Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1264/12 («AS» d.o.o. Jelah-Tešanj)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1264/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 1264/12, rješavajući apelaciju «AS» d.o.o. Jelah-Tešanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “AS” d.o.o. Jelah-Tešanjpodnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 Rs 009879 11 Rsž od 26. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 009879 10 P od 9. februara 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. «AS» d.o.o. Jelah-Tešanj (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Elvir Kruško, zaposlenik apelanta, podnio je 4. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 Rs 009879 11 Rsž od 26. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 P 009879 10 P od 9. februara 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 39 0 P 009879 10 P od 9. februara 2011. godine, u pravnoj stvari tužitelja M.H. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, poništene su odluke apelanta i to: «Odluka o rasporedu» od 13. novembra 2009. godine i «Odluka o otkazu ugovora o radu» od 24. novembra 2009. godine (stav I izreke presude), te je apelant obavezan da vrati tužitelja na rad i rasporedi ga na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i uspostavi mu radni odnos počev od 24. novembra 2009. godine kao da nije ni prekidan, a sve u roku od 15 dana (stav II izreke presude). Isto tako, predmetnom presudom apelant je obavezan da tužitelju isplati naknade plaća u iznosu od po 903,94 KM mjesečno, počev od 24. novembra 2009. godine pa do vraćanja na rad (stav III izreke presude), da mu za period od 18. maja 2009. godine pa do 24. novembra 2009. godine isplati na ime razlike plaća iznos od 3.515,58 KM, regresa za godišnji odmor za 2009. godinu iznos od 355,02 KM (stav IV izreke presude) i na ime naknade troškova prevoza na posao i s posla za period od 9. juna 2007. godine do 24. novembra 2009. godine iznos od 773,00 KM, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. juna 2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (stav V izreke presude), dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova prevoza iznad dosuđenog iznosa apelant odbijen (stav VI izreke presude). Također, predmetnom presudom apelant je obavezan da tužitelju na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.513,60 KM u roku od 30 dana (stav VII izreke presude).
3. Presudom Kantonalnog suda broj 39 0 Rs 009879 11 Rsž od 26. januara 2012. godine žalba apelanta je djelimično uvažena i presuda Općinskog suda broj 39 0 P 009879 10 P od 9. februara 2011. godine preinačena u stavu V izreke presude, na način da je apelant obavezan da tužitelju umjesto iznosa od 773,00 KM isplati iznos od 653,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Također je predmetnom presudom tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 842,40 KM.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 39 0 Rs 009879 11 Rsž od 26. januara 2012. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović