Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1659/09 (S.O. i drugi)
Odluka donesena 15. 05. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1659/09
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1659/09, rješavajući apelaciju A. O. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 16. stav 4. tačka 12. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudijana sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija A. O., H. L., R. H., M. O., Z. F. i Z. O. Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine. Odbija se kao neutemeljena apelacija A. O., H. L., R. H., M. O., Z. F., Z. O. i S. O. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-I-07-
000059 od 16. decembra 2008. godine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. O. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine, zato što je apelant prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Apelant S.O. (u daljnjem tekstu: apelant S.O.) i ostali apelanti A. O., H. L., R. H., M. O., Z. F. i Z. O. (u daljnjem tekstu: ostali apelanti), koje zastupa Enver A. Hogić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 27. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-
0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-I-07-000059, raniji broj I-466/90, od 16. decembra 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i JP „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo, Centar Pošta Zenica zatraženo je 1. septembra 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i JP „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo, Centar Pošta Zenica, 17, 7. i 10. septembra 2009. godine su dostavili odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu S.O. i ostalim apelantima 28. septembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Sporazumom o određivanju naknade za eksproprirane nekretnine od 30. jula 1981. godine (u daljnjem tekstu: Sporazum), između ostalog, utvrđena je obaveza da se kao naknada za eksproprirane nekretnine ranijim korisnicima N.O. i dr. (raniji korisnici pravni prednici određenih apelanata), izgradi nova porodična kuća (iste ili veće površine) s podrumom i garažom, a prema izabranom projektu, te instalacije i ograda. N.O. i dr. zaključili su ugovor o načinu reguliranja imovinskopravnih odnosa (u daljnjem tekstu: Ugovor).
7. Apelant S.O. i ostali apelanti, kao tražitelji izvršenja, podnijeli su prijedlog za izvršenje Sporazuma protiv OOUR-a „PTT Maglaj“ iz Maglaja kao izvršenika. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I- 466/90 od 6. septembra 1990. godine.
8. Rješavajući prijavu apelanta S.O., koji je zastupao ranije vlasnike, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH (u daljnjem tekstu: Komisija) je donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/02/12322 od 20. decembra 2006. godine (u daljnjem tekstu: Odluka) u kojoj je, između ostalog, odlučila „ jednoglasno, da prijavu proglasi prihvatljivom u dijelu koji se odnosi na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu razumne dužine trajanja postupka izvršenja Sporazuma, jednoglasno da je prekršeno pravo podnositelja prijave na pravično suđenje prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu razumne dužine trajanja izvršnog postupka, čime je Federacija BiH prekršila član 1. Sporazuma, jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvrši Sporazum, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema ove odluke, jednoglasno da naredi Federaciji BiH da isplati podnositelju prijave najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke iznos od 7.500,00 KM zbog povrede prava na pristup sudu, jednoglasno da naredi Federaciji BiH da podnositelju zahtjeva isplati zateznu kamatu od 10% na iznos dosuđen u prethodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u ovoj Odluci“.
9. Općinski sud je 18. juna i 20. augusta 2007. godine održao ročište, a 24. augusta 2007. godine donio rješenje kojim je izvršeniku JP „BH Pošta“ d.o.o. Sarajevo, Centar Pošta Zenica (pravni slijednik OOUR-a „PTT Maglaj“ iz Maglaja, u daljnjem tekstu: izvršenik) i odgovornoj osobi izvršenika izrekao novčane kazne u iznosu od 50.000,00 KM, odnosno 3.000,00 KM, te određeno da će se novčane kazne izricati sve dok izvršenik ne postupi po Rješenju o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine.
10. Općinski sud je donio Zaključak 1. februara 2008. godine kojim je naložio izvršeniku da uplati iznos od 129.520,00 KM (iznos utvrđen na osnovu nalaza vještaka građevinske struke kojeg je angažirao izvršenik) u korist apelanta S.O. i ostalih apelanata, koji je izvršenik deponirao kod suda.
11. Općinski sud donio je Rješenje 27. februara 2008. godine kojim je odredio vještačenje, a 31. marta 2008. godine donio Zaključak kojim je naložio blagajni suda da sredstva koja je uplatio izvršenik u iznosu od 129.520,00 KM odmah uplati na račun apelanta S.O. i ostalih apelanata, te da izvršenik u roku od 8 dana uplati preostali iznos od 77. 750,65 KM na račun apelanta S.O. i ostalih apelanata (po nalazu vještaka izvršenik treba platiti iznos od 207.270,65 KM).
