Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1574/12 (B. K.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1574/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 1574/12, rješavajući apelaciju Begana Kišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Begana Kišića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 061595 11 Rev od 31. januara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Began Kišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dobrnje, kojeg zastupa Ružica Tanasilović, advokat iz Tuzle, podnio je 26. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 061595 11 Rev od 31. januara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-890/05 od 1. septembra 2008. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog Rudnik uglja «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, vsp. 40.000,00 KM, tuženi je obavezan apelantu, na ime naknade štete, za sanaciju stambenog objekta, isplatiti iznos od 2.088,00 KM, na ime sanacije pomoćnog objekta-farme pilića iznos od 392,00 KM, kao i naknaditi mu štetu na zemljištu u iznosu od 3.937,50 KM, te štetu na stablima voćki u iznosu od 1.872,00 KM, što ukupno iznosi 8.289,50 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude, pa do konačne isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 805,20 KM (stav I izreke prvostepene presude). Predmetnom presudom apelant je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (stav II izreke prvostepene presude).
3. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine žalba tuženog je djelimično uvažena i presuda Općinskog suda broj P-890/05 od 1. septembra 2008. godine preinačena u dijelu odluke sadržane u stavu prvom izreke presude, tako što je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime naknade štete za sanaciju stambenog objekta isplati iznos od 2.088,00 KM i za sanaciju pomoćnog objekta-farme pilića iznos od 392,00 KM, sa postavljenim kamatnim zahtjevom (stav I izreke drugostepene presude), dok je u preostalom dosuđujućem dijelu, za naknadu materijalne štete: na zemljištu u iznosu od 3.937,50 KM i na stablima voćki u iznosu od 1.872,00 KM, prvostepena presuda potvrđena, tako da se ukupno dosuđeni iznos od 8.289,50 KM snižava na iznos od 5.809,50 KM, dok se dosuđeni iznos troškova parničnog postupka od 805,20 KM, snižava na iznos od 564,82 KM (stav II izreke drugostepene presude). Također, predmetnom presudom je odlučeno da u stavu drugom izreke prvostepena presuda ostaje neizmjenjena (stav III izreke drugostepene presude).
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 061595 11 Rev od 31. januara 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je, prema navodima tužbe, koja je prvostepenom sudu podnesena dana 18. maja 2005. godine, apelant istakao tužbeni zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 40.000,00 KM, konačno ga uređujući i precizirajući na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 1. jula 2008. godine, na isplatu iznosa od 8.289,50 KM, u kojoj visini tužbenog zahtjeva je prvostepenom presudom i udovoljeno. Zatim, Vrhovni sud je istakao da je pobijanom presudom drugostepenog suda, preinačenjem prvostepene presude, usvojen dio tužbenog zahtjeva apelanta u visini od 5.809,50 KM, dok je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu, dakle, za iznos od 2.480,00 KM, u kome dijelu se i pobija revizijom apelanta. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je konstatovao da je, kako se revizijom apelanta pobija presuda drugostepenog suda u kojoj vrijednost pobijanog dijela iznosi 2.480,00 KM, dakle, koja ne prelazi označeni iznos kao uslov za dopuštenost izjavljivanja revizije, očito da se kao predmet revizionog pobijanja pojavljuje presuda u kojoj je vrijednost pobijanog dijela u iznosu koji je ispod propisanog, što je čini nedopuštenom, pa se zbog toga predmetna revizija, saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. ZPP-a, imala odbaciti jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 061595 11 Rev od 31. januara 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 30. decembra 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 03 0 P 004525 08 Gz od 15. decembra 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović