Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1857/09 (M. B.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1857/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1857/09, rješavajući apelaciju Milinka Banovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milinka Banovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65-0-P-050527-02-P.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 65-0-P-050527-02-P.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Milinku Banoviću, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milinko Banović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanela Mujarić, advokatica iz Sarajeva, podnio je 12. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se po njegovoj tužbi vodi u predmetu broj 2501/02 (novi broj 65-0-P-050527-02-P) pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 24. septembra 20009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 30. septembra 2011. godine zatraženo da obavijesti Ustavni sud da li je u apelantovom predmetu donesena odluka. Osim toga, od Općinskog suda je 30. marta 2012. godine zatraženo da dostavi kopiju spisa broj 65- 0-P-050527-02-P.

3. Općinski sud je 24. septembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju. Općinski sud je 11. oktobra 2011. godine dostavio informaciju da li je donesena odluka u apelantovom predmetu, dok je kopiju spisa broj 65-0-P-050527-02-P dostavio 11. aprila 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 29. septembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 13. novembra 2002. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv V.B. (u daljnjem tekstu: tužena) radi povrata uloženih novčanih sredstava u obnovu stana u ulici Avde Smajlovića broj 1 u Sarajevu, koji je apelant koristio u periodu od 1996. do 2002. godine kao privremeni korisnik, a na kojem je tužena bila nosilac stanarskog prava. Apelant je tužbom tražio da mu tužena isplati iznos od 34.794,70 KM na ime sredstava koje je uložio u predmetni stan sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, uz nadoknadu troškova postupka, kao i da Općinski sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti tuženoj svako raspolaganje stanom u ulici Avde Smajlovića broj 1 u Sarajevu do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.

7. Općinski sud je poziv tuženoj za ročište, koje je zakazao za 24. april 2003. godine, zajedno sa tužbom, poslao na adresu koju je apelant naznačio u tužbi, tj. ulica Avde Smajlovića broj 1 u Sarajevu, ali je pismeno vraćeno kao neuručivo jer se tužena nije nalazila na navedenoj adresi.

8. Na pripremnom ročištu održanom 24. aprila 2003. godine Općinski sud je naložio apelantu da u roku od 60 dana dostavi tačne podatke o adresi tužene, pod prijetnjom odbacivanja tužbe. Ročište je odgođeno na neodređeno vrijeme.

9. Apelant je podneskom od 23. juna 2003. godine obavijestio Općinski sud da je provjerom kod Policijske uprave Novo Sarajevo utvrdio da se tužena vodi na adresi Avde Smajlovića broj 1 u Sarajevu, ali je kao alternativne adrese tužene naveo adresu roditelja i sestre tužene u Sarajevu.

10. Općinski sud je održao ročište 21. oktobra 2003. godine, koje je ponovno odgođeno na neodređeno vrijeme jer tužena nije uredno obaviještena.

11. Rješenjem Općinskog suda broj P-2501/02 od 21. aprila 2005. godine apelantu je vraćena tužba radi ispravke, te mu je naloženo da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako što će naznačiti tačnu adresu prebivališta ili boravišta tužene, pod prijetnjom odbacivanja tužbe.

12. Apelant je 18. maja 2005. godine dostavio Općinskom sudu uređenu tužbu u kojoj je naveo da je adresa tužene ulica Majke Jevrosime broj 28, Banjaluka.

13. Međutim, Općinski sud je Rješenjem broj P-2501/02 od 22. maja 2006. godine ponovno vratio apelantu tužbu radi ispravke, jer tužba nije mogla biti uručena tuženoj na odgovor budući da je odselila sa adrese navedene u ispravci tužbe, te mu je naloženo da u roku od 8 dana ispravi tužbu i navede tačnu adresu tužene.

14. Apelant je 14. jula 2006. godine, postupajući po nalogu Općinskog suda u Rješenju broj P- 2501/02 od 22. maja 2006. godine, ponovno dostavio uređenu tužbu u kojoj je naveo da je adresa tužene ulica Majke Jevrosime broj 28, Banjaluka.

15. Općinski sud je podneskom od 10. aprila 2008. godine obavijestio apelanta da tužba nije mogla biti uručena tuženoj na svim adresama koje je on naveo u ispravkama tužbe, jer je utvrđeno da je apelantica odselila sa svih tih adresa, te mu je ponovno naložio da dostavi tužbu tako što će navesti tačnu adresu tužene. Općinski sud je istakao da je pribavio podatke MUP-a Kantona Sarajevo od 29. novembra 2007. godine prema kojima je tužena 2005. godine odselila s adrese u Sarajevu koja je prvobitno navedena u tužbi, dok prema podacima MUP-a Republike Srpske tužena opće nema prijavljeno prebivalište na području Republike Srpske.

16. Apelant je podneskom od 19. juna 2009. godine zatražio od Općinskog suda da, ukoliko nije moguće tuženoj dostaviti tužbu na adrese koje je navodio, izvrši dostavljanje u skladu s odredbama člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), tj. objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji Bosne i Hercegovine.

17. Apelant je dostavio Općinskom sudu akt Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova od 6. oktobra 2009. godine u kojem je navedeno da tužena od 24. septembra 2009. godine ima stalno mjesto prebivališta u mjestu Priječani, ulica Priječani bb, opština Banjaluka, te zatražio da se tužba pošalje tuženoj na navedenu adresu.

18. Općinski sud je 25. novembra 2009. godine objavio oglas u dnevnim novinama „Oslobođenje“ putem kojeg je dostavio tuženoj tužbu na odgovor.

19. Nakon toga, tužena je podneskom od 8. januara 2010. godine obavijestila Općinski sud da njena adresa nije nepoznata, tj. da se nalazi na adresi Priječani bb, te da nije bilo zakonskog osnova za objavljivanje tužbe u dnevnim novinama. Pored toga, tužena je istakla da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ali je zatražila da joj sud dostavi tužbu s dokumentacijom kako bi dala detaljan odgovor na tužbu. Tužena je ponovila isti zahtjev u svom podnesku od 13. maja 2010. godine, naglašavajući da će joj biti uskraćeno pravo da raspravlja pred sudom ukoliko joj Općinski sud ne dostavi tužbu na odgovor.

20. Općinski sud je 20. maja 2010. godine poslao tužbu tuženoj na odgovor, najprije preko dostavljača, a zatim i preko upravnika Pošte Banjaluka, ali je pismeno vraćeno sa naznakom da je tužena otputovala i da se nalazi u Republici Crnoj Gori. Nakon toga, