Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/12 («Imas» d.o.o. Žepče)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1266/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 1266/12, rješavajući apelaciju «Imas» d.o.o. Žepče, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Imas” d.o.o. Žepče podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 K 005446 10 Kžk od 13. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Imas» d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po zakonskom zastupniku, direktoru Muhamedu Mujiću, podnio je 4. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 K 005446 10 Kžk od 13. januara 2012. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 44 0 K 005446 09 K od 25. decembra 2009. godine optuženi P.M., H.Š., M.V., L.D. i N.M. (u daljnjem tekstu: optuženi) su oglašeni krivim zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 1., a u vezi sa članom

31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i izrečene su im uvjetne osude, dok je oštećeni tj. apelant sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na parnični postupak.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 44 0 K 005446 10 Kz od 8. aprila 2010. godine uvažene su žalbe Kantonalnog tužilaštva u Zenici i branilaca optuženih, kao osnovane i presuda Općinskog suda broj 44 0 K 005446 09 K od 25. decembra 2009. godine je ukinuta, te je odlučeno da će se održati pretres pred tim sudom koji će biti naknadno zakazan.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 44 0 K 005446 10 Kžk od 13. januara 2012. godine optuženi su oslobođeni od optužbe da su učinili krivično djelo za koje su optuženi, dok je apelant sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na parnični postupak.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što su osporenom presudom Kantonalnog suda optuženi oslobođeni od optužbi za krivično djelo koje im je bilo stavljeno na teret. U ovakvom slučaju postavlja se pitanje da li je osporenom presudom, donesenom u krivičnom postupku protiv trećih lica, a u kojem je apelant imao status oštećenog, moglo doći do kršenja član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelanta. Postavlja se, dakle, pitanje uživa li u ovom slučaju apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud osporenom presudom odlučio o krivičnoj odgovornosti trećih lica, a apelant je u tom postupku imao samo ulogu oštećenog. Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Evropske konvencije u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo onome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).

9. Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih osoba i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U vezi sa navodnim kršenjem prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da je u postupku koji je okončan pobijanom presudom odlučeno o krivičnoj odgovornosti trećih lica, te se postupak ni na koji način nije odnosio na imovinska prava apelanta, budući da je apelant sa imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na parnični postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1266/12 («Imas» d.o.o. Žepče) | Sudska praksa | Aktio