Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3690/09 (D. R.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3690/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3690/09, rješavajući apelaciju Dragoja Radanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragoja Radanovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem P-071-0-P-07-003973 (novi broj 71 0 P 042110 07 P), a koji je trenutno u toku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 042110 12 Gž.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 042110 12 Gž, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragoje Radanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Milenko-Vojo Radović, advokat iz Foče, podnio je 27. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-071-0-P-07-003973 (novi broj 71 0 P 042110 07 P).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 16. juna 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 22. jula 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Ustavni sud je od Osnovnog suda 22. marta 2012. godine zatražio dostavu spisa. Osnovni sud je 2. aprila 2012. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti da dostavi traženi spis na uvid, jer je predmetni spis 3. januara 2012. godine dostavljen Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na odluku o žalbi.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 6. avgusta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Apelant je 6. avgusta 2007. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog pritvora u trajanju od 388 dana.

7. Apelant je u više navrata urgirao kod Osnovnog suda radi okončanja predmetnog postupka.

8. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 042110 07 P od 28. jula 2011. godine kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev.

9. Tužena je 22. avgusta 2011. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.

10. Spis je 3. januara 2012. godine dostavljen Okružnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.

11. Prema informacijama Okružnog suda, predmet se pred tim sudom vodi pod brojem 71 0 P 042110 12 Gž, a drugostepena odluka u navedenom predmetu još nije donesena.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja suda, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, ukazuje na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da je sud obavezan da pripremno ročište zakaže u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na tužbu. Takođe, u apelaciji se navodi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Osnovni sud, nakon što je primio apelantovu tužbu, nije preduzeo niti jednu radnju u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama po kojima je postupak pred prvostepenim sudom trebalo da se završi, u pravilu, najduže za šest mjeseci. Najzad, apelant tvrdi da nijednom svojom radnjom nije doprinio nerazumnoj dužini postupka, već je svojim intervencijama i dopisima pokušavao kod suda izdejstvovati što hitnije rješavanje predmeta, kao i da nepostupanjem po predmetnoj tužbi više od dvije godine Osnovni sud apelantu nanosi još veći duševni bol od onoga koji je trpio za vrijeme trajanja pritvora.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud ističe da apelantovi navodi nisu osnovani, te tvrdi da se iz objektivnih razloga, tj. zbog velikog broja predmeta koji nisu završeni, nije moglo da pristupi rješavanju konkretnog predmeta. Takođe, Osnovni sud smatra da bi zakazivanje glavne rasprave u konkretnom predmetu značilo da se u neravnopravan položaj stavljaju ostale stranke, čiji su predmeti ranije sudu podnijeti na rješavanje, a koji još nisu riješeni. Konačno, Osnovni sud navodi da su u konkretnom predmetu preduzete sve radnje koje su bile neophodne u smislu pripremanja glavne rasprave osim zakazivanja pripremnog ročišta.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62. stav 1.

Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najkasnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održaće se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud može, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant smatra da mu je time što Osnovni sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenuo protiv tužene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

b) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant 6. avgusta 2007. godine podnio tužbu protiv tužene radi naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog pritvora u trajanju od 388 dana, te da se u apelaciji žali da Osnovni sud nije ni otpočeo sa predmetnim postupkom. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Osnovni sud je u međuvremenu donio Presudu broj 71 0 P 042110 07 P od 28. jula 2011. godine, kojom je apelantov tužbeni zahtjev djelimično usvojen i spis se trenutno nalazi kod Okružnog suda radi rješavanja o žalbi tužene. Prema tome, predmetni parnični postupak traje već četiri godine i devet mjeseci i još nije okončan.

c) Analiza dužine trajanja postupka

25. Složenost postupka mora da se razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je sud bio obavezan da utvrdi da li je osnovan apelantov tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog pritvora u trajanju od 388 dana. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne može da smatra osobito složenim.

26. Što se tiče ponašanja Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da su Osnovnom sudu, u okviru priprema za glavnu raspravu, trebale skoro četiri godine da prethodno ispita tužbu, dostavi tužbu tuženoj na odgovor, održi pripremno ročište, te održi i zaključi glavnu raspravu. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, dostave tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Osnovni sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova, već je u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki broj starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da se, posmatrano u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu da smatraju relevantnim da bi se opravdala dužina postupka pred Osnovnim sudom u periodu od skoro četiri godine. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojim intervencijama i dopisima dostavljenim Osnovnom sudu pokušavao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog parničnog postupka, koji je do donošenja prvostepene presude trajao skoro četiri godine, može u cijelosti da pripiše Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Okružnom sudu da u što kraćem roku donese odluku u predmetu. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi bez daljnjeg odlaganja bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka koji traje četiri godine i devet mjeseci i kada se dužina postupka pred prvostepenim sudom u trajanju od skoro četiri godine može da stavi na teret Osnovnom sudu, koji nije dao bilo kakve razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka koji, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može da se smatra naročito složenim.

29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-3690/09 (D. R.) | Sudska praksa | Aktio