Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1830/09 (N.B.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Prekid postupka
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1830/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1830/09, rješavajući apelaciju N. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se apelacija N.B., podnesena zbog povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-09-000 096 od 24. decembra 2009. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Petrovca, koga zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnio je 11. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-09-000 096 od 11. novembra 2009. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju 14. septembra 2009. godine, a spis predmeta 16. novembra 2011. godine. Od Kantonalnog suda je 2. decembra 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. novembra 2009. godine a spis predmeta 23. novembra 2011. godine, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio 10. decembra 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 14. decembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 10. decembra 1990. godine podnio prijedlog Osnovnom sudu udruženog rada u Bihaću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv DŠIP „Oštrelj“ iz Bosanskog Petrovca (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog pretrpljene nesreće na radu kod tuženog.

7. Osnovni sud je održao rasprave 15. marta, 20. maja, 20. oktobra i 30. oktobra 1991. godine.

8. Na raspravi 7. novembra 1991. godine pročitan je nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Predraga Grubora.

9. Presudom Osnovnog suda broj RS-888/90 od 5. februara 1992. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade štete isplati sljedeće iznose: na ime pretrpljenog straha iznos 50.000 YU dinara (pedestethiljada dinara), na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 75.000 YU dinara (sedamdesethiljada dinara), na ime duševnih bolova zbog smanjenja opšte životne sposobnosti 150.000 YU dinara (stopedeset hiljada dinara), na ime duševnih bolova zbog naruženosti 35.000 YU dinara (trideset hiljada dinara), na ime duševnih bolova zbog naruženosti 35.000 YU dinara (tridesetpethiljada), ili ukupno za sve vidove neimovinske štete 310.000 YU dinara uz kamatu u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećan za 20% počevši od 5. februara 1992. godine pa do isplate, a preostali dio predlagačevog zahtjeva za naknadu neimovinske štete je odbijen.

10. Protiv navedene prvostepene presude blagovremeno su u ostavljenom roku žalbe uložili apelant i tuženi.

11. Osnovni sud u Bihaću je Rješenjem broj Pr-27/79 od 23. februara 1996. godine prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari. Stavom drugim izreke rješenja određeno je da će se postupak nastaviti na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. U obrazloženju rješenja sud je naveo da nije u mogućnosti da postupa u ovoj pravnoj stvari zbog okolnosti uslovljenih ratnim stanjem, te je na osnovu člana 8. Uredbe sa zakonskom snagom o primjenjivanju Zakona o parničnom postupku donio rješenje o prekidu.

12. Apelant je 16. decembra 2008. godine dostavio prijedlog za nastavak postupka, nakon čega je spis od Općinskog suda dostavljen Kantonalnom sudu 14. januara 2009. godine radi odlučivanja o žalbama parničnih stranaka (apelanta i tuženog) koje su podnesene protiv Presude Osnovnog suda broj RS-888/90 od 5. februara 1992. godine. Spis je kod Kantonalnog suda evidentiran pod brojem 001-0-GŽ- 09-000096.

13. Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 096 od 11. novembra 2009. godine žalbe i apelanta i tuženog su odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda je potvrđena.

14. Polazeći od činjeničnog utvrđenja Osnovnog suda, Kantonalni sud je zaključio da je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je o apelantovom zahtjevu odlučio kao u izreci i kada je odbio prigovor podijeljene odgovornosti. Pri ovome Osnovni sud je naknadu dosudio u skladu s kriterijumima i postojećom sudskom praksom u vrijeme presuđenja, te je žalba predlagača neosnovana. U odnosu na podijeljenu odgovornost sud je izveo pravilan zaključak da predlagač nije doprinio nastanku štete, a u tom pravcu su dati razlozi koje prihvata i Kantonalni sud, te je žalbu drugog učesnika u postupku odbio kao neosnovanu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant je naveo da podnosi apelaciju jer njegov predmet još nije okončan, pa smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Rješenjem Općinskog suda broj PR-27/96 od 23. februara 1996. godine prekinut postupak u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog, i to navodno zbog ratnih okolnosti i nemogućnosti postupanja. Prema sugestiji predsjednika Općinskog suda podnesen je prijedlog za nastavak postupka, ali, kako se navodi u apelaciji, nema naznaka da se o tom pitanju išta čini.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru Općinskog suda se navodi da je sud zaprimio apelantov prijedlog za nastavak postupka i da je predmetni spis po apelantovoj žalbi upućen Kantonalnom sudu pod brojem 001-0-GŽ- 09-000096 od 14. januara 2009. godine.

17. U odgovoru Kantonalnog suda se navodi da ovaj sud nije povrijedio član 6. stav 1 Evropske konvencije, zbog toga što je kompletan spis sa žalbama dostavljen ovom sudu 14. januara 2009. godine. Dalje, kod sudije Kantonalnog suda koji je zadužen ovim predmetom u radu ima ukupno 660 predmeta, pa zbog velikog broja predmeta koji se nalaze u radu, predmet ranije nije mogao biti uzet u rad. Kako je naveo Kantonalni sud, s obzirom na dugotrajnost ovog parničnog postupka, ovaj sud će predmet riješiti u roku od 15 dana.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i Uredba sa zakonskom snagom o primjenjivanju Zakona o parničnom postupku „Službeni list RBIH“ broj 2/92) relevantni dio glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 212.

Postupak se prekida:

[.....] 5) kad usljed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;

[.....] Član 214.

Prekid postupka ima za posljedicu da prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio posle zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranici nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 215.

[U slučaju iz tačke 5 člana 212]..... prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 381. stav 3.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da redovni sudovi nisu donijeli konačnu odluku o njegovom prijedlogu koji je podnio 10. decembra 1990. godine. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...) Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

29. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud ukazuje na to da je nadležan za ispitivanje navodnih povreda ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije koje su se desile nakon 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga je Ustavni sud nadležan da ispita apelantove navode o nerazumno dugom trajanju postupka nakon tog datuma. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).

31. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje od 10. decembra 1990. godine i da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 096 od 11. novembra 2009. godine. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke povodom ove apelacije, a to je period od 13 godina i 11 mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud ne može konstatirati da se radi o naročito složenom postupku, budući da nije uočio da je postupak naknade štete, mada je bilo provedeno i vještačenje vještaka medicinske struke, zahtijevao da se utvrdi složeno činjenično stanje, niti da je bilo potrebno da se rješavaju složena pravna pitanja.

33. Analizirajući dužinu postupka, Ustavni sud prvenstveno konstatira nespornom činjenicu da predmetni postupak zaista dugo traje. Međutim, Ustavni sud zapaža da se ovako dugo trajanje ovog postupka može u pretežnome dijelu staviti upravo na teret apelantu koja u periodu od skoro 13 godina, računajući od momenta zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije dostavio prijedlog za nastavak postupka već je to učinio tek 16. decembra 2008. godine. Naime, prema relevantnim odredbama ZPP FBiH, do nastavka prekinutog postupka može doći isključivo na prijedlog stranke, odnosno stranaka u postupku. S druge strane, posmatrajući ponašanje redovnih sudova, evidentno je da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio zahtjev za nastavak postupka, u kratkom roku dostavio spis Kantonalnom sudu, koji je odluku o žalbi donio u primjerenom roku. Naime, činjenica je da je Kantonalni sud, kojem je spis dostavljen 14. januara 2009. godine, okončao postupak donoseći Presudu broj 001-0-GŽ-09-000 096 od 24. decembra 2009. godine. Konačno, okolnost da je apelant svojom neaktivnošću u periodu dužem od 13 godina sam prouzrokovao da postupak tako dugo traje, ne ukazuje na to da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.

34. Imajući u vidu navedeno, te podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali gotovo identična pitanja (vidu Ustavni sud, Odluka broj AP 3288/08 od 13. oktobra 2010. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 26/11, tač. 40. i 41), Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da su mu redovni sudovi povrijedili pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.

VIII. Zaključak

35. I pored činjenice da predmetni postupak od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje preko 19 godina i osam mjeseci, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je upravo apelant svojom apsolutnom neaktivnošću u periodu od 13 godina u pretežnom dijelu doprinio dužini predmetnog parničnog postupka.

36. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1830/09 (N.B.) | Sudska praksa | Aktio