Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1263/12 (F. S.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1263/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 1263/12, rješavajući apelaciju Fetke Sipić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fetke Sipić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 Rs 012162 11 Rev od 31. januara 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Rs 003186 06 Rsž od 14. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 018-0-P-06-000078 od 23. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fetka Sipić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Mirsada Ađemović, advokat iz Bihaća, podnijela je 4. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 Rs 012162 11 Rev od 31. januara 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Rs 003186 06 Rsž od 14. februara 2011. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-P-06-000078 od 23. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 018-0-P-06-000078 od 23. oktobra 2006. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tuženog Unsko-sanskog kantona-za Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, v.s. neodređena, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice, kojim je tražila da sud poništi kao nezakonito rješenje o prestanku radnog odnosa otpuštanjem iz službe tuženog, odnosno Općinskog suda u Bihaću, od 9. marta 2005. godine, kojim je apelantici prestao radni odnos, jer nije zadovoljila na probnom radu, te da naloži tuženom da apelanticu rasporedi na radno mjesto daktilografa za koje je i zasnovala radni odnos, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kao i da joj nadoknadi troškove postupka. Također, predmetnom presudom obavezana je apelantica da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 720,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 003186 06 Rsž od 14. februara 2011. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i presuda Općinskog suda broj 018-0-P-06-000078 od 23. oktobra 2006. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 Rs 012162 11 Rev od 31. januara 2012. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 003186 06 Rsž od 14. februara 2011. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnoj pravnoj stvari, zahtjev apelantice za poništenje odluke tuženog, gdje apelantica, nepostupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama člana 53. stav 2. tačka 5., vezano za odredbe člana 316. stav 1. ZPP nije odredila vrijednost spora, a što je propustila učiniti i na pripremnom ročištu održanom dana 1. juna 2006. godine, te da se zbog toga, a saglasno odredbama člana 321. stav 3. ZPP, ima smatrati da je vrijednost spora ostala neodređena, u odnosu na koje određenje je predmetni postupak i vođen, te okončan donošenjem pobijane presude. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da kako apelantica u tužbi nije označila vrijednost spora, pa time ni preko propisanog iznosa, kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, čime je započela i vodila parnicu u kojoj revizija nije dopuštena, to se revizija, saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. ZPP, imala odbaciti, jer je izjavljenja protiv presude protiv koje se po zakonu ne može ni izjaviti. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 01 0 Rs 003186 06 Rsž od 14. februara 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 Rs 012162 11 Rev od 31. januara 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 31. januara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. aprila 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović