Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1883/09 (H. S.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nekretnina
  • Uknjižba
  • Prekid postupka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1883/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1883/09, rješavajući apelaciju Hanife Salkanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hanife Salkanović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 133642 95 P (ranije P-992/95) .

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hanifa Salkanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, podnijela je 17. juna 2009. godinu apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) vođen pod brojem P-992/95 a u kojem je, nakon podnošenja apelacije, doneseno Rješenje broj 71 0 P 133642 95 P od 16. decembra 2011. godine. Apelantica je 12. oktobra 2011. godine i 17. januara 2012. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 2. oktobra 2009. godine i 5. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Osnovnog suda je također 5. decembra 2011. godine zatraženo da dostavi spis predmeta.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. oktobra 2009. godine i 16. decembra 2011. godine, a spis predmeta 23. januara 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 5. novembra 2009. godine i 10. aprila 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 3. novembra 1988. godine podnijela Osnovnom sudu tužbu protiv tuženih Jove Milića i Vlade Bučinskog iz Banje Luke, radi utvrđenja da je pravno valjan kupoprodajni ugovor kuće sagrađene na k.č. 178/25 površine 205 m , površine od 673 m zaključen 15. novembra 1984.

godine između Dragojle Bučinski rođene Milić i Jove Milića kao prodavaca s jedne strane, te apelantice kao kupca s druge strane. Apelantica je također tražila da se naloži Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda da izvrši uknjižbu i prenos prava vlasništva nekretnina koje su predmet kupoprodaje sa imena prodavca na ime kupca - apelantice. U tužbi je navela da je Dragojla Milić - prodavac u međuvremenu umrla zbog čega su kao tuženi označeni njeni nasljednici Jovo Milić i Vlado Bučinski.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-2106/88 od 28. juna 1989. godine apelantici je naloženo da dostavi sudu rješenje o nasljeđivanju iz kojeg se vidi da su tuženi legitimisani u sporu, ali po tom rješenju apelantica nije postupila.

8. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-2106/88 od 6. marta 1991. godine kojim je utvrđeno mirovanje postupka od 6. marta 1991. godine, a na osnovu člana 216. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/78, 27/90), jer apelantica, iako uredno obaviještena, nije pristupila na ročište 6. marta 1991. godine.

9. Dalje, Osnovni sud je 22. oktobra 1991. godine donio rješenje kojim se tužba u predmetu broj P-2106/88 smatra povučenom, a na osnovu člana 217. Zakona o parničnom postupku, jer je Rješenjem Osnovnog suda broj P-2105/88 od 6. marta 1991. godine utvrđeno mirovanje postupka sa 6. martom 1991. godine, a nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana nastupanja mirovanja nije stavila prijedlog da se postupak nastavi.

10. Apelantica je 1. novembra 1991. godine, uz pomoć punomoćnika advokata Adnana Rizvića iz Banje Luke, protiv Rješenja Osnovnog suda broj P-2106/88 od 22. oktobra 1991. godine, podnijela žalbu Višem sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši sud), koji je 29. septembra 1992. godine Osnovnom sudu vratio predmetni spis s nalogom da pozove apelanticinog punomoćnika ili apelanticu lično da potpišu žalbu, budući da žalba nije potpisana.

11. Osnovni sud je 5. maja 1995. godine donio Rješenje broj P-2106/88 od 5. maja 1995. godine kojim je naložio apelantici da u roku od 15 dana potpiše žalbu izjavljenu 1. novembra 1991. godine.

12. Apelantica je 24. juna 1995. godine pristupila u sud i potpisala predmetnu žalbu.

13. Viši sud je 7. septembra 1995. godine donio Rješenje Gž-285/95 kojim se apelanticina žalba uvažava, Rješenje Osnovnog suda broj P-2106/88 od 22. oktobra 1991. godine ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na dalji postupak. Predmet je zaveden pod brojem P-992/95.

14. Na ročište koje je Osnovni sud zakazao 6. aprila 1999. godine nisu pristupile stranke jer im pozivi nisu uručeni, s obzirom da je apelantica odselila s adrese koja je navedena u tužbi, a za tužene je sud utvrdio da su nepoznati na adresama iz tužbe.

15. Osnovni sud je zatim pozvao parnične stranke putem Oglasne table suda. Apelantica je 1. jula 1999. godine pristupila na ročište i obavijestila sud o novoj adresi. Tuženi nisu pristupili. na ročište, a apelantica je obavijestila sud da je tuženi Vlado Bučinski umro.

16. Osnovni sud je dopisom od 2. jula 1999. godine zatražio od MUP-a Banje Luke dostavljanje podataka o adresi tuženog Jove Milića, a MUP je 7. jula 1999. godine dostavio traženo.

17. Advokat Sofka Osmančević je 11. jula 2002. godine dostavila Osnovnom sudu punomoć za zastupanje apelantice u ovoj pravnoj stvari, te je Osnovni sud dopisom br. P-992/95 od 6. septembra 2002. godine pozvao apelanticinog punomoćnika da uredi tužbu tako da kao tužene, umjesto Vlade Bučinskog koji je umro, označi zakonske nasljednike i njihove tačne adrese.

18. Apelanticin punomoćnik je 27. septembra 2002. godine obavijestio Osnovni sud da ostavinski postupak iza pokojnog Vlade Bučinskog nije pokrenut niti vođen.

19. Osnovni sud je 21. oktobra 2002. godine donio Rješenje br. P-992/95 kojim se prekida postupak u predmetu br. P-992/95 i određuje da će se postupak nastaviti kada nasljednici Vlade Bučinskog preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, a na osnovu čl. 213. i 212. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Apelantica je 5. novembra 2002. godine izjavila žalbu na Rješenje Osnovnog suda broj P- 992/95 od 21. oktobra 2002. godine.

21. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je 10. aprila 2003. godine donio Rješenje broj Gž-2521/02 kojim se apelanticina žalba odbija i potvrđuje Rješenje Osnovnog suda broj P-992/95 od 21. oktobra 2002. godine.

22. Apelantica je 8. septembra 2010. godine Osnovnom sudu podnijela zahtjev za nastavak postupka koji je prekinut 21. oktobra 2002. godine, a u zahtjevu je navela da je okončan ostavinski postupak iza Dragojle Bučinski i Vlade Bučinskog pod brojem O-95/98 i da je Jovo Milić proglašen za zakonskog nasljednika, pri čemu nije dostavila rješenje o nasljeđivanju, već je predložila da Osnovni sud izvrši uvid u spis O-95/98.

23. Apelantica je 18. februara 2011. godine ponovo podnijela Osnovnom sudu prijedlog za nastavak postupka, navodeći da je okončan predmetni ostavinski postupak iza pok. Dragojle Bučinski, rođ. Milić, i njenog muža Vlade Bučinskog i da je za zakonskog nasljednika proglašen Jovo Milić, da je Jovo Milić umro 22. maja 2010. godine i da je ostavinski sud 3. februara 2011. godine donio rješenje kojim svu njegovu imovinu nasljeđuje njegova supruga Olga Milić iz Banje Luke, te da su stekli uslovi da se nastavi postupak koji je prekinut 21. oktobra 2002. godine te je apelantica kao tuženu označila Olgu Milić. Uz prijedlog je dostavljeno Rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 093560 10 O od 3. februara 2011. godine s klauzulom pravosnažnosti od 3. februara 2011 godine iza pokojnog Jove Milića.

24. Apelantica je podneskom od 21. marta 2011. godine ponovo tražila da se nastavi postupak označavajući kao tuženu Olgu Milić.

25. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 133642 95 P (ranije P-992/95) od 16. decembra 2011. godine odbijen je apelanticinih prijedlog da se u konkretnom predmetu nastavi postupak. Kako je naveo Osnovni sud, Olga Milić nije lice ovlašteno da na poziv protivne strane (apelantice) preuzme ovaj postupak kako bi se on nastavio u smislu odredbe člana 381. stav 1. ZPP RS-a, već su to nasljednici Vlade Bučinskog. Istaknuto je da je iz Rješenja o nasljeđivanju utvrđeno da pokojni Jovo Milić, pa samim tim ni njegova supruga i zakonski nasljednik Olga Milić, nisu nasljednici zaostavštine pokojnog Vlade Bučinskog zbog čije je smrti Rješenjem tog suda broj P.992/95 od 21. oktobra 2002. godine predmetni postupak prekinut.

26. Protiv navedenog rješenja apelantica je 16.

.

januara 2012. godine podnijela žalbu Okružnom sudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelantica se žali joj je zbog dužine trajanja postupka pred redovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju predmetnog postupka koji je pokrenula protiv tuženih radi utvrđivanja pravne valjanosti ugovora. Navedeno je da je u toku postupka tužena Dragojla Bućinski umrla, pa je apelantica morala usmjeriti tužbu na njenog muža Vladu Bućinskog koji je također u toku postupka 1996. godine umro. Apelantica je dalje navela da je Osnovni sud pokrenuo ostavinski postupak iza Dragojle i Vlade Bućinski koji se vodi kod Osnovnog suda pod brojem O-95/98. Osnovni sud je, kako je navela apelantica, 21. decembra 2002. godine donio rješenje da se postupak prekida, a da će biti nastavljen kada nasljednici Vlade Bućinskog preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. U dopuni apelacije od 12. oktobra 2011. godine apelantica je navela da je Jovo Milić umro, pa je sud 3. februara 2011. godine donio Rješenje o nasljeđivanju broj 710-O-093560/10-0 i za zakonskog nasljednika njegovu proglasio suprugu Olgu Milić. U dopuni apelacije od 17. januara 2012. godine apelantica je navela da je Osnovni sud 16. decembra 2011. godine donio rješenje kojim je odbijen njen prijedlog za nastavak postupka, iako su postojali svi uslovi da se taj postupak nastavi. Apelantica ukazuje na neprofesionalni rad suda i činjenicu da je povrijeđeno njeno pravo na pošteno i fer suđenje u razumnom roku, zbog čega traži nadoknadu nematerijalne štete za čitavo vrijeme neosnovanog odugovlačenja ovog postupka.

b) odgovor na apelaciju

28. U odgovoru na apelaciju, koji je dostavljen Ustavnom sudu 16. decembra 2011. godine, Osnovni sud je detaljno iznio hronološki tok postupka zaključujući da nije povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u odnosu na razuman rok odlučivanja. Osnovni sud je istakao da je apelantica zatražila nastavak postupka prekinutog Rješenjem broj P-992/95 od 21.10.2002. godine „tek 8.9.2010. godine, sedam godina nakon pravosnažnog prekida postupka (10.4.2003. godine)“ te naveo da u postupak prekinut zbog smrti stranke, u smislu relevantnih odredbi starog ZPP član 215) kao i novog ZPP RS (član 381), ne nastavlja na inicijativu suda već nasljednika lica zbog čije je smrti postupak prekinut ili kad ih sud, na prijedlog protivne strane (u konkretnom slučaju apelantice), pozove da to učine. Dalje je navedeno da je apelantica podneskom od 8. septembra 2010. godine predložila da sud pozove Jovu Milića da preuzme postupak, koji je prekinut rješenjem od 21.10.2002. godine zbog smrti tuženog Vlade Bučinskog, iako, u vrijeme podnošenja prijedloga, Jovo Milić nije bio živ (umro 22. maja 2010. godine) niti je on nasljednik Vlade Bučinskog. Navedeno je da je nakon toga apelantica (podnescima od 18. februara i 21. marta 2011. godine) predložila da sud pozove Olgu Milić, koja je nasljednica Jove Milića, da preuzme postupak iako ona nije nasljednik Vlade Bučinskog, a samim tim nije ni ovlaštena da nakon njegove smrti preuzme postupak, zbog čega je Osnovni sud rješenjem od 16. decembra i odbio apelanticin prijedlog za prekid postupka. Osnovni sud je zaključio da je za nastavak postupka potrebno da apelantica prvo predloži da nasljednici tuženog Vlade Bučinskog preuzmu postupak, nakon čega će sud pozvati ta lica da preuzmu postupak, a potom donijeti rješenje o nastavljanju prekinutog postupka.

V. Relevantni propisi

29. U Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/78, 27/90 i 35/91 te „Službeni glasnik RS“br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase: Član 10.

Sud je dužan da nastoji da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 212.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; [.....] Član 215.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 212. tačka. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad naslednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sledbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na predlog protivne strane pozove da to učine.

30. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.58/03 i 85/03) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici;[.....] Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačka. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad naslednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sledbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na predlog protivne strane pozove da to učine.

VI. Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

33. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

34. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da redovni sudovi nisu donijeli konačnu odluku o njenoj tužbi koju je podnijela 3. novembra 1988. godine. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

36. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

37. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom;

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)

Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

38. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

39. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

40. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud ukazuje na to da je nadležan za ispitivanje navodnih povreda ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije koje su se desile nakon 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga je Ustavni sud nadležan da ispituje apelanticine navode o nerazumno dugom trajanju postupka nakon tog datuma. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi mutatis mutandis Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).

42. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje od 3. novembra 1988. godine i još nije okončan. U konkretnom slučaju Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja odluke povodom ove apelacije, a to je period od 16 godina i četiri mjeseca.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

43. U konkretnom slučaju se radi o tužbi radi utvrđenja da je pravno valjan kupoprodajni ugovor zaključen 15. novembra 1984. godine između Dragojle Bučinski rođene Milić i Jove Milića kao prodavaca s jedne strane, te apelantice kao kupca s druge strane. Apelantica je također tražila da se naloži Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda da izvrši uknjižbu i prenos prava vlasništva nekretnina koje su predmet kupoprodaje sa imena prodavca na kupca - apelantice.

44. Analizirajući dužinu postupka, Ustavni sud prvenstveno konstatira nespornom činjenicu da predmetni postupak zaista dugo traje. Iz dokumentacije spisa se može vidjeti da se ovaj postupak, radi analize njegove dužine, može podijeliti na tri perioda i to period od 14. decembra 1995. godine do 21. oktobra 2002. godine kada je navedeni parnični postupak prekinut, odnosno do 10. aprila 2003. godine kada je Rješenjem Okružnog suda broj Gž-2521/02 apelanticina žalba odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda o prekidu, zatim period od tog datuma do 8. septembra 2010. godine kada je apelantica podnijela prijedlog za nastavak postupka i konačno period nakon tog datuma u kojem je Osnovni sud donio Rješenje broj 71 0 P 133642 95 P (ranije P-992/95) od 16. decembra 2011. godine kojim je odbio apelanticini prijedlog za da se nastavi postupak protiv kojeg je apelantica 16. januara 2012. godine podnijela žalbu.

45. Činjenica je da Osnovni sud nakon Rješenja Višeg suda Gž-285/95 od 7. septembra 1995. godine kojim je uvažena apelanticina žalba ukinuto rješenje Osnovnog suda broj P-2106/88 od 22. oktobra 1991. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak do 6. aprila 1999. godine, kada je poduzeo prvu procesnu radnju u ponovnom postupku, nije preduzimao nikakve procesne radnje (tri godine i četiri mjeseca) zbog čega Ustavni sud zaključuje da se ovaj period može u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu. Međutim, u periodu od 1999. godine do 21. oktobra 2002. godine evidentna je aktivnost suda u preduzimanju pravnih radnji (utvrđivanje tačne adrese stranaka u postupku i pozivanje punomoćnika apelantice da uredi tužbu u pogledu označavanja zakonske nasljednika tuženih i njihove tačne adrese.

46. Isto tako, Ustavni sud zapaža da se period od momenta prekida postupka rješenjem Osnovnog suda od 21. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda (10. aprila 2003. godine) do podnošenja prijedloga za nastavak postupka koji je apelantica podnijela 8. septembra 2010. godine, imajući u vidu relevantne odredbe ZPP ne može staviti na teret Osnovnom sudu, budući da je nesporno da s aspekta suda (u smislu člana 215. starog odnosno 381. novog ZPP RS) nisu postojale procesne pretpostavke za bilo kakav rad na predmetu budući da, u smislu navedenih odredbi, zakonski nasljednici tuženih nisu preuzeli postupak a do 8. septembra 2010. godine nije postojao apelanticin prijedlog. Naime, prema relevantnim odredbama ZPP RS, postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 212. tačka 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Stoga se, dakle, ovaj period (skoro osam punih godina) ne može staviti na teret Osnovnom sudu.

47. S druge strane, evidentno je da je Osnovni sud, nakon što je apelantica podnijela zahtjev za nastavak postupka 8. septembra 2010. godine, u relativno kratkom roku donio Rješenje broj 71 0 P 133642 95 P od 16. decembra 2011. godine kojim je odbijen apelanticin prijedlog za nastavak postupka. Na navedeno rješenje apelantica je 12. januara 2012. godine podnijela žalbu Okružnom sudu.

48. Stoga Ustavni sud smatra da, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta (te imajući u vidu relevantne odredbe ZPP-a, nezavisno od činjenice da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena još 1988. godine, nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir činjenicu da Osnovni sud samo u jednom vremenskom periodu, u odnosu na ukupnu dužinu postupka računajući od dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije iskazivao primjerenu aktivnost, dok u preostalom periodu, imajući u vidu relevantne odredbe ZPP-a, nisu postojale procesne pretpostavke za bilo kakvo postupanje Osnovnog suda a dužina postupka u tom periodu se, s obzirom na relevantne odredbe ZPP-a, u cijelosti može staviti na teret apelantice.

49. Osim navedenog Ustavni sud naglašava da u ovoj fazi postupka ne može cijeniti apelanticine navode iz dopune apelacije od 17. januara 2012. godine koji se odnose na pravilnost odluke o prekidu postupka, budući da bi time prejudicirao odluku Okružnog suda o apelanticinoj žalbi.

50. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.

VIII. Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da, iako je predmetni prvostepeni postupak trajao 16 godina i četiri mjeseca, i još uvijek nije okončan, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta i relevantne odredbe ZPP-a koje reguliraju prekid postupka, te okolnost da Osnovni sud samo u jednom vremenskom periodu, u odnosu na cjelokupno trajanje postupka, nije iskazivao primjerenu aktivnost, nisu postojale procesne pretpostavke za bilo kakav rad na predmetu budući da u smislu zakonskih odredbi nasljednici tuženih nisu preuzeli postupak a nije postojao ni prijedlog apelantice za nastavak postupka, ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

52. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1883/09 (H. S.) | Sudska praksa | Aktio