Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3903/09 (N. M. i mldb. D.M. i E.M.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dijete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3903/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3903/09, rješavajući apelaciju Nermine Makaš i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nermine Makaš i mldb.

D.M. i E.M. podnesena zbog navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038318 09 Gz od 30. juna 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nermina Makaš i mldb. D.M. i E.M. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 11. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja apelacije, vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 25. juna 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 24. augusta 2010. godine.

5. Također, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem postupku: Općinski sud) je 9. januara 2012. godine zatraženo da dostavi izjašnjenje na apelaciju i spis broj 65 0 P 038318 06 P na uvid, po kojem zahtjevu je Općinski sud postupio 6. februara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelanti su 3. oktobra 2006. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Emina Makaša (u daljnjem tekstu: tuženi) radi izmjene odluke o izdržavanju. Predmet je evidentiran pod brojem 065-0-P-06-004982.

8. Budući da dostavljena tužba nije bila uredna, jer uz tužbu nije dostavljena dokumentacija kojom se potvrđuju navodi tužbe, Općinski sud je u dva navrata, 6. novembra i 19. decembra 2006. godine, od apelanata zatražio otklanjanje uočenih nedostataka. Apelanti su postupili po zahtjevu suda 13. novembra i 26. decembra 2006. godine, te 9. marta 2007. godine.

9. Općinski sud je 9. februara i 14. maja 2007. godine tuženom bezuspješno slao tužbu sa prilozima na odgovor.

10. U međuvremenu apelanti su 3. maja 2007. godine urgirali zakazivanje rasprave, a zatim su u podnesku od 25. maja 2007. godine naveli da su utvrdili da tuženi nije primio tužbu „pa pretpostavljaju da je iz tog razloga i promijenio adresu“, te su zatražili da se dostava tužbe izvrši na adresu ustanove u kojoj je tuženi bio zaposlen. Općinski sud je 4. juna 2007. godine poslao tuženom tužbu na dostavljenu adresu.

11. Nakon toga, apelanti su 27. juna 2007. godine Općinskom sudu dostavili podnesak u kojem su „preinačili tužbeni zahtjev“.

12. Pripremno ročište od 14. augusta 2007. godine Općinski sud je odgodio zbog nedolaska apelanata. Apelanti su podneskom od 11. septembra 2007. godine obavijestili sud da je njihova punomoćnica bila na godišnjem odmoru zbog čega je poziv primila nakon povratka sa godišnjeg odmora.

13. Nakon toga, Općinski sud je 18. septembra i 5. novembra 2007. godine održao pripremna ročišta. Tom prilikom Općinski sud je naložio objema strankama da sudu dostave dokaze za istaknute navode (opunomoćenici apelanata - potvrdu biroa za zapošljavanje za apelanticu a tuženom - dokaze da apelantica „posjeduje gril“). U međuvremenu apelanti su 26. oktobra 2007. godine dostavili Općinskom sudu određene dokaze vezane za tužbeni zahtjev.

14. Tokom 2008. godine Općinski sud je ročišta za glavnu raspravu u dva navrata odgađao zbog toga što nisu bili ispunjeni procesni razlozi za održavanje (28. februara i 28. oktobra), odnosno zbog nedolaska tuženog i predstavnika Centra za socijalni rad.

15. Apelanti su podneskom od 14. maja 2008. godine precizirali zahtjev za donošenje mjere osiguranja a sud je nastavio glavnu raspravu 21. maja 2008. godine, na kojoj je odlučio da će se službenim putem pribaviti određeni podaci o primanjima tuženog.

16. Na ročištu za glavnu raspravu od 1. decembra 2008. godine Općinski sud je proveo predložene dokaze, zaključio glavnu raspravu, te je obavijestio stranke da će presuda biti donesena 30. decembra 2008. godine.

17. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 038318 06 P od 30. decembra 2008. godine usvojio tužbeni zahtjev tako da se mijenja pravosnažna Presuda Općinskog suda broj P-2128/02 od 22. decembra 2004. godine u dijelu koji se odnosi na doprinos tuženog izdržavanju mldb. apelanata, tako da se, umjesto dotadašnjih 20% posto od ličnog dohotka, tuženi obavezuje da mjesečno doprinosi izdržavanju mldb. apelanata u iznosu od po 250,00 KM mjesečno. Osim toga, Općinski sud je stavom II izreke presude usvojio i predloženu mjeru osiguranja na način da je obavezao tuženog da mldb. apelantima mjesečno isplaćuje ukupan iznos od 400,00 KM počev od 14. maja 2008. godine do pravomoćnog okončanja postupka. Pored toga, Općinski sud je obavezao tuženog da apelantima naknadi troškove postupka u visini od 3.456,00 KM i na ime sudske takse iznos od 100,00 KM.

18. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu 4. februara 2009. godine. Apelanti su u odgovoru na žalbu istakli da je neblagovremena (budući da je rok za žalbu 30 dana od prijema presude).

19. Ustavni sud zapaža da u predmetnom spisu postoji službena zabilježba Općinskog suda od 17. aprila 2009. godine u kojoj je navedeno da su parnične stranke na ročištu za glavnu raspravu od 1. decembra 2008. godine obaviještene da presudu mogu preuzeti 30. decembra 2008. godine. Dalje, navedeno je da je u pravnoj pouci presude omaškom izostavljeno da se upiše rok za podnošenje žalbe zbog čega sud smatra da je žalba od 4. februara 2009. godine blagovremena, a konačnu odluku o blagovremenosti će donijeti Kantonalni sud. Predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 21. maja 2009. godine radi odlučivanja o žalbi.

20. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 038318 09 Gz od 30. juna 2010. godine odbio žalbu tuženog i prvostepenu presudu potvrdio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da Kantonalni sud do podnošenja apelacije nije donio nikakvu odluku o žalbi tuženog. Zbog toga, apelanti traže da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, te da utvrdi da je presuda Općinskog suda pravosnažna i da se apelantima naknadi šteta zbog dužine postupka, odnosno prekoračenja zakonskog i razumnog roka u sudskom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

22. Kantonalni sud je naveo da je predmetni spis primio 22. maja 2009. godine i da je razlog tolikog trajanja postupka pred Kantonalnim sudom bio objektivne prirode, tj. veliki broj predmeta i bolest sudije. Dalje, Kantonalni sud je istakao da je, zbog obimnosti referata sudije koji je zadužen ovim predmetom, spis stavljen u evidenciju za 12. decembar 2009. godine. Međutim, 17. decembra 2009. godine sudija je doživjela povredu i bila je na bolovanju sve do maja 2010. godine. Predmet je uzet u rad i odluka urađena 30. juna 2010. godine.

V.Relevantni propisi

23. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/05 i 41/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 272. stav 2.

(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su:[ ] i sporovi o izdržavanju djeteta, [ ]. Član 273. stav 1.

(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona preduzimaju se hitno.

24. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

27. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak po tužbi apelanata nije bio okončan, ali da je postupak u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 038318 09 Gz od 30. juna 2010. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u odnosu na navode apelanata o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Konačno Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

29. Apelanti su u apelaciji naveli da im je u predmetnom postupku zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

31. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

33. Apelanti su naveli da je Općinski sud, iako se radi o parnici o izmjeni odluke o izdržavanju, donio presudu tek nakon dvije godine od dana podnošenja tužbe a da Kantonalni sud zatim, u vrijeme podnošenja apelacije, nije još odlučio o žalbi tuženog zbog čega su apelanti uskraćeni u ostvarenju svojih prava. S obzirom na činjenicu da je Kantonalni sud uz odgovor na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je odlučio o podnijetoj žalbi i da je donio presudu, Ustavni sud će uzeti u obzir, pri ocjeni razumnosti dužine postupka, period od 3. oktobra 2006. godine, kada su apelanti podnijeli tužbu, do donošenja Presude Kantonalnog suda 65 0 P 038318 09 Gz od 30. juna 2010. godine. Dakle, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni razumnosti dužine predmetnog postupka je period od tri godine i približno devet mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju radi se o parnici iz porodičnih odnosa koju su pokrenuli apelanti protiv tuženog radi izmjene ranije donesene odluke o izdržavanju. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom predmetu.

35. Analizirajući dužinu predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je ovaj postupak, koji je po zakonu propisan kao hitan, trajao tri godine i približno devet mjeseci. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud uzeo predmet u rad u kratkom roku od prijema tužbe i prilikom prethodnog ispitivanja tužbe utvrdio da uz tužbu, između ostalog, nisu dostavljeni dokazi kojima se potkrepljuju činjenični navodi izneseni u tužbi, zbog čega je od apelanata zatražio, 6. novembra i 19. decembra 2006. godine, otklanjanje uočenih nedostataka. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u dva navrata (preporučenom poštom i putem kurira: 9. februara i 14. maja 2007. godine) bezuspješno pokušao tuženom da dostavi tužbu na odgovor na adresu iz tužbe, što je bio osnovni preduvjet da bi parnica uopće počela da teče. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je, zatim, odmah nakon što su apelanti tražili da se dostavi tužba na adresu poslodavca tuženog (25. maja 2007. godine) i tu radnju preduzeo hitno (4. juna 2007. godine). Ovaj period se ne može staviti na teret Općinskom sudu, budući da su apelanti, u smislu čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku, bila obavezni dostaviti tačnu adresu tuženog kako bi sud mogao postupati po predmetnoj tužbi. U vezi s tim, Ustavni sud, dakle, zapaža da je parnica počela da teče tek nakon osam mjeseci od dana podnošenja tužbe, mada je Općinski sud aktivno preduzimao zakonom propisane radnje. Dalje, Ustavni odgođeno zbog neispunjavanja procesnih razloga (nedolazak tužioca). Nakon toga, Općinski sud je preduzimao sve procesne radnje u primjerenim rokovima, i to onda kada su za to bile ispunjene procesne pretpostavke. Ustavni sud smatra da se ne može staviti na teret Općinskom sudu odgađanje ročišta, jer nisu pristupili tuženi, Služba socijalne zaštite ili opunomoćenica apelanata. Dalje, u pogledu dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud primjećuje da je postupak pred tim sudom trajao oko jednu godinu. Međutim, Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta u radu, te da je sudija koji je zadužen predmetnim spisom spis bio stavio u evidenciju za decembar 2009. godine, ali i da je zbog objektivnih razloga o žalbi odlučeno tek u maju 2010. godine, dakle, nakon otprilike jedne godine od prijema predmetnog spisa radi odlučivanja. Stoga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi, u okolnostima konkretnog slučaja iz kojih proizlazi i nesporan doprinos apelanata dužini predmetnog postupka, donošenjem konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata, nakon tri godine i približno devet mjeseci od dana podnošenja tužbe, nezavisno što se radi o sporu za izmjenu odluke o izdržavanju koji se, u smislu relevantnih odredbi Porodičnog zakona smatra hitnim, nisu povrijedili pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku.

36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve elemente, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te samim tim nema ni osnova za dosuđivanje naknade nematerijalne štete.

Ostali navodi

37. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, budući da je ponašanje apelanata u značajnoj mjeri utjecalo na dužinu postupka, a redovni sudovi su preduzimali procesne radnje u primjerenim rokovima, nakon ispunjavanja preduvjeta propisanih zakonom.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3903/09 (N. M. i mldb. D.M. i E.M.) | Sudska praksa | Aktio