Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3975/09 (S. B.-M.)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ništavost
- Ugovor o poklonu
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3975/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3975/09, rješavajući apelaciju Saće Boettcher-Miljković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Saće Boettcher-Miljković.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-09-001344 od 12. novembra 2009.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Saća Boettcher-Miljković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 16. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 001-0-Gž-09-001344. Apelantica je dostavila dopune apelacije 17. decembra 2009. godine, 13. januara 2010. godine i 8. juna 2010. godine
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 8. jula 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rahima Šuvić i dr. (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli su 12. aprila 2001. godine tužbu Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv apelantice i Suzane Jakovljević i dr. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi ništavosti Ugovora o poklonu broj R-145/91 od 2. oktobra 1991. godine zaključenog između Huseina Miljkovića kao poklonodavca i Kade Miljković kao poklonoprimca.
6. Presudom Općinskog suda broj P-22/01 od 18. decembra 2002. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je ništav Ugovor o poklonu broj R-145/91 od 2. oktobra 1991. godine zaključen između Huseina Miljkovića kao poklonodavca i Kade Miljković kao poklonoprimca.
7. Protiv Presude Općinskog suda broj P-369/00 od 6. novembra 2002. godine tužitelji su 10. februara 2003. godine izjavili žalbu.
8. Općinski sud je spis predmeta 14. maja 2003. godine dostavio Kantonalnom sudu na rješavanje povodom žalbe.
9. Kantonalni sud je Presudom broj Gž-465/03 od 4. februara 2008. godine žalbu tužitelja uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
10. Kantonalni sud je cio spis dostavio Općinskom sudu 27. marta 2008. godine.
11. Općinski sud je u ponovnom postupku održao 28. augusta 2009. godine pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, koje je nastavljeno 31. augusta 2009. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.
12. Općinski sud je Presudom broj 023-0-P-08-000 164 od 25. septembra 2009. godine odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da je ništav Ugovor o poklonu broj R-145/91 od 2. oktobra 1991. godine zaključen između Huseina Miljkovića kao poklonodavca i Kade Miljković kao poklonoprimca. Obavezani su tužitelji da apelantici i tuženim nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.434,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
13. Protiv Presude Općinskog suda broj 023-0-P-08-000 164 od 25. septembra 2009. godine tužitelji su izjavili žalbu 12. oktobra 2010. godine, a apelantica 14. oktobra 2010. godine.
14. Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na rješavanje povodom žalbi 30. oktobra 2009. godine.
15. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-Gž-09-001344 od 12. novembra 2009. godine žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio, a apelanticinu žalbu odbio kao nedopuštenu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od temeljnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu, ističući da se u momentu podnošenja apelacije predmet nalazi na rješavanju povodom izjavljenih žalbi i da je neizvjesno kada će se postupak okončati. Također je istakla da je u prvobitnom žalbenom postupku Kantonalnom sudu trebalo više od šest godina da donese odluku o žalbi, a što nesumnjivo predstavlja povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku. Ovakvim sporim postupanjem onemogućen je eventualni nastavak ostavinskog postupka poslije Huseina Miljkovića s obzirom na to da je on prekinut i da su tužitelji upućeni na parnicu.
V. Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06):
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da postupak po tužbi tužitelja koju su podnijeli radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu pred redovnim sudovima nerazumno dugo traje, pa je, u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu o žalbi i okončao postupak. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
21. Apelantica je navela da je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred redovnim sudovima, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom tužbe tužitelja protiv apelantice i tuženih radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu započeo 12. aprila 2001. godine, te da je, prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 12. novembra 2009. godine. Dakle, cjelokupan postupak je trajao osam godina i sedam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu koji su zaključili Husein Miljković kao poklonodavac i apelanticina majka Kada Miljković kao poklonoprimac. U tom postupku su tužitelji tvrdili da je ugovor o poklonu apsolutno ništav, jer je poklonodavac bio potpuno nesposoban za rasuđivanje, te je trebalo utvrditi da li se zaista radilo o ništavom ugovoru u smislu relevantnih odredaba Zakona o obligacionim odnosima, odnosno da li je poklonodavac bio potpuno svjestan i sposoban za rasuđivanje u momentu zaključenja ugovora o poklonu. Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
27. Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku prvostepeni sud presudu donio u dva navrata, te da je Kantonalni sud, također, u dva navrata odlučivao o žalbama. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su postupci pred Općinskim sudom trajali relativno kratko (godinu i osam mjeseci, odnosno godinu i pet mjeseci), kao i žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom u drugom navratu (12 dana). Međutim, ukupna dužina trajanja postupaka mora se ispitati u cjelini. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim instancama posmatranim pojedinačno može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
28. U tom smislu Ustavni sud ukazuje da, u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što je postupak u navedenom predmetu trajao osam godina i sedam mjeseci. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka najviše odgovoran Kantonalni sud, kojem je u prvom navratu trebalo skoro pet godina da odluči o žalbama tužitelja i da donese presudu kojom je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud nije dao nikakve razloge, niti opravdanja za ovako dugo trajanje žalbenog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je zaključio da se dužina konkretnog postupka u potpunosti može staviti na teret nadležnim sudovima, budući da iz spisa predmeta nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka.
29. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred redovnim sudovima u trajanju od osam godina i sedam mjeseci, kao i ponašanje nadležnih sudova i apelantice, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
30. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelanticine navode koji se tiču navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka za utvrđenje ništavosti ugovora o poklonu u periodu od osam godina i sedam mjeseci može u potpunosti staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu dali bilo kakve razloge za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović