Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2756/09 (H. E. iz Tešnja, D. G. iz Usore, P. G. iz Tešnja i drugi)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2756/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2756/09, rješavajući apelaciju Huseina Eleza i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Huseina Eleza, Drage Grgića, Peje Glavaša, Ive Glavaša, Dragana Andrijevića, Mirsada Bekrića, Dragana Šimunovića, Franje Martinovića, Frankopana Mandića i Ivice Bodulice.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007341 08 Rsz od 10. marta 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Husein Elez iz Tešnja, Drago Grgić iz Usore, Pejo Glavaš iz Tešnja, Ivo Glavaš iz Tešnja, Dragan Andrijević iz Tešnja, Mirsad Bekrić iz Tešnja, Dragan Šimunović iz Usore, Franjo Martinović iz Tešnja, Frankopan Mandić iz Tešnja i Ivica Bodulica iz Tešnja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 1. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Rs 007341 08 Rsz.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 8. februara 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. februara 2010. godine. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Općinskog suda dostavljen je punomoćniku apelanata 25. maja 2010. godine.

5. Ustavni sud je 9. marta 2012. godine od Općinskog suda zatražio na uvid spis broj 065-0-P-07-002742, koji je ovaj sud dostavio 26. marta 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti su 19. aprila 2007. godine tužbom u Općinskom sudu pokrenuli parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

8. Općinski sud je 23. aprila 2007. godine od tuženog zatražio odgovor na tužbu, u smislu člana 70. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Općinski sud je ročište zakazano 6. decembra 2007. godine održao u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog. Sud je na ročištu usvojio prijedlog apelanata za izvođenje dokaza uvidom u potvrde tuženog na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva i toga da apelantima utužena potraživanja nisu isplaćena.

10. Općinski sud je 13. marta 2008. godine održao glavnu raspravu u odsutnosti uredno obaviještenog tuženog, te je nakon izvedenih dokaza raspravu zaključio i 11. aprila 2008. godine donio Presudu broj 065-0-P-07-002742. Navedenom presudom sud je obavezao tuženog da apelantima isplati dospjela novčana potraživanja iz radnog odnosa (plaće i regres) u ukupnom iznosu od 17.750,00 KM i to u pojedinačno utvrđenim iznosima i za periode pobliže označene izrekom ove presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 19. aprila 2007. godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.976,00 KM.

11. Tuženi je 25. aprila 2008. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj 065-0-P-07-002742 od 11. aprila 2008. godine i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Općinski sud je 7. maja 2008. godine žalbu tuženog dostavio na odgovor punomoćniku apelanata, a 24. maja 2008. godine kompletan spis je dostavio Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

13. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 Rs 007341 08 Rsz od 10. marta 2011. godine žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti ukazuju na dužinu trajanja postupka koji su tužbom pokrenuli 19. aprila 2007. godine. Smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da su sudovi, u skladu sa odredbama ZPP, dužni u parnicama iz radnih odnosa da obrate posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, te da je Općinski sud, nakon što su 19. aprila 2007. godine pokrenuli radni spor, prvostepenu presudu donio 11. aprila 2008. godine, odnosno u roku od 11 mjeseci i 22 dana. Smatraju da je prvostepena presuda pravična, te da je Općinski sud pravilno postupio kada je usvojio njihov tužbeni zahtjev. Međutim, apelanti se žale na postupanje Kantonalnog suda, pred kojim je u vrijeme podnošenja apelacije postupak rješavanja povodom žalbe tuženog izjavljene protiv presude Općinskog suda još uvijek bio u toku, tako da predmetni postupak od podnošenja tužbe, kako navode, traje skoro tri godine.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da nije u mogućnosti da se izjasni na navode apelacije jer se predmetni spis 065-0-P-07-002742, u kojem je donesena prvostepena odluka, nalazi u Kantonalnom sudu od 24. maja 2008. godine i to povodom izjavljene žalbe tuženog.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak je bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji je u toku trajanja apelacionog postupka okončan Presudom broj 09 0 Rs 007341 08 Rsz od 10. marta 2011. godine.

20. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije presudom Kantonalnog suda. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

22. Apelanti se žale da im je zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji su tužbom pokrenuli pred Općinskim sudom 19. aprila 2007. godine, posebno pred Kantonalnim sudom koji ni nakon tri godine od podnošenja tužbe nije donio odluku povodom žalbe tuženog, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji su apelanti tužbom pokrenuli pred Općinskim sudom 19. aprila 2007. godine radi isplate novčanih potraživanja iz osnova radnog odnosa, koji je nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 007341 08 Rsz od 10. marta 2011. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelanata pred Općinskim i Kantonalnim sudom je trajao tri godine, 10 mjeseci i 21 dan, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

c) Analiza trajanja postupka

26. Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosi na radni spor. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja. Također, predmetni postupak je od izuzetnog značaja za apelante i po zakonu je hitan.

27. Što se tiče postupanja strana u postupku, Ustavni sud uočava da su apelanti 19. aprila 2007. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog, zatim da je Općinski sud odlučio o njihovom tužbenom zahtjevu u roku od 11 mjeseci i 22 dana (Presuda broj 065-0-P-07-002742 od 11. aprila 2008. godine), što se, imajući u vidu odredbe ZPP, može smatrati razumnim periodom za donošenje prvostepene presude, i iz čega proizlazi da u postupku pred ovim sudom nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka. Naime, Ustavni sud smatra da je ovaj sud efektivno radio od momenta podnošenja tužbe apelanata do donošenja prvostepene presude, da je održao dva ročišta (6. decembra 2007. godine i 13. marta 2008. godine) nakon čega je 11. aprila 2008. godine donio prvostepenu presudu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o izjavljenoj žalbi tuženog na prvostepenu presudu odlučio tek nakon dvije godine, 10 mjeseci i 29 dana, što se ne može smatrati razumnim rokom, posebno ocjenjujući da je odluku donio na temelju dokaza izvedenih u prvostepenom postupku, te da je žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale dužinu trajanja postupka pred ovim sudom.

28. U vezi sa postupanjem apelanata, Ustavni sud nalazi da nema njihovog doprinosa predmetnoj dužini trajanja postupka.

29. Dakle, imajući u vidu da se radi o predmetu koji je po zakonu hitne prirode, te uzimajući u obzir obavezu sudova koji su u skladu sa odredbama ZPP dužni obratiti posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, kao i značaj ovog postupka za apelante, Ustavni sud smatra da period ukupnog trajanja predmetnog postupka od tri godine, 10 mjeseci i 21 dan ne predstavlja «razuman rok» za rješavanje takvog predmeta, posebno ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda pred kojim je postupak rješavanja povodom žalbe tuženog trajao dvije godine, 10 mjeseci i 29 dana.

30. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni radni spor, koji je po zakonu hitne prirode, trajao tri godine, 10 mjeseci i 21 dan, a u okviru kojeg je Kantonalni sud donio odluku o žalbi tuženog tek nakon dvije godine, 10 mjeseci i 29 dana, zbog čega snosi odgovornost za predmetnu dužinu postupka, i kada apelanti nisu doprinijeli dužini postupka.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2756/09 (H. E. iz Tešnja, D. G. iz Usore, P… | Sudska praksa | Aktio