Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-686/12 (I. D.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-686/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 686/12 rješavajući apelaciju Ivana Dimovskog, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Dimovskog podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002914 08 U od 25. oktobra 2011. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša-Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove broj 25-31-653/08 D od 12. marta 2008. godine i odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenjih osoba i izbjeglica broj R-
501-737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Dimovski (u daljnjem tekstu: apelant), iz Skopja, Republika Makedonija, podnio je 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002914 08 U od 25. oktobra 2011. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša-Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 25-31-653/08 D od 12. marta 2008. godine i odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenjih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) broj R-501-737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine. Apelant je 20. marta 2012. godine poslao podnesak Ustavnom sudu kojim je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 002914 08 U od 25. oktobra 2011. godine, do donošenja odluke po apelaciji.
2. Komisija je 2. septembra 2003. godine donijela odluku broj 501-737-1/1 kojom je potvrdila da je apelant 1. aprila 1992. godine bio savjestan posjednik stana u Sarajevu, ulica Marka Marulića broj 3d.
3. Služba za stambenu oblast općine Novo Sarajevo je 2. decembra 2005. godine donijela zaključak kojim je odbacila zahtjev Federalnog ministarstva odbrane radi izvršenja odluke Komisije broj R-501-737-1/1-01-337/04 u predmetu stavljanja na raspolaganje stane u Sarajevu, ulica Marka marulića broj 17, zbog nenadležnosti.
4. Komisija je 21. oktobra 2005. godine donijela odluku broj R-501-737-1/1-01-337/04 kojom je usvojen zahtjev Federalnog ministarstva odbrane za ponovno razmatranje odluke Komisije broj 501-
737-1/1 od 2. septembra 2003. godine. Stavom drugim odluke odluka Komisije broj 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. godine je stavljena van snage. Stavom tri odluke odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za povrat u posjed spornog stana.
5. Uprava je 17. marta 2006. godine donijela rješenje kojim je odbijena kao neosnovana žalba Pravobranilaštva Federalnog Ministarstva Odbrane izjavljena protiv zaključka Službe za stambenu oblast općine Novo Sarajevo broj 05-23-2179/05 od 2. decembra 2005. godine.
6. Komisija je 27. oktobra 2006. godine donijela odluku broj R-501-737-1/1-01-337-14/06 kojom je usvojen apelantov zahtjev za ponovno razmatranje odluke Komisije broj R-501-737-1/1-01-
337/04 od je 21. oktobra 2005. godine. Stavom drugim odluke, odluka Komisije od 21. oktobra 2005. godine je stavljena van snage.
7. Služba za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) je 28. novembra 2006. godine donijela zaključak broj 05-
23-1989/06 o dozvoli izvršenja odluke Komisije broj 501-737-1/1 2. septembra 2003. godine. Zaključkom je apelantu dozvoljen povrat spornog stana i naloženo M.H. da u roku od 15 dana iseli iz spornog stana i isti preda apelantu slobodan od stvari i ljudi.
8. Komisija je 23. oktobra 2007. godine donijela odluku broj R-501-737-1/1-01-337-14-1/05 kojom je stavila van snage odluku Komisje broj R-501-737-1/1-01-337-14/06 od 27. oktobra 2006. godine broj R-501-737-1/1-01-337-/04 od 21. oktobra 2005. godine i Odluka broj 501-737-1/1 od 2. septembra 2003. godine. Stavom drugim odluke odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, ulica Marka Marulića broj 3d.
9. Služba je 10. januara 2008. godine donijela zaključak broj 05-23-3054/07 kojim je odbačen zahtjev Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH, radi izvršenja odluke Komisije broj R-501-
737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine, zbog nenadležnosti.
10. Uprava je 12. marta 2008. godine donijela rješenje broj 25-31-653/08 D kojim je poništen zaključak Općinskog načelnika Općine Novo Sarajevo, donesen putem Službe broj 05-23-3054/07 od 10. januara 2008. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odluku.
11. Služba je 23. maja 2008. godine donijela zaključak broj 05-23-3054/08 kojim je prekinut postupak po zahtjevu Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH radi izvršenja odluke Komisije broj R-501-737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine, u predmetu stavljanja na raspolaganje spornog stana, zbog rješavanja spornog pitanja, odnosno okončanja upravnog spora po apelantovoj tužbi, koja je podnesna Sudu Bosne i Hercegovine, protiv odluke Komisije od 23. oktobra 2007. godine.
12. Uprava je 7. jula 2008. godine odbila kao neosnovanu žalbu Službe za zajedničke poslove organa i tijela FBiH podnijetu protiv zaključka Općinskog načelnika, donesenog putem Službe broj 05-23-3054/08 od 23. maja 2008. godine.
13. Kantonalni sud je 25. oktobra 2011. godine donio presudu kojom je odbio apelantovu tužbu izjavljenu radi poništenja rješenja broj 25-31-653/08 D od 12. marta 2008. godine.
14. Prema navodima iz apelacije proizilazi da je apelant tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine protiv odluke Komisije broj R-501-737-1/1-01-337-14-1/05 od 23. oktobra 2007. godine.
15. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotovran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari iz člana 4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, kao i član 53. Evropske konvencije. Takođe, apelant navodi i da su povrijeđena prava iz člana 1 Evropske konvencije, kao i prava iz člana II/1, II/5, II/6 i član X/2 Ustava Bosne i Hercegovine.
16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
17. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
18. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Sudom Bosne i Hercegovine, po apelantovoj tužbi kojom je pokrenuo upravni spor protiv odluke Komisije od 23. oktobra 2007. godine, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović