima. Stoga, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Poreskoj upravi da "deblokira" apelantov račun do donošenja odluke o apelaciji.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.. U konkretnom slučaju, apelant navodi da je Poreska uprava odredila prinudnu naplatu poreza obustavom transakcija preko apelantovog računa, što je dovelo do blokade njegovog računa, te stoga traži od Ustavnog suda da naloži Poreskoj upravi da "deblokira" njegov transakcioni račun. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi prinudno izvršenje rješenja, kojim je apelantu naloženo da izvrši uplatu poreza, a povodom kojeg su donesene odluke koje osporava predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da je predmetna apelacija podnesena protiv odluka kojima je naloženo apelantu da izvrši uplatu poreza, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović