Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3376/09 (H. G. iz Velike Kladuše)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada
- Naknada štete
- Eksproprijacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3376/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3376/09, rješavajući apelaciju I. G. i F. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija I. G. i F. G.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 V 012850 11 V (raniji broj P-526/97).
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 23 0 V 012850 11 V (raniji broj P-526/97), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesena je 29. oktobra 2009. godine apelacija H. G. iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-526/97. Također je podnesen zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, kako je navedeno: "[…] zabranio tuženim Općini Velika Kladuša i Direkciji za ceste Federacije Bosne i Hercegovine da nastave sa radovima na izgradnji magistralnog puta, kao i tehničkog prijema magistralnog puta, koji prelazi preko nekretnina, pobliže navedenih u zahtjevu, koje su vlasništvo H.G".
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Uz predmetnu apelaciju Ustavnom sudu je dostavljena punomoć lica I. G. i F. G. iz Velike Kladuše, trenutno nastanjeni u Sjedinjenim Američkim Državama, koji su ovlastili advokata Aziza Adilagića da ih kao zakonske nasljednike lica H. G. zastupa u postupku pred Ustavnim sudom.
3. Advokat Aziz Adilagić je 9. decembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu Rješenje o nasljeđivaju Općinskog suda broj 23 0 O 003781 09 O od 17. marta 2010. godine iz kojeg proizlazi da je iza lica H.G. (koji je umro 20. maja 1995. godine) proveden ostavinski postupak i da su za nasljednike proglašeni njegovi sinovi I. G. i F. G.
4. Advokat Aziz Adilagić je 9. decembra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da su I. G. i F. G., apelantovi zakonski nasljednici, 2. decembra 2010. godine podnijeli prijedlog za nastavak postupka u predmetu Općinskog suda broj P-526/97.
5. Imajući u vidu da su I. G. i F. G., stupajući u predmetni sudski postupak umjesto lica H. G., stekli svojstvo stranke u tom postupku, Ustavni sud smatra da su samim tim stekli svojstvo ovlaštenih lica u postupku pred Ustavnim sudom povodom predmetne apelacije. S obzirom na to, Ustavni sud je lica I. G. i F. G. tretirao kao apelante u postupku pred Ustavnim sudom, dok je lice H. G., u čije ime je prvobitno podnesena apelacija, tretirao samo kao prednika apelanata, čija prava i obaveze su apelanti preuzeli u predmetnom sudskom postupku.
6. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 3376/09 od 8. juna 2011.
godine odbio zahtjev za donošenje privremene mjere kao neosnovan.
7. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. aprila 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je zatraženo da dostavi na uvid spis broj P-526/97.
8. Općinski sud je 12. aprila 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, kao i traženi spis.
9. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 17. aprila 2012. godine.
III.Činjenično stanje
10. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
11. Prednik apelanata H. G. (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 9. februara 1990. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv SIZ-a za stambene i komunalne poslove Velika Kladuša i Općine Velika Kladuša, radi naknade štete.
12. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 4. novembar 2008. godine, koje je na prijedlog tužiteljevog punomoćnika odložio, kako bi punomoćnik uredio tužbu u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku, te kako bi pribavio punomoć tužiteljevih nasljednika.
13. Podneskom od 12. januara 2009. godine tužiteljev punomoćnik je uredio tužbu tako što je kao tužene označio Općinu Velika Kladuša i Federaciju Bosne i Hercegovine, Ministarstvo prometa i komunikacija, Direkcija cesta Federacije Bosne i Hercegovine. Preciziranim tužbenim zahtjevom tužiteljev punomoćnik je tražio da sud obaveže tužene da uklone sve nasipe i sve asfaltne površine sa tužiteljevih nekretnina i da mu predmetne nekretnine predaju u posjed i na slobodno raspolaganje ili da sud obaveže tužene da tužitelju solidarno isplate tržišnu vrijednost zemljišta, kao i da mu solidarno isplate gubitak prihoda sa predmetnog zemljišta.
14. Općinski sud je 20. januara 2009. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor. Općina Velika Kladuša je 11. februara 2009. godine dostavila odgovor na tužbu, a Federalno pravobranilaštvo 19. februara 2009. godine.
15. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 20. april 2009. godine, koje je na prijedlog tužiteljevog punomoćnika odložio (jer je punomoćnik tražio da se tužba dostavi Direkciji cesta Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je Federalno pravobranilaštvo u odgovoru na tužbu istaklo prigovor nedostatka pasivne legitimacije u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine).
16. Općinski sud je zakazao ročište za 16. juli 2009. godine, koje je odložio zbog "neiskazane dostave" za Federaciju Bosne i Hercegovine.
17. Općinski sud je 14. oktobra 2009. godine održao pripremno ročište.
18. Rješenjem Općinskog suda broj P-526/97 od 19. novembra 2009. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da je u nadležnom općinskom organu u toku postupak potpune eksproprijacije tužiteljevih nekretnina, te da to predstavlja prethodno pitanje u predmetnom postupku. Općinski sud je naveo da će se predmetni postupak nastaviti na tužiteljev prijedlog, ukoliko između stranaka ne bude zaključen sporazum o visini naknade za eksproprirane nekretnine.
19. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud u Bihaću je donio Rješenje broj 010 P 003892 10 Gž od 25. maja 2010. godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
20. Apelanti su 2. decembra 2010. godine podnijeli prijedlog Općinskom sudu za nastavak predmetnog postupka, budući da stranke pred nadležnim općinskim organom nisu postigle sporazum o naknadi za eksproprirane nekretnine.
21. Općinski sud je dnevnom naredbom od 16. maja 2011. godine naložio da se izvrši promjena vrste predmeta, budući da se "o istom predmetu već vodi spor kod tog suda u predmetu broj V 7097 11". U skladu s tim, predmet je evidentiran pod brojem 23 0 V 012850 11 V.
22. Općinski sud je 10. juna 2011. godine održao ročište u predmetnoj pravnoj stvari.
23. Apelanti su podneskom od 23. januara 2012. godine zatražili od Općinskog suda da uzme predmet u rad.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelanti smatraju da su im u predmetnom sudskom postupku povrijeđeni pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli da predmetni postupak traje oko 20 godina, odnosno 15 godina računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a da je Općinski sud u tom periodu održao samo dva ročišta. Stoga, apelanti traže od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak. Također, apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
25. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija u tom sudu nije postupao u predmetnoj pravnoj stvari do kraja 2008. godine. Općinski sud je naveo da je nakon toga nekoliko puta zakazivao pripremna ročišta, koja nisu održana zbog neispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta. Općinski sud je, dalje, naveo da je u međuvremenu proveden postupak eksproprijacije, te da je nadležni općinski organ dostavio spis tom sudu radi određivanja pravične naknade za eksproprirane nekretnine (jer pred tim organom nije postignut sporazum o visini te naknade), koji je evidentiran pod brojem V 7097 11. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je naredbom od 16. maja 2011. godine izvršio promjenu vrste predmeta, tako da je predmet evidentiran pod brojem 23 0 V 012850 11 V. Također, Općinski sud je naveo da je, prema programu rada i planu rješavanja starih predmeta u tom sudu, planiran nastavak predmetnog postupka i zakazivanje pripremnog ročišta krajem maja 2012. godine. V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
27. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
32. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je prednik apelanata 9. februara 1990. godine pokrenuo predmetni postupak. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada već 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmotriti dužinu predmetnog postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja ove odluke, dakle, period od 16 godina i četiri mjeseca. Pri tome, Ustavni sud zapaža da, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak traje ukupno 22 godine i dva mjeseca.
c) Analiza dužine trajanja postupka
38. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.
39. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari zakazao tek za 4. novembar 2008. godine. Dakle, Općinski sud u periodu od oko 13 godine nije preduzeo nijednu procesnu radnju u svrhu vođenja predmetnog postupka. S obzirom na to da predmetni postupak traje već 16 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a da je Općinski sud u periodu od oko 13 godina bio potpuno pasivan, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo velik broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je već ukazao na to da velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je ponudio Općinski sud nikako ne mogu opravdati potpunu neaktivnost tog suda u periodu od 13 godina, odnosno opravdati ukupno trajanje postupka u periodu od 16 godina (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3315/09 od 9. novembra 2011. godine i AP 3079/09 od 26. januara 2012. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
40. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da su prednik apelanata i apelanti na bilo koji način doprinijeli dužini predmetnog postupka.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Međutim, imajući u vidu da su apelanti stupili u predmetni sudski postupak umjesto svog prednika tek u decembru 2010. godine (kada su podnijeli prijedlog za nastavak postupka), Ustavni sud smatra da je apelantima odgovarajuća satisfakcija činjenica da je utvrđeno kršenje ustavnih prava i da je Ustavni sud donio pravni lijek kojim je obavezao redovni sud da hitno, a najkasnije u roku od tri mjeseca, preduzme mjere za okončanje predmetnog postupka.
Ostali navodi
44. Apelanti, također, smatraju da im je povrijeđeno i pravo na imovinu. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud u Velikoj Kladuši u periodu od 13 godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju u svrhu vođenja predmetnog postupka koji, pri tome, traje duže od 16 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a razlozi koje je ponudio taj sud nikako ne mogu opravdati potpunu neaktivnost tog suda, odnosno opravdati ovako dugo trajanje postupka.
46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović