Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3012/09 (M. G.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3012/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 3012/09 rješavajući apelaciju Milenka Granule, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Granule podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine br. Rev-07/09 od 25. augusta 2009. godine, Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine i P- 195/05 od 2. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Granula (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Radovan Milaković, advokat iz Banja Luke, podnio je 22. septembra 2009. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Suda BiH) br. Rev-07/09 od 25. augusta 2009. godine, Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine i P-195/05 od 2. aprila 2008. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-195/05 od 2. aprila 2008. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta za poništenjem rješenja Državne agencije za istragu i zaštitu (u daljnjem tekstu: tužena) broj UP-2-14-07/2-34-7/04 od 02.12.2004 godine, kojim je odbijen prigovor apelanta podnesen protiv Obavijesti tužene broj: 12-01-1095/04 od 2. marta 2004 godine, te nalaganje tuženoj da predmet vrati na ponovni postupak i da se izvrši prijem kandidata prema utvrđenoj bodovnoj listi, kao neosnovan. Apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 720,00 KM u roku od 30 dana.

3. Presudom Suda BiH broj Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine žalba apelanta je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je poništeno rješenje tužene broj UP- 2-14- 07/2-34-7/04 od 2. decembra 2004. godine. U preostalom odbijajućem dijelu, koji se odnosi na obavezu tužene da izvrši prijem kandidata prema utvrđenoj bodovnoj listi, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je tužena obavezana da apelantu po ovom osnovu isplati iznos od 390,00 KM u roku od 15 dana.

4. Sud BiH je 25. augusta 2009. godine donio Presudu broj Rev-07/09 od 25. augusta 2009. godine kojim je odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Suda BiH broj Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine.

4. U obrazloženju Presude Sud BiH se pozvao na odredbu člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku Pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 34/04 i 8407; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako je zaključio Sud BiH, u konkretnom slučaju, vrijednost pobijane presude nije označena u tužbi, a što proizilazi i iz pobijane drugostepene presude, što znači da vrijednost pobijane presude ne prelazi iznos od iznosi 10.000,00 KM, nego je ispod tog iznosa pa revizija iz tog razloga nije dopuštena. Revizija nije dopuštena ni po odredbi stava 3. člana 204. navedenog zakona kojim je propisano da izuzetno sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Ovo iz razloga što revizijsko vijeće nije ocijenilo da je ispunjen uslov iz stava 3. člana 204. ZPP, jer predmet spora nije takve prirode da može uticati na kreiranje sudske prakse, niti se radi o usvajanju takvog pravnog shvatanja, koje bi bilo od značaja za jedinstvenu primjenu prava, jer drugostepena (kao i prvostepena) presuda nije zauzela bilo kakav pravni stav, nego je direktno primijenila odredbe zakona navedenih u obje presude, a ni revizija na to ne ukazuje.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant obrazlaže prvenstveno povredom odredbi ZPP koje reguliraju naknadu troškova parničnog postupka.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. U konkretnom slučaju Sud BiH je Presudom broj Rev-07/09 od 25. augusta 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv Presude Suda BiH broj Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Suda BiH broj Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 26. decembra 2008. godine uručena presuda Presude Suda BiH broj Gž-28/08 od 16. decembra 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. septembra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3012/09 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio