Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4149/11 (M. P.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4149/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 4149/11, rješavajući apelaciju Milutina Popadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Popadića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000561 10 Uvp od 14. jula 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000561 07 U od 8.

decembra 2009. godine i zaključka Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo broj 27/02-23-10175/06 od 12. decembra 2006.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milutin Popadić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Podgorice, Republika Crna Gora, podnio je 22. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 000561 10 Uvp od 14. jula 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000561 07 U od 8. decembra 2009. godine i zaključka Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23- 10175/06 od 12. decembra 2006. godine.

2. Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) je 29. novembra 2001godine donijela rješenje broj 23/3-372-220-P/99 kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat stanarskog prava na stanu u ulici Hadželi broj 103. Stavom dva dispozitiva navedenog rješenja navedeno je da će odluku o daljem raspolaganju predmetnim stanom donijeti Federalno ministarstvo odbrane.

3. Ministarstvo je 9. januara 2003. godine donijelo rješenje broj 27/02-23-3358/02 kojim je poništena tačka jedan disozitiva rješenja Uprave i riješena tako da je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Hadželi broj 103. u ostalom dijelu rješenje je ostalo neizmjenjeno.

4. Ministarstvo je 12. decembra 2006. godine donijelo zaključak broj 27/02-23-10175/06 kojim je odbacio kao neblagovremen apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva od 9. januara 2003. godine.

5. U obrazloženju zaključka Ministarstvo je navelo da je apelant u svom prijedlogu za obnovu postupka kao novu činjenicu naveo da je bio državljanin BiH na dan 30. april 1991. godine, te je priložio kao nove dokaze uvjerenje Matičnog ureda Općine Hadžići, broj: 03/2-13-2028/03 od 15. jula 2003. odine, uvjerenje Policijske uprave Hadžići broj:12/3-13-6-9-1656/03 od 15. jula 2003. odine, te potvrdu Komesarijata za raseljena iica R Crne Gore broj: 011508 od 25. avgusta 2003. godine. Ministarstvo je navelo da je apelant propustio rok iz člana 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku u kom je mogao tražiti obnovu postupka u slučaju iz člana 246. tačka 1. Zakona o upravnom postupku, pošto je predmetni prijedlog za obnovu postupka podnio 30. maja 2005. godine, a drugostepeno rješenje od 9. januara 2003. godine mu je uručeno je putem punomoćnika - advokata Čilić Bajre 29. januara 2003.godine. Ministarstvo je istaklo da je apelant prijedlog za obnovu postupka podnio 30. maja 2005. godine, da su uvjerenja koja je priložio izdata 15. jula 2003. godine, a da je potvrda Komesarijata za raseljana lica Crne Gore izdata 25. marta 2003. godine što znači da je apelant svoj prijedlog podnio nakon roka od 30 dana od dana kada je kao stranka mogao iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze.

6. Kantonalni sud je 8. decembra 2009. godine donio presudu broj 09 0 U 000561 07 U kojom je odbio apelantovu tužbu izjavljenu radi poništenja zaključka Ministarstva broj 27/02-23-10175/06 od 12. decembra 2006. godine.

7. Vrhovni sud je 14. jula 2011. godine donio presudu broj 09 0 U 000561 10 Uvp kojom je odbio apelantov prijedlog za vanredno preispitivanje sudske odluke presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 000561 07 U od 8. decembra 2009. godine.

8. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 09 0 U 000561 10 Uvp od 14. jula 2011. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 000561 07 U od 8. decembra 2009. godine kojom je njegova tužba u postupku obnove postupka odbijena kao neosnovana. Naime, zaključkom Ministarstva broj 27/02-23-10175/06 od 12. decembra 2006. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanata za obnovu postupka. Dakle, u postupku koji apelant osporava se nije raspravljalo o suštini zahtjeva apelanta već samo o postojanju zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupaka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, postupak za ponovno razmatranje konačne odluke nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze niti je odlučujući za građanska prava i obaveze i u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava ne predstavlja efektivne pravne lijekove. U takvom postupku apelant ne uživa garancije prava na pravično suđenje, odnosno, član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv. S toga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija protiv pobijane odluke u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, apelacija je ratione materiae inkompatibilna i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4149/11 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio