Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3749/09 (Š. V.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Raskid ugovora
- Sudska nagodba
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3749/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3749/09, rješavajući apelaciju Šabana Veljačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Šabana Veljačića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 004878 06 P, a koji je okončan sudskom nagodbom zaključenom 5. oktobra 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Šaban Veljačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 1. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 004878 06 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. juna 2010. godine, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 9. marta 2012. godine da dostavie odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je naknadno, 23. februara 2012. godine, zatraženo da dostavi na uvid spis broj 23 0 P 004878 06 P.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. juna 2010. godine, a traženi spis 2. marta 2012. godine.
4. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 7. jula 2010. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Ibrahim Hušidić je 10. marta 1997. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelanta radi raskida ugovora o kupoprodaji mašina za vulkanizersku radnju.
8. Apelant je Općinskom sudu 26. aprila 1999. godine podnio tužbu protiv Ibrahima Hušidića radi raskida ugovora o kupoprodaji mašina za vulkanizersku radnju.
9. Nakon održana dva ročišta (14. septembra 1999. godine i 27. oktobra 1999. godine) Općinski sud je donio Presudu broj P-1647/97 od 27. oktobra 1999. godine kojom je usvojen tužbeni zahtjev Ibrahima Hušidića.
10. Presuda je dostavljena apelantu 21. decembra 1999. godine.
11. Apelant je protiv Presude Općinskog suda broj P-1647/97 od 27. oktobra 1999. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu 28. decembra 1999. godine.
12. Presudom Kantonalnog suda broj Gž. 49/2000 godine od 13. marta 2000. godine uvažena je apelantova žalba, Presuda Općinskog suda broj P-1647/99 od 27. oktobra 1999. je ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno postupanje.
13. Kantonalni sud je predmetni spis dostavio Općinskom sudu 1. aprila 2000. godine.
14. U ponovnom postupku Općinski sud je prvo ročište zakazao za 26. april 2001. godine, ali je ovo ročište odgođeno zbog toga što nije pristupio apelantov opunomoćenik. Nakon toga su zakazana i održana ročišta 2. jula 2003. godine i 23. septembra 2003. godine. Ročište zakazano za 21. novembar 2003. godine je opozvano zbog toga što je stupio na snagu novi ZPP, te je zakazano novo ročište za 6. januar 2004. godine, kada je i održano. Na sljedećem ročištu od 3. marta 2004. godine je donesena Presuda broj P-121/00 kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi Ibrahima Hušidića i apelanta.
15. Apelant je 4. aprila 2004. godine izjavio žalbu protiv Presude broj P-121/00 od 3. marta 2004. godine i predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 14. juna 2004. godine.
16. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž.576/04 od 4. oktobra 2006. godine žalbe apelanta i Ibrahima Hušidića uvažio, a prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje Općinskom sudu. Spis je dostavljen Općinskom sudu 20. novembra 2006. godine.
17. U ponovnom postupku pripremno ročište je zakazano za 5. august 2010. godine, ali je odgođeno kako bi Ibrahim Hušidić mogao dostaviti odgovor na apelantovu tužbu. Novo ročište je zakazano za 5. oktobar 2010. godine i održano, te je zakazano ročište za glavnu raspravu za 11. novembar 2010. godine.
18. Nakon zaključenog pripremnog ročišta, istog dana, 5.oktobra 2010. godine, apelant i Ibrahim Hušidić su zaključili sudsku nagodbu na zapisnik pred Općinskim sudom.
19. Tokom postupka apelant je Općinskom sudu u više navrata podnosio urgencije za ubrzanje postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je iznio hronologiju toka postupka, te istakao da, nakon što je Kantonalni sud donio Rješenje broj Gž. 576/04 od 4. oktobra 2006. godine kojim su uvažene žalbe stranaka, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje, predmet nije uzet u rad zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija. V.Relevantni propisi
22. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
23. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je u predmetnom postupku, nakon podnošenja apelacije, zaključena sudska nagodba 5. oktobra 2010. godine kojom je predmetni postupak okončan. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
27. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
30. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut 10. marta 1997. godine tužbom protiv apelanta radi raskida predmetnog kupoprodajnog ugovora i da je okončan sudskom nagodbom zaključenom 5. oktobra 2010. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari je do okončanja trajao ukupno 13 godina i sedam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza razumnosti dužine postupka
33. U konkretnom slučaju se radilo o postupku raskida kupoprodajnog ugovora zbog neispunjenja ugovorne obaveze. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio naročito složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako ni u pogledu pravnih pitanja.
34. U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka. Naime, apelant je pristupao ročištima (samo jedno ročište je odgođeno zbog nepristupanja apelantovog opunomoćenika), a također je Općinskom sudu podnio veći broj urgencija.
35. U pogledu doprinosa redovnih sudova trajanju predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe 10. marta 1997. godine, prvo ročište zakazao nakon dvije godine i šest mjeseci procesne neaktivnosti. Nakon toga je naredno ročište zakazao u vrlo kratkom roku (27. oktobra 1999. godine), te donio presudu. Nakon donošenja odluke Kantonalnog suda po žalbi (13. marta 2000. godine), kojom je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, Općinskom sudu je trebalo 13 mjeseci da zakaže pripremno ročešte (26. april 2001. godine), a nakon što je ovo ročište odgođeno, novo je zakazano tek za dvije godine i dva mjeseca (2. juli 2003. godine). Nakon toga je Općinski sud aktivno radio i donio presudu u roku od više od sedam mjeseci. Konačno, nakon što je Kantonalni sud drugi put vratio predmet i dostavio predmetni spis 16. juna 2006. godine, Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju sve do 5. augusta 2010. godine, kada je zakazao ročište. Dakle, u periodu dužem od četiri godine Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju. Nakon toga došlo je do zaključenja sudske nagodbe 5. oktobra 2010. godine.
36. U odnosu na ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da je ovaj sud postupao u razumnom roku, donoseći odluke o žalbi u dva navrata u kratkim rokovima.
37. Stoga, na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se odgovornost za nerazumno dugo trajanje ovog postupka može staviti na teret isključivo Općinskom sudu. Pri tome Ustavni sud smatra da Općinski sud za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio razumno i objektivno opravdanje, osim zaduženosti sudija velikim brojem predmeta, što Ustavni sud ne može smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem u predmetnom slučaju u kojem je postupak trajao 13 godina i sedam mjeseci.
38. Prema tome, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka od 13 godina i četiri mjeseca može u potpunosti staviti na teret Općinskom sudu. Pri tome Općinski sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović