Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5045/11 (R. B.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5045/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 5045/11, rješavajući apelaciju Ruže Barać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ruže Barać podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 Rs 018197 11 Rev od 20. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001015 od 26. januara 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-GŽ-08-000-149 od 16. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu broj P-163/05 od 20.

decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ruža Barać (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 28. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Rs 018197 11 Rev od 20. oktobra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine, presude Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001015 od 26. januara 2010. godine, presude Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ- 08-000-149 od 16. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-163/05 od 20. decembra 2007. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tužene «Modna odjeća» d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: tužena), radi uspostave radno-pravnog odnosa, Općinski sud je donio presudu broj P-163/05 od 20. decembra 2007. godine. Navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da joj nije prestao radni odnos kod tužene, da se obaveže tužena da joj isplati neisplaćene plaće i uplati doprinose i poreze na plaću u iznosima i za periode pobliže označene u dispozitivu presude, te da joj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-GŽ-08-000-149 od 16. aprila 2008. godine djelimično je uvažena žalba apelantice i preinačena je prvostepena presuda u pogledu zahtjeva za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, na način da je tužena obavezana uplatiti apelantici navedene doprinose za period od 1. aprila 1997. godine do 5. maja 2000. godine. Također je preinačena prvostepena presuda u pogledu odluke o troškovima postupka na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001015 od 26. januara 2010. godine djelomično je usvojena revizija apelantice i drugostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda kojom je odlučeno o zahtjevu za isplatu neisplaćenih plaća, te je u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine djelimično je uvažena žalba apelantice i preinačena je prvostepena presuda u odbijajućem dijelu za isplatu neisplaćenih plaća za period od 30. marta 1997. godine do 5. maja 2000. godine, na način da je obavezana tužena da apelantici za navedeni period isplati mjesečno po 20,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 018197 11 Rev od 20. oktobra 2011. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude 7.860,00 KM (koji iznos proizilazi iz tužbenog zahtjeva apelantice) ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelantice nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana

247. ZPP.

7. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na rad i jednake uvjete rada.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

10. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 68 0 Rs 018197 11 Rev od 20. oktobra 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 10 0 Rs 000787 10 Rsz od 28. aprila 2011. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 20. oktobra 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 28. decembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5045/11 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio