Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-534/12 (M. P.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-534/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 534/12, rješavajući apelaciju Mirsada Puškarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Puškarevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 000203 10 Uvp od 10. novembra 2011.
godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 000203 08 U od 7. maja 2010. godine, zato što je preuranjena
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Puškarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnio je 6. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 000203 10 Uvp od 10. novembra 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 03 0 U 000203 08 U od 7. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12/01-1-23-258/07 od 7. aprila 2008. godine oglašeno je ništavim rješenje Sekretarijata za stambene poslove Općine Tuzla broj 12/04/7-372-0429/94 od 19. septembra 1995. godine kojim je apelantu dodjeljen na privremeno korištenje stan koji se nalazi u Tuzli, ulica Narodnog fronta broj 93., stan broj 63.
3. Federalni zavod za PIO/MIO Mostar je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 12/01-1-23-258/07 od 7. aprila 2008. godine. Kantonalni sud je presudom broj 03 0 U 000203 08 U od 7. maja 2010. godine uvažio tužbu, poništio osporeno rješenje i predmet vratio Ministarstvu na ponovno rješavanje. Prema stanju spisa predmetni upravni postupak nije okončan do podnošenja apelacije.
4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 000203 08 U od 7. maja 2010. godine koji je Vrhovni sud rješenjem broj 03 0 U 000203 10 Uvp od 10. novembra 2011. godine odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je presuda Kantonalnog suda, čije je preispitivanje tražio apelant, postala pravosnažna samo u formalno pravnom smislu, ali nije u materijalno pravnom smislu, jer navedenom presudom nije riješena upravna stvar obzirom da je predmet vraćen Ministarstvu na ponovno rješavanje. Vrhovni sud je zaključio da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv odluke suda donesene u upravnom sporu koja je postala pravosnažna kako u formalnom tako i u materijalnom smislu, te je primjenom člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05) odbacio kao nedozvoljen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je uvažio tužbu Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar, poništio drugostepeno rješenje i predmet vratio drugostepenom organu na ponovno rješavanje, dok je Vrhovni sud odbacio apelantov zahtjev za vanredno prispitivanje sudske odluke kao nedopušten, jer postupak pobijanom odlukom nije meritorno okončan. Kako je postupak o predmetu apelacije u toku pred organima uprave, slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović