Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4183/09 (DOO «Intergradnja» Bužim)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kamata
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4183/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4183/09, rješavajući apelaciju DOO «Intergradnja» Bužim, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO «Intergradnja» Bužim.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi u Osnovnom sudu u Prijedoru pod brojem 77 0 I 009285 03 I (stari broj I:673/2003).
Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da bez daljnjeg odgađanja okonča izvršni postupak u predmetu broj 77 0 I 009285 03 I (stari broj I:673/2003) u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. DOO «Intergradnja» Bužim (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 31. decembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I:673/2003.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. septembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 9. novembra 2011. godine da dostavi spis na uvid.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. septembra 2010. godine, a fotokopiju spisa 16. novembra 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 24. septembra 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je kao tražilac izvršenja Osnovnom sudu 7. augusta 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Bužimu broj Pip-1/03 od 2. marta 2003. godine protiv Seada Nukića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja. U prijedlogu je istakao da mu je izvršenik dužan platiti na ime glavnog duga iznos od 2. 811,44 KM sa zateznom kamatom od 30. juna 1998. godine, troškove parničnog postupka u iznosu od 182,50 KM, te troškove izvršenja u iznosu od 142,00 KM, i to popisom, procjenom i prisilnom prodajom pokretnih stvari koje se u času popisa nađu u stanu izvršenika, te uplatom na njegov račun kod KIB-a d.d. Bužim.
7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-673/2003 od 20. augusta 2003. godine odredio predloženo izvršenje. Apelant je podnescima od 18. marta, 27. decembra 2004. godine i 17. januara 2005. godine urgirao uzimanje predmeta u rad i provođenje dozvoljenog izvršenja.
8. Protiv rješenja o izvršenju koje je Osnovni sud dostavio izvršeniku 31. januara 2005. godine izvršenik je izjavio prigovor 3. februara 2005. godine. Osnovni sud je Rješenjem broj I-673/04 od 18. februara 2005. godine odbio prigovor izvršenika, te rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
9. Izvršenik je 30. decembra 2005. godine izjavio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj I- 673/04 od 18. februara 2005. godine.
10. Apelant je podnescima od 31. januara i 23. maja 2006. godine urgirao uzimanje predmeta u rad.
11. Cio spis je dostavljen 14. marta 2007. godine Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na odlučivanje o izjavljenoj žalbi. Okružni sud je 8. maja 2007. godine cio spis vratio Osnovnom sudu radi otklanjanja očiglednih nedostataka prilikom pisanja osporenog rješenja.
12. Osnovni sud je 21. juna 2007. godine donio rješenje o ispravci, te cio spis 17. oktobra 2007. godine ponovo dostavio Okružnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi.
13. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Gž-07-000 556 od 27. novembra 2007. godine žalbu izvršenika odbio i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj I-673/03 od 18. februara 2005. godine. Okružni sud je cio spis vratio Osnovnom sudu na nadležno postupanje 22. januara 2008. godine.
14. Osnovni sud je zakazao i održao ročište 28. jula 2008. godine i odredio finansijsko vještačenje iznosa kamate po rješenju o izvršenju. Apelant je dopisom od 7. juna 2009. godine tražio da sud rješenjem odredi vještaka finansijske struke, a dopisom od 6. jula 2009. godine urgirao kod predsjednika suda da se predmet uzme u rad.
15. Osnovni sud je zaključkom od 22. septembra 2010. godine naložio sudskom izvršitelju da na adresi izvršenika preduzme izvršne radnje zapljene i procjene pokretnih stvari radi namirenja novčanog potraživanja.
16. Osnovni sud je 23. septembra 2010 godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika a Zaključkom o prodaji broj 77 0 I 009285 03 I od 13. oktobra 2010. godine odredio prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika, i to Traktor marke «zetor» za 8. novembar 2010. godine.
17. Fadil Nukić, kao treće lice, izjavio je 5. novembra 2010. godine prigovor na zaključak o prodaji traktora nakon čega je ročište za prodaju pokretnih stvari odgođeno.
18. Osnovni sud je Tješenjem broj 77 0 I 009285 03 I od 8. decembra 2010. godine usvojio prigovor trećeg lica, pa je izvršenje na pokretnim stvarima (traktor marke «zetor») proglašeno nedopuštenim.
19. Apelant je 17. decembra 2010. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja nakon čega je cio spis 7. februara 2011. godine dostavljen Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj 77 0 I 009285 Gž od 15. februara 2011. godine apelantovu žalbu odbio i Rješenje Osnovnog suda broj 77 0 I 009285 03 I od 8. decembra 2010. godine potvrdio.
20. Osnovni sud je zaključkom od 12. aprila 2011. godine odredio zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvršenika koja je i obavljena 10. maja 2011. godine, nakon čega je zaključkom o prodaji od 24. maja 2011. godine određena prva prodaja pokretnih stvari za 17. juni 2011. godine koja nije uspjela.
21. Apelant je dopisom od 30. juna 2011. godine predložio zakazivanje novog ročišta radi prodaje pokretnih stvari izvršenika, koje je Osnovni sud zaključkom od 12. jula 2011. godine zakazao za 30. august 2011. godine.
22. Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 I 009285 03 I od 1. septembra 2011. godine apelantu kao kupcu dosudio pokretne stvari bliže navedene u dispozitivu rješenja.