12. Izvršenik je 15. maja 2008. godine uplatio preostali iznos od 77.750,65 KM na račun punomoćnika apelanta S.O. i ostalih apelanata, a podneskom od 16. maja 2008. godine tražio od Općinskog suda da donese zaključak da je izvršenje provedeno.
13. Punomoćnik apelanta S.O. i ostalih apelanata je 5. juna 2008. godine dostavio podnesak kojim je tražio da sud nastavi postupak u vezi sa zakonskim zateznim kamatama i ugovorenim penalima.
14. Općinski sud je 19. augusta 2008. godine donio Zaključak kojim je utvrdio da je izvršenik izmirio obavezu iz Rješenje o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine, jer je uplatio iznos od 207.270,65 KM, da je uplaćen iznos na ima novčane kazne, te odbio prijedlog apelanta S.O. i ostalih apelanata da sud nastavi postupak u odnosu na zatezne kamate i ugovorene penale.
15. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-I-07-000059, raniji broj I-466/90, od 16. decembra 2008. godine obustavljeno je izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine i određeno da se ukidaju provedene izvršne radnje. Istim rješenjem odbijen je prijedlog apelanta S.O. i ostalih apelanata da sud nastavi izvršni postupak u pogledu penala i zateznih kamata kao neutemeljen, te određeni troškovi izvršenja u iznosu od 3.077,33 KM. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je postupujaći po uputama Komisije pristupio izvršenju, da je nakon nekoliko održanih ročišta i provedenog vještačenja utvrdio da je za izgradnju porodične kuće potrebno 207.270,65 KM, te da je taj iznos izvršenik uplatio na račun punomoćnika apelanta S.O. i ostalih apelanata, s obzirom da su se stranke prethodno usaglasile da se umjesto izgradnje porodične kuće izvrši uplata njene protuvrijednosti. U odnosu na zahtjev apelanta S.O. i ostalih apelanata za nastavak postupka u vezi sa zateznim kamatama i ugovorenim penalima, Općinski sud je istakao sljedeće. Odlukom Komisije naloženo je sudu da izvrši Rješenje o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine, odnosno Sporazum, što je i učinjeno. Tačkom 2. Sporazuma stranke su se sporazumjele da će sve ostale pojedinosti s vezi s izgradnjom porodične kuće regulirati Ugovorom, kojim su između ostalog ugovorile da će za slučaj prekoračenja roka od dvanaest mjeseci platiti penale u iznosu od 2.000 dinara dnevno kao i nastalu štetu zbog prekoračenja roka. Međutim, takav Ugovor u smislu člana 23. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) ne predstavlja izvršnu ispravu, zbog čega nema osnova za nastavak postupka. U odnosu na zatezne kamate, Općinski sud je naveo da one nisu predmet Rješenja o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine, a pored toga prilikom vještačenja uzete su u obzir cijene koje su važile u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještaka.
16. Odlučujući o žalbi apelanta S.O. i ostalih apelanata i izvršenika, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 004-0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine, kojim je žalbu izvršenika djelomično uvažio i preinačio prvostepeno rješenje tako da se utvrđuje da je postupak izvršenja dovršen. Istim rješenjem Kantonalni sud je odbio i žalbu izvršenika u preostalom dijelu i žalbu apelanta S.O. i ostalih apelanata i potvrdio prvostepeno rješenje. Također, istim rješenjem Kantonalni sud je odbio žalbu izvršenika u vezi s izricanjem novčanih kazni i potvrdio to rješenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je utemeljena žalba u dijelu kojim se osporava stav prvostepenog suda u vezi s obustavom izvršenja Rješenja o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine, jer je tim rješenjem određeno izvršenje na osnovu Sporazuma kojim je izvršenik preuzeo obavezu izgradnje porodične stambene zgrade pravnim prednicima apelanata. Budući da je prošlo trideset godina apelanti su izgubili interes za izgradnju kuće, tako da su sa izvršenikom usuglasili da im se isplati protuvrijednost porodične kuće u iznosu od 207.270,65 KM koji iznos je izvršenik isplatio 2008. godine. Kantonalni sud je naveo da, kada izvršenik i tražitelj izvršenja nemaju isti stav o tome je li izvršenje dovršeno, činjenicu dovršetka treba utvrditi. Budući da je izvršenik isplatio apelantu S.O. i ostalim apelantima iznos od 207.270,65 KM time je postupak izvršenja u smislu člana 64. ZIP-a dovršen, zbog čega je svojim rješenjem utvrdio da je izvršenje dovršeno.
17. U odnosu na razloge odbijanja žalbe u preostalom dijelu, Kantonalni sud je istakao da je Odlukom Komisije naređeno Federaciji BiH da izvrši Sporazum. Međutim, u Sporazumu nije navedeno da pravni prednik apelanta S.O. i ostalih apelanata ima pravo na ugovorene penale ili eventualno zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja. S tim u vezi ne pripada im pravo na ugovorene penale i zakonske zatezne kamate, jer se takav zahtjev ne temelji niti na Sporazumu niti na Odluci Komisije. Kako je izvršenik isplatio iznos od 207.270,65 KM ispoštovana je Odluka Komisije, tako da je ovaj postupak dovršen. U vezi s troškovima postupka, Kantonalni sud je naveo da je apelantu S.O. i ostalim apelantima pružena mogućnost da opredijele troškove, te kada to oni nisu učinili, prvostepeni sud im je dosudio troškove koji su bili nužni radi provođenja i završetka izvršnog postupka.
18. Ustavni sud je, na sjednici održanoj 13. oktobra 2011. godine, usvojio Informaciju o izvršenju odluka, u kojoj je konstatirano da je Odluka Komisije izvršena. Između ostalog, istaknuto je da je Općinski sud u postupku izvršenja Odluke, budući da se stranke nisu dogovorile, angažirao vještaka koji je utvrdio da za izgradnju kuće i realiziranje ostalih stavki iz Sporazuma treba izdvojiti sredstva u iznosu od 207.270,65 KM, da je Zaključkom od 31. marta 2008. godine naložio da se sredstva koje je izvršenik deponirao kod suda prebace na račun apelanta S.O. i ostalih apelanata i da izvršenik isplati razliku od 77.750,65 KM. Izvršenik je uplatio navedeni iznos, pa je Općinski sud 19. augusta 2008. godine donio zaključak kojim je konstatirao da je izvršenik ispunio obavezu iz Rješenje o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine i postupio u skladu s Odlukom Komisije i odbio prijedlog apelanta S.O. i ostalih apelanata za nastavak postupka u odnosu na zakonske zatezne kamate i ugovorene penale, jer nisu bili predmet Rješenja o izvršenju I- 466/90 od 6. septembra 1990. godine i Sporazuma.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelant S.O. i ostali apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant S.O. i ostali apelanti ističu da su postupak izvršenja pokrenuli još 1990. godine, da se nakon, sada već 28 godina od zaključenja Sporazuma i Ugovora, i bez obzira na Odluku Komisije, Općinski sud nije potrudio izvršiti svoju obavezu kvalitetno i u roku. Apelant S.O. i ostali apelanti navode da Kantonalni sud u pobijanom rješenju navodi da je izvršni postupak okončan, međutim sud propušta utvrditi da je bitan dio ovog Sporazuma, Ugovor kojim su regulirani imovinskopravni odnosi. Priroda i karakter ovih dokumenata je jedinstvena i ne može se posmatrati odvojeno. Apelant S.O. i ostali apelanti navode da je uplaćen iznos od 214.770,00 KM, da je ostao neuplaćen iznos od 1.843.068,66 KM, odnosno da nije izmireno više od 90% obaveza. Dakle, sudovi su oslobodili izvršenika obaveze plaćanja ugovorenih penala i zakonskih zateznih kamata. Dalje, apelant S.O. i ostali apelanti navode da je postupajuća sutkinja bila pristrana, odnosno da su nakon što je postupak okončan saznali da je bila zaposlena u pošti u Maglaju. Apelant S.O. i ostali apelanti ističu da je sud propustio da utvrdi činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o zakašnjenju od 28 godina u isplati naknade za „disponiranu“ imovinu, te da određena naknada ne može biti adekvatna s obzirom na dužinu čekanja, jer je sud trebao obavezati izvršenika da zbog zakašnjenja plati tačno utvrđene zatezne kamate i penale. Apelant S.O. i ostali apelanti navode da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu.
b) Odgovor na apelaciju
20. Kantonalni sud je naveo da su u cijelosti neutemeljeni navodi apelanta S.O. i ostalih apelanata, te je istakao da su stranke tijekom postupka same utvrdile protuvrijednost kuće koju je izvršenik trebao sagraditi, i to iznos od 207.270,65 KM, te dogovorile isplatu novčanog iznosa umjesto izgradnje kuće. Sporazum je bio osnov za potraživanje apelanta S.O. i ostalih apelanata i osnov za Odluku Komisije gdje se u tački 5. zaključka naređuje Federaciji BiH da izvrši Sporazum u kojem nije navedeno da vlasnik ekspropriranih nekretnina ima pravo na ugovorene penale ili eventualno zakonske zatezne kamate, kako to apelanti pogrešno smatraju.
21. Općinski sud je naveo da je nakon što je zaprimio Odluku Komisije hitno poduzeo radnje na izvršenju Odluke, da je zbog toga što izvršenik nije pristupio na dva ročišta izrekao novčane kazne i izvršeniku i odgovornoj osobi izvršenika, da je, kako se strane nisu dogovorile oko novčanog iznosa, odredio vještačenje koje je izvršeno i po kojem je izvršenik izmirio novčani iznos. Na taj način Sporazum je u cijelosti izvršen po Odluci Komisije, a ugovor koji su stranke zaključile nakon Sporazuma ne predstavlja izvršnu ispravu u smislu člana 23. ZIP-a. Postupajuća sutkinja je navela da nisu utemeljeni navodi apelanta S.O. i ostalih apelanata da je ona postupala nezakonito jer je tačno da je od 12. augusta 1985. godine do 30. marta 1986. godine radila u pošti u Maglaju, ali na šalteru uplate-isplate kada je bila apsolvent na pravnom fakultetu.
22. Izvršenik je istakao da su apsolutno neutemeljeni navodi u apelaciji da apelant S.O. i ostali apelanti nisu pravedno obeštećeni, budući da im je nakon završenog vještačenja isplaćen iznos od 207.270,65 KM. Ne postoji nikakva razumna sumnja da je postupajuća sutkinja bila pristrana, jer ona jeste bila uposlena u pošti, ali kao šalterski radnik jednu godinu.
V. Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15. Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 23. Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su: […]
2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno, […]
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U skladu s članom 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 12) apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;
a) Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka (apelant S.O.)
27. Ustavni sud zapaža da je Komisija, prije podnošenja ove apelacije, odlučujući o prijavi koju je podnio apelant S.O. bivšem Domu, između ostalog, i zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, donio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/02/12322 od 20. decembra 2006. godine, kojom je, između ostalog, utvrdio da je tužena strana prekršila pravo podnositelja prijave na pravično suđenje prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije u smislu razumne dužine trajanja izvršnog postupka, te obavezala Federaciju BiH da isplati podnositelju prijave iznos od 7.500,00 KM zbog povrede prava na pristup sudu. U skladu s navedenim, Ustavni sud zapaža da se predmetna apelacija u ovom dijelu odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija prijava apelanta S.O. o kojem je odlučeno Odlukom Komisije, a kako apelant S.O. nije ponudio nikakve nove činjenice ili dokaze koji bi iziskivali novo odlučivanje Ustavnog suda, Ustavni sud ove navode neće posebno razmatrati.
28. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 12. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud nalazi da je apelacija u odnosu na apelanta S.O. nedopuštena, jer je apelant S.O. prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu.
b) Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka (ostali apelanti) i u odnosu na apelanta S.O. i ostale apelante u preostalom dijelu apelacije
29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-002 063 od 6. aprila 2009. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant S.O. i ostali apelanti su primili 13. aprila 2009. godine, a apelacija je podnesena 27. maja 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
31. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Apelant S.O. i ostali apelanti smatraju da im je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte ovog prava, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine: Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).
Suđenje u razumnom roku (u odnosu na ostale apelante)
a) Relevantni principi
32. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
33. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
34. Također, Evropski sud je naglasio da država ima obavezu da organizira sistem izvršenja presuda, sistem koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fuklev protiv Ukrajine, presuda od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84), te je, također, istakao da s izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
35. Ustavni sud nalazi da je rješenje o izvršenju doneseno 6. septembra 1990. godine (u apelaciji se navodi da je izvršni postupak pokrenut 1990. godine, a iz dokumentacije nije vidljiv tačan datum kada je podnesen prijedlog za izvršenje), a da je izvršni postupak okončan rješenjem Kantonalnog suda od 6. aprila 2009. godine, dakle nakon 18 i pol godina. Imajući u vidu da je Odluka Komisije donesena 20. decembra 2006. godine i da je već tada jedan od zaključaka u Odluci bio i taj da je podnositelju prijave (apelant S.O.) povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu razumne dužine trajanja izvršnog postupka, dakle, istog ovog izvršnog postupka, Ustavni sud nalazi da je bespredmetno vršiti analizu dužine izvršnog postupka u odnosu na ostale apelante, posebno imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja ovog postupka u cjelini, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo ostalih apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali aspekti prava na pravično suđenje
36. Apelant S.O. i ostali apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog toga što su sudovi, pogrešno tumačeći da Ugovor nije sastavni dio Sporazuma, okončali izvršni postupak na njegovu štetu, jer im izvršenik nije izmirio više od 90% obaveza.
37. U vezi s navedenim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
38. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi jasno i argumentirano obrazložili svoje odluke. Naime, prvostepeni sud je u postupku izvršenja Odluke Komisije naložio vještačenje, prema čijem nalazu je izvršenik uplatio novčana sredstva, zbog čega je pravosnažnom odlukom konstatirano da se utvrđuje da je postupak izvršenja dovršen. U odnosu na navode apelanta S.O. i ostalih apelanata u vezi s ugovorenim penalima i zateznim kamatama, Ustavni sud također nalazi da su obrazloženja redovnih sudova jasna i argumentirana, te zasnovana na zakonu. Redovni sudovi su naglasili da Sporazum ne sadrži odredbe o pravu na ugovorene penale ili eventualno zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja, te da su apelanti pokrenuli izvršni postupak na osnovu Sporazuma i da je doneseno Rješenja o izvršenju broj I-466/90 od 6. septembra 1990. godine dok je Odlukom Komisije naloženo izvršenje navedenog Sporazuma. Redovni sudovi su naglasili i da je tačno da tačka 2. Sporazuma predviđa da će stranke sve ostale pojedinosti u vezi s izgradnjom porodične kuće regulirati Ugovorom, kao i da je zaključen taj Ugovor čijim odredbama su zaista predviđeni penali za slučaj prekoračenja roka. Međutim, redovni sudovi su naglasili da je izvršni postupak pokrenut i okončan na osnovu Sporazuma, a nastavak izvršnog postupka, u odnosu na isplatu ugovorenih penala, je tražen isključivo na osnovu Ugovora koji se u smislu člana 23. ZIP-a ne može smatrati izvršnom ispravom. Takvo obrazloženje, po mišljenju Ustavnog suda, nije proizvoljno s obzirom da se navedeni Ugovor zaista ne može smatrati izvršnom ispravom u smislu relevantnih odredaba člana 23. ZIP-a, a nesporno je da isključivo taj Ugovor (a ne Sporazum) sadrži odredbe koje predviđaju penale za slučaj prekoračenja roka. U skladu s navedenim, a u smislu prethodno navedenih standarda i principa, Ustavni sud nalazi da navodi apelanta S.O. i ostalih apelanata nisu utemeljeni.
39. U odnosu na navode apelanta S.O. i ostalih apelanata kojim se ukazuje na pristranost postupajuće sutkinje, Ustavni sud naglašava da se nepristranost suda, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristranosti suda. Subjektivna ili lična nepristranost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant S.O. i ostali apelanti navode da je postupajuća sutkinja ranije bila uposlena u pošti u Maglaju, međutim ocjenjuje ih potpuno paušalnim, tj. nalazi da apelanti tvrdnje o subjektivnoj pristranosti nisu potkrijepili relevantnim činjenicama. Osim, toga iz odgovora postupajuće sutkinje slijedi da je tačno da je ona radila u pošti, ali na šalteru uplate-isplate kada je bila apsolvent na pravnom fakultetu. S druge strane, Ustavni sud naglašava da se objektivna nepristranost ne pretpostavlja već se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sudovi nisu bili nepristrani. Međutim, navedenog u konkretnom slučaju nema. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud i ovi navode apelanta S.O. i ostalih apelanata ocjenjuje neutemeljenim.
40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta S.O. i ostalih apelanata u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, neutemeljeni.
Ostali navodi
41. Apelant S.O. i ostali apelanti se, također, žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant S.O. i ostali apelanti posebno ne obrazlažu kršenje ovih prava, već svoje navode zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjenično stanju i pogrešnoj primjeni odredaba ZIP-a. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već zaključio da su ti navodi neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana
II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, odnosno zaključuje da su i ovi apelantovi navodi neutemeljeni.
VIII. Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da u odnosu na apelante A. O., H. L., R. H., M. O., Z. F. i Z. O. postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je izvršni postupak trajao 18 i pol godina.
43. Ustavni sud zaključuje da u odnosu na apelanta S.O. i ostale apelante nema kršenja prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
44. U odnosu na apelanta S.O., u vezi s trajanjem izvršnog postupka, apelacija nije dopustiva zato što je apelant S.O. prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu koji je okončan Odlukom Komisije (uspostavljena po okončanju mandata Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu).
45. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 12. i člana 61. st. 1. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović