Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3770/09 (R. B.-K.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3770/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3770/09, rješavajući apelaciju Rabije Brzika-Korizek, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rabije Brzika-Korizek.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21.

aprila 2011. godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Rabiji Brzika- Korizek, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Rabija Brzika-Korizek (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 4. decembra 2009. godine apelaciju radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u predmetu koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 009-0- Gž-07-001806.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 16. juna 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, koji je taj sud dostavio 6. jula 2010. godine, a 16. februara i 6. marta 2012. godine od Kantonalnog i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je da dostave na uvid spis broj 009-0-Gž-07-001806.

3. Kantonalni sud je 28. februara 2012. godine dostavio na uvid nekompletan spis, dok je Općinski sud dostavio na uvid kompletan spis 19. marta 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 14. jula 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 14. aprila 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Abdulaha Kapetanovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina. Osim toga, apelantica je, postupajući prema odredbama člana 269. stav 1. tačka 3. i člana 271. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), predložila određivanje mjere osiguranja zabilježbom zabrane otuđenja i raspolaganja spornim nekretninama upisom u zemljišne knjige, budući da sumnja da bi je tuženi mogao spriječiti ili otežati ostvarivanje potraživanja koja ima prema njemu.

7. Općinski sud je Rješenjem broj P-1238/05 od 27. aprila 2005. godine apelantici vratio na uređenje i dopunu prijedlog za određivanje mjere osiguranja.

8. Apelantica je 4. maja 2005. godine Općinskom sudu dostavila uređen i dopunjen prijedlog za određivanje mjere osiguranja koji je sud 25. jula 2005. godine dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je 19. augusta 2005. godine dostavio odgovor Općinskom sudu.

9. Općinski sud je, nakon podnošenja tužbe, 14. aprila 2005. godine, pripremno ročište zakazao za 30. novembar 2005. godine.

10. U međuvremenu tuženi je 19. septembra 2005. godine Općinskom sudu podnio protivtužbu protiv apelantice.

11. Općinski sud je 30. septembra 2005. godine apelantici dostavio protivtužbu tuženog na odgovor, koji je apelantica sudu dostavila 7. oktobra 2005. godine.

12. Općinski sud je na ročištu održanom 30. novembra 2005. godine naložio tuženom da precizira protivtužbu s tim da se izjasnio da će o apelanticinom prijedlogu radi određivanja mjere osiguranja odlučiti posebnim rješenjem, te je sljedeće ročište zakazao za 16. decembar 2005. godine. Tuženi je 5. decembra 2005. godine dostavio sudu preciziran protivtužbeni zahtjev.

13. Općinski sud je Rješenjem broj P-1238/05 od 2. decembra 2005. godine odbio apelanticin prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja.

14. Na ročištu održanom 16. decembra 2005. godine Općinski sud je donio rješenje kojim je utvrdio da će sud 10. marta 2006. godine izvršiti uviđaj na licu mjesta uz učestvovanje vještaka građevinske struke Sulejmana Šakote, koje je odgođeno na prijedlog tuženog za 26. maj 2006. godine. Općinski sud je ročište zakazano za 26. maj 2006. godine održao u prisustvu parničnih stranaka i vještaka, o čemu je sačinjen i zapisnik o izvršenom uviđaju. Vještak je nalaz i mišljenje o izvršenom uviđaju dostavio sudu 23. juna 2006. godine. Sljedeće ročište je održano 17. januara 2007. godine na kojem je sud proveo dokaze, nakon čega su parnične stranke obaviještene da će sud presudu u ovoj pravnoj stvari donijeti 21. maja 2007. godine.

15. Općinski sud je Presudom broj P-1238/05 od 21. maja 2007. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev kao osnovan.

16. Tuženi je 11. juna 2007. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj P-1238/05. Apelantica je 4. jula 2007. godine Općinskom sudu dostavila odgovor na žalbu koju joj je taj sud na odgovor dostavio 26. juna 2007. godine.

17. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine žalba tuženog-protivtužioca je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u osporenom dijelu (st. 2. i 3. izreke) potvrđena, dok je u neosporenom dijelu (stav 1. izreke) prvostepena presuda ostala neizmijenjena.

18. Tuženi je 2. septembra 2010. godine izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine.

19. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011. godine reviziju tuženog odbio kao neosnovanu

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica je navela da joj je, zbog nedonošenja odluke u postupku koji je pokrenula tužbom pred Općinskim sudom 14. aprila 2005. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi se žali da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak pred Kantonalnim sudom bio još u toku, tako da od podnošenja tužbe predmetni postupak traje skoro četiri godine. Sporne nekretnine je, kako navodi, kupila iz sredstava koje je dobila kreditom od banke, te sada taj novac koji je uložila u nekretnine više nema onu vrijednost koju je imao u momentu kada je zaključila ugovor sa tuženim. Stoga, traži da joj se dosudi naknada za nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da postupanjem ovog suda nisu povrijeđena apelanticina prava propisana odredbama člana 6. Evropske konvencije, jer je predmet kod ovog suda zadužen 30. januara 2008. godine i, s obzirom na veliki broj predmeta u radu ovog suda, smatra da je odluka u ovom predmetu donesena u realno mogućem i razumnom roku,

V. Relevantni propisi

22. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06):

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. Apelantica se Ustavnom sudu obratila navodeći da predmetni postupak nerazumno dugo traje, te da postupak u vrijeme podnošenja apelacije još traje pred Kantonalnim sudom. Dakle, apelantica ističe da u njenom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio Presudu broj 009-0-Gž-07-001806 od 30. juna 2010. godine, a Vrhovni sud Presudu broj 70 0 P 001256 10 Rev od 21. aprila 2011. godine, kojom je predmetni postupak okončan. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelantica se žali zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenula tužbom pred Općinskim sudom 14. aprila 2005. godine, posebno pred Kantonalnim sudom koji ni nakon skoro četiri godine od podnošenja tužbe nije donio odluku povodom žalbe tuženog, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

30. U tom kontekstu Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica tužbom pokrenula pred Općinskim sudom 14. aprila 2005. godine radi utvrđivanja ništavosti kupoprodajnog ugovora, koji je nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu okončan Presudom Vrhovnog suda broj broj 070-0-Rev-09-002432 od 25. maja 2011. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe na sve tri sudske instance je trajao šest godina i sedam dana, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je predmet apelanticinog tužbenog zahtjeva utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina, te smatra da se ne radi o naročito složenom postupku. Osim toga, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se radi o postupku od izuzetnog značaja za apelanticu.

33. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se sporna dužina trajanja postupka ne može pripisati apelantici.

34. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u pogledu održavanja ročišta, izvođenja dokaza bio vrlo aktivan, da je aktivno upravljao predmetnim postupkom, održavajući rasprave u zakazanim rokovima, određujući vještačenje s ciljem da se utvrdi činjenično stanje kao temelj za presuđivanje sporne stvari.

35. Međutim, Kantonalni sud je o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude prvostepenog suda odlučio tek nakon tri godine, jedan mjesec i devet dana (Presuda Kantonalnog suda od 30. juna 2010. godine), što je, sagledavajući ovaj postupak u cjelini, znatno doprinijelo ukupnoj dužini predmetnog postupka, posebno imajući u vidu da je ovaj sud presudu donio na temelju stanja spisa prvostepenog suda bez izvođenja bilo kakvih novih dokaza.

36. Vrhovni sud je o reviziji tuženog izjavljenoj protiv drugostepene presude odlučio u roku od devet mjeseci i 21 dan, što, prema mišljenju Ustavnog suda, ne dovodi u pitanje donošenje odluke u razumnom roku pred tim sudom.

37. Ustavni sud smatra da je, u cjelini gledano, dužini predmetnog postupka u navećoj mjeri doprinio Kantonalni sud. Obrazloženje Kantonalnog suda o preopterećenosti tog suda velikim brojem predmeta nije opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom od tri godine, jedan mjesec i devet dana.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

39. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

40. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanticine tužbe pred Općinskim sudom trajao šest godina i sedam dana, apelantici se određuje naknada u visini od 900 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Sarajevskog kantona s obzirom na sjedište nadležnog suda (Kantonalnog suda), koji je, prema ocjeni Ustavnog suda, u najvećoj mjeri doprinio da ovaj postupak traje nerazumno dugo, i to u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak radi utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji nekretnina trajao šest godina i sedam dana i nije okončan u rokovima koji se mogu smatrati razumnim, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima, posebno Kantonalnom sudu.

42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3770/09 (R. B.-K.) | Sudska praksa | Aktio