Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2685/09 (M. S., V.T., R.G., Z.M., M.S., N.B. i G.B)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2685/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2685/09, rješavajući apelaciju M. S. i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. S., V.T., R.G., Z.M., M.S., N.B. i G.B.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 071-0-I- 06-000749.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 071-0-I-06-000749.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. S., V.T., R.G., Z.M., M.S., N.B. i G.B (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Foče, koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnijeli su 18. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071-0-I-06-000749. Apelanti su 29. decembra 2011. i 25. januara 2012. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. januara i 31. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je 19. marta 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i kopiju spisa broj 071-0-I- 06-000749.

3. Osnovni sud nije dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju, ali je 3. aprila 2012. godine dostavio kopiju spisa broj 071-0-I-06-000749.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-161/02 od 4. novembra 2004. godine obavezana je Republika Srpska-Ministarstvo odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: izvršenik) da isplati apelantima dug po osnovu neisplaćenih naknada za topli obrok i regres u iznosima i na način bliže navedenim u dispozitivu presude.

6. Apelanti su 22. februara 2006. godine podnijeli Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje sa žiro računa izvršenika ili zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, nakon čega je Osnovni sud donio Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-06- 000749 od 11. maja 2006. godine.

7. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je 19. maja 2006. godine izjavio prigovor.

8. Apelanti su u periodu od 31. avgusta 2006. do 17. avgusta 2009. godine poslali Osnovnom sudu ukupno osam urgencija u kojima traže da sud što prije odluči o izvršenikovom prigovoru.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-000749 od 7. decembra 2011. godine djelimično je usvojen izvršenikov prigovor i određeno da će se isplata glavnog duga i zakonskih zateznih kamata isplatiti izdavanjem obveznica s rokom dospjeća od 14 godina, isplatom u deset jednakih rata, počev od devete godine prije krajnjeg datuma dospjeća uz godišnju kamatu u visini od 1,5%, s pravom prijevremenog otkupa, a kako je propisano Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, dok se u ostalom dijelu rješenje o izvršenju u pogledu troškova parničnog i izvršnog postupka ostavlja na snazi.

10. Međutim, rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-000749 od 14. februara 2012. godine, koje je doneseno van ročišta, stavljeno je van snage Rješenje broj 071-0-I-06-000749 od 7. decembra 2011. godine, jer je utvrđeno da se odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno kasnije Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, ne primjenjuju na dosuđene naknade po sudskim presudama i sudskim izvršnim rješenjima po osnovu prava iz radnih odnosa, kao što je u konkretnom slučaju.

11. Nakon toga, Osnovi sud je donio Rješenje broj 071-0-I-06-000749 od 23. marta 2012. godine kojim je odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 071-0-I-06-000749 od 11. maja 2006. godine, jer je utvrdio da razlozi koji su navedeni u prigovoru ne predstavljaju razloge za prigovor u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je odlučeno da navedeno rješenje u cijelosti ostaje na snazi.

12. Prema stanju spisa predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da predmetni izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom nerazumno dugo traje, iako je ovakav postupak po zakonu hitan, te da još uvijek nije donesena odluka po prigovoru koji je izjavio izvršenik 19. maja 2006. godine, i pored više njihovih požurnica. Apelanti su zatražili od Ustavnog suda da im dodijeli novčanu kompenzaciju zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000 KM za svakog apelanta.

b) Odgovor na apelaciju

14. Osnovni sud nije dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 12. st. 4. i 5.

Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.

Izvršnost i pravosnažnost Član 13.

(1) Rješenje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor, postaje izvršno i pravosnažno.

(2) Rješenje protiv koga je prigovor odbijen, postaje izvršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba i pravosnažno.

(3) Rješenje kojim je prigovor odbijen, postaje pravosnažno ako žalba ne bude o roku izjavljena ili ako žalba bude odbijena.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kom u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008., godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

18. Apelanti smatraju da ime je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Ustavni sud prije svega ukazuje da shodno ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora da bude posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6 stav 1 Evropske konvencije, te da to pravo: „...traje sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo. U suprotnom efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), shodno kom su države ugovornice dužne da organizuju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da obezbijede izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

21. U kontekstu navedenih stavova, a budući da su apelanti pokrenuli predmetni postupak kako bi realizovali svoje građansko pravo utvrđeno pravosnažnom i izvršnom Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-161/02 od 4. novembra 2004. godine, oni uživaju sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije a time i realizaciju svog prava u izvršnom postupku u razumnom roku.

a) Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se cijeni u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Sem toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

24. Na kraju, Evropski sud je istakao da sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba da se postupa ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut 22. februara 2006. godine kada su apelanti podnijeli Osnovnom sudu prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 071-0-I-06-000749 od 11. maja 2006. godine, ali do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje šest godina i dva mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

s) Analiza dužine postupka

26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Osnovni sud osim donošenja odluke o izvršenikovom prigovoru nije preduzeo nijednu drugu procesnu radnju s ciljem da okonča izvršni postupak, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterijuma koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.

27. Ustavni sud primjećuje da iz dostavljenog spisa proizilazi da je nakon donošenja Rješenja o izvršenju broj 071-0-I-06-000749 od 11. maja 2006. godine protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor 19. maja 2006. godine, Osnovnom sudu trebalo pet godina i sedam mjeseci da odluči o prigovoru, iako su apelanti ukupno osam puta urgirali da sud donese odluku o navedenom prigovoru, čime je Osnovni sud višestruko premašio rok od 15 dana za odlučivanje o prigovoru iz člana 15 ZIP-a. Sem toga, rješenje o izvršenju ni nakon punih šest godina nije izvršeno, odnosno izvršni postupak još uvijek nije okončan u smislu člana 64 ZIP-a. S tim u vezi, Osnovni sud nije dao nikakav odgovor, nego je samo dostavio kopiju spisa. Ustavni sud iz dostavljenog spisa nije mogao da utvrdi bilo kakve opravdane razloge za tako dugo trajanje izvršnog postupka koji je po zakonskoj odredbi hitne prirode, niti iz navedenog spisa proizilazi bilo kakav doprinos apelanata dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka snosi Osnovni sud.

28. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu izvršnog postupka pred nadležnim Osnovnim sudom od šest godina, kao i ponašanje nadležnog suda i apelanata, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06). U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je samo utvrđivanje povrede ustavnog prava apelanata i nalog za hitno okončanje postupka dovoljna satisfakcija za apelante.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Osnovni sud, ni nakon šest godina, nije u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku okončao izvršni postupak a pri tom nije ponudio nikakve prihvatljive razloge i dokaze iz kojih bi proizilazila objektivna nemogućnost da se on okonča.

31. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2685/09 (M. S., V.T., R.G., Z.M., M.S., N.B. i… | Sudska praksa | Aktio