23. Izvršenik je dopisom od 8. septembra 2011. godine obavijestio sud da je na depozit suda izvršio uplatu glavnog duga i troškova postupka u iznosu od 3.356,44 KM, te predložio da se uplaćena sredstva isplate apelantu i okonča izvršni postupak. Osnovni sud je 8. septembra 2011. godine izvršio uplatu navedenog iznosa na apelantov račun.
24. Apelant je dopisom od 19. septembra 2011. godine tražio nastavak izvršnog postupka s obzirom na to da izvršenik nije isplatio kamatu na glavni dug a dopisom od 27. oktobra 2011. godine je urgirao nastavak postupka.
25. Osnovni sud je zaključkom od 1. decembra 2011. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke radi utvrđenja visine zakonske zatezne kamate na glavni dug.
26. Vještak finansijske struke dostavio je nalaz i mišljenje 23. decembra 2011. godine a Osnovni sud je zaključkom od 4. aprila 2012. godine naložio sudskom izvršitelju da na adresi izvršenika preduzme izvršne radnje zapljene i procjene pokretnih stvari izvršenika radi namirenja kamata po nalazu vještaka i dijela troškova izvršnog postupka. Postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelant je naveo da mu je, zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda, povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opširno naveo hronologiju postupanja Osnovnog suda povodom njegovog prijedloga za izvršenje, ističući da je nakon skoro pet godina od dana donošenja rješenja o izvršenju sud zakazao ročište nakon čega ponovo 18 mjeseci predmet nije uzeo u rad. Apelant je, također, istakao da je u više navrata urgirao uzimanje predmeta u rad, da se obraćao predsjedniku suda, Ministarstvu pravde Republike Srpske, kao i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Istakao je da mu je ovakvim postupanjem suda uskraćeno pravo na vođenje rasprave u razumnom roku, te je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži da se predmet hitno uzme u rad i okonča izvršni postupak i da odredi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
28. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da rješavanje povodom ovog predmeta i postupanje suda treba sagledati u svjetlu objektivnih okolnosti koje su doprinijele usporen rad na predmetima. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju dostavio podatak o neriješenim predmetima tog suda po godinama, navodeći da je u periodu od 2003. godine do 2009. godine na izvršnom referatu radio samo jedan sudija i da su tek u 2010. godini dvojica dodatnih sudija i jedan stručni saradnik zaduženi referatom Zbog nedostataka finansijskih sredstava, imenovana su samo trojica dodatnih sudija iako je odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine trebalo biti imenovano pet sudija. Osnovni sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istakao da je tokom 2009. godine započela primjena automatskog načina vođenja spisa (CMS) koje je otežalo rad po spisima u periodu njihovog unosa. Ne sporeći da je postupak dugo trajao, sud naglašava da spise uzimaju u rad prema starosti inicijalnog akta, da je rješavanje predmeta u toku, te uzimajući u obzir navedene objektivne okolnosti, predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
29. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak po njegovom prijedlogu za dozvolu izvršenja na osnovu pravosnažne presude nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju, zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda, izvršni postupak nije okončan u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
34. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi
37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
38. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
39. Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
40. Konačno, Evropski sud je ukazao da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine br. 71186/01, stav 84), te je, također, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC] br. 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV). a.b) Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak počeo 7. augusta 2003. godine, kada je apelant na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Bužimu broj Pip-1/03 od 2. marta 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja radi naplate novčanog potraživanja, i to popisom procjenom i prisilnom prodajom pokretnih stvari izvršenika. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dozvolio predloženo izvršenje svojim Rješenjem broj I-673/2003 od 20. augusta 2003. godine, da je apelantu na ime glavnog duga i troškova postupka 8. septembra 2011. godine uplaćen iznos od 3.356,44 KM. Međutim, predmetni izvršni postupak još uvijek nije dovršen u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku s obzirom na to da izvršenik nije isplatio kamatu na glavni dug i dio troškova. Prema tome, predmetni izvršni postupak traje već osam godina i osam mjeseci i još nije okončan.
a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka
42. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom pokretnih stvari izvršenika i isplatom postignutog iznosa na apelantov žiroračun), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.
43. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 18. marta i 27. decembra 2004. godine, 17. januara 2005. godine, 31. januara i 23. maja 2006. godine, te 27. oktobra 2011. godine). Apelant se, također, zbog nepostupanja u navedenom predmetu, obraćao predsjedniku Osnovnog suda, Ministarstvu pravde Republike Srpske, te Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.
44. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (20. augusta 2003. godine), ali da predmetni izvršni postupak ni nakon osam godina i osam mjeseci od pokretanja nije dovršen. Naime, popis, procjena i prisilna prodaja pokretnih stvari izvršenika radi namirenja kamata na glavni dug i dijela troškova postupka još uvijek su u toku pred Osnovnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u stavu 40. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je javna vlast obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6. Evropske konvencije, (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon osam godina i osam mjeseci okončao predmetni izvršni postupak. (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).
45. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje osam godina i osam mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
47. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i trajanje smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča predmetni sudski postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni izvršni postupak traje osam godina i osam mjeseci i neizvjesno je kada će se okončati premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović