Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3607/09 („Vis-Komerc“ d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3607/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3607/09, rješavajući apelaciju „Vis-Komerca“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija “Vis-Komerca” d.o.o. Bijeljina.
Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Opštinskog suda u Žepču broj 44 0 Ip 001221 07 Ip.
Nalaže se Opštinskom sudu u Žepču da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 44 0 Ip 001221 07 Ip, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Opštinskom sudu u Žepču da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Vis-Komerc“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 17. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajnja izvršnog postupka koji se vodi pred Opštinskim sudom u Žepču (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) pod brojem 44 0 Ip 001221 07 Ip.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 28. maja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 22. marta 2011. godine od Opštinskog suda zatraženo da dostavi na uvid spis broj 44 0 Ip 001221 07 Ip.
3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. juna 2010. godine, dok je 2. aprila 2012. godine dostavio na uvid spis broj 44 0 Ip 001221 07 Ip.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantu 28. juna 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Presudom zbog propuštanja Opštinskog suda u Zenici broj 043-0-PS-05- 000717 od 13. septembra 2006. godine obavezan je „Jeleč“ d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu isplati iznos od 19.291,52 KM sa zakonskom zateznom kamatom koja je obračunata na način bliže naveden u izreci presude, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.136,86 KM.
7. Na osnovu pravosnažne i izvršne navedene presude kao izvršne isprave, a na apelantov predlog, Rješenjem o izvršenju Opštinskog suda broj 004-0-Ip-07-000 009 od 5. maja 2008. godine određeno je izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika bliže označenih u tom rješenju, koje je bezuspješno okončano s obzirom na to da apelant nije uspio da naplati predmetno potraživanje po navedenoj presudi Opštinskog suda u Zenici zbog toga što izvršenik nije imao ništa od pokretne imovine da se može zaplijeniti po Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 33/06 i 39/09; u daljnjem tekstu: ZIP).
8. Opštinski sud je zaključkom broj 44 0 Ip 001221 07 Ip od 18. avgusta 2009. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema zaključka, shodno članu 8 stav 3 ZIP-a, predloži novi predmet i sredstvo izvršenja uz upozorenje na posljedice iz člana 63 stav 4 ZIP-a.
9. S obzirom na navedeno, apelant je 8. septembra 2009. godine podnio novi predlog za izvršenje, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom, a tim predlogom je izmijenio predmet izvršenja predloživši kao predmet izvršenja nepokretnost - u naravi zgrada izgrađena na parceli k.č. broj 224. k.o. Žepče-grad upisana u zk.ul. Opštinskog suda broj 3.
10. Prema stanju spisa, izvršni postupak je i dalje u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da, usljed neefikasnosti Opštinskog suda i krajnjih zloupotreba procesnih prava od izvršenika, predmetni izvršni postupak još nije okončan, odnosno postupak izvršenja po apelantovom predlogu za izvršenje na nepokretnosti izvršenika još nije sproveden, iako je prvobitno rješenje o izvršenju doneseno 5. maja 2008. godine. Shodno tome, apelant navodi da, s obzirom na svrhu koja izvršnim postupkom treba da se postigne, postupanje Opštinskog suda predstavlja eklatantno kršenje odredbe člana 6 Evropske konvencije, «koja svakome garantuje pravično suđenje koje se ima sprovesti u razumnom roku».
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo hronologiju kompletnog postupka i istakao da, iako je predmetni izvršni postupak još u toku, nije došlo do kršenja prava na koje se apelant u apelaciji poziva. Takođe, Opštinski sud je istakao problem nedostatka postupajućih sudija, te velikog broja primljenih predmeta.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br.
32/03, 33/06 i 39/09) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da mu je povrijeđeno „pravo na pravično suđenje koje se ima sprovesti u razumnom roku, jer predmetni izvršni postupak još nije okončan“. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na član 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda prema kojem može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, zaista ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog „dužine trajanja izvršnog postupka“, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6 stav 1 Evropske konvencije, te da to pravo: „...traje sve dok se ne realizuje utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi...“ (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem su države ugovornice dužne da organizuju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da obezbijedi izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
21. U kontekstu navedenih stavova, a budući da je apelant pokrenuo predmetni postupak kako bi realizovao svoje građansko pravo utvrđeno pravosnažnom i izvršnom Presudom Opštinskog suda u Zenici broj 043-0-PS-05-000717 od 13. septembra 2006. godine, to on uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a time i realizaciju svog prava u izvršnom postupku u razumnom roku.
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
24. Konačno, Evropski sud je istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugalije [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog predloga za izvršenje pokrenut 22. januara 2007. godine podnošenjem Opštinskom sudu predloga za donošenje rješenja o izvršenju. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem o izvršenju Opštinskog suda broj 004-0-Ip-07-000 009 od 5. maja 2008. godine određeno izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika bliže označenih u tom rješenju, koje je bezuspješno okončano s obzirom na to da apelant nije uspio da naplati predmetno potraživanje, jer izvršenik nije imao ništa od pokretne imovine što može da se zaplijeni, kao i da je apelant podnio novi predlog za izvršenje 8. septembra 2009. godine, a kojim je izmijenio predmet izvršenja, ali da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda Opštinski sud nije donio rješenje o izvršenju, odnosno da predmetni izvršni postupak još nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje pet godina i tri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
c) Analiza dužine trajanja postupka
26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da Opštinski sud, nakon što je apelant podnio novi predlog za izvršenje, nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem okončanja izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterijuma koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.
27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbe člana 5 stav 1 ZIP-a prema kojima je „sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno“. U konkretnom slučaju Ustavni sud ističe da predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje duže od pet godina. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da je u periodu od apelantovog predloga za izvršenje od 22. januara 2007. godine pa do donošenja zaključka Opštinskog suda od 18. avgusta 2009. godine, kojim je apelantu naloženo da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, Opštinski sud preduzeo više procesnih radnji u predmetnom izvršnom postupku, te, između ostalog, donio i rješenje o izvršenju od 5. maja 2008. godine. Međutim, iz predmetnog spisa, koji je dostavljen Ustavnom sudu na uvid, proizilazi da Opštinski sud, nakon što je apelant podnio novi predlog za izvršenje 8. septembra 2009. godine, a kojim je izmijenio predmet izvršenja, još nije odlučio o navedenom predlogu, čime je Opštinski sud višestruko premašio rok od osam dana za odlučivanje o predlogu za izvršenje iz člana 15 ZIP-a. Iz navedenog proizilazi da, i pored proteka roka od pet godina i tri mjeseca, apelant još nema konačnu odluku o svom predlogu za izvršenje (izvršnu, odnosno pravosnažnu u smislu člana 13 ZIP-a). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da, iako je Opštinski sud u početnoj fazi postupka aktivno radio na predmetu, to ničim ne opravdava potpunu procesnu neaktivnost nakon što je apelant podnio novi predlog za izvršenje 8. septembra 2009. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Opštinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta podnosio urgencije Opštinskom sudu s ciljem ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da odgovornost za dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka snosi Opštinski sud.
28. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu izvršnog postupka pred nadležnim Opštinskim sudom od pet godina i tri mjeseca, od čega dvije godine i sedam mjeseci potpune procesne neaktivnosti Opštinskog suda, kao i ponašanje nadležnog suda i apelanta, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer Opštinski sud ni nakon pet godina i tri mjeseca, od čega dvije godine i sedam mjeseci potpune procesne neaktivnosti Opštinskog suda, nije u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a okončao izvršni postupak a pri tome nije ponudio nikakve prihvatljive razloge i dokaze iz kojih bi proizilazila objektivna nemogućnost da se on okonča.
30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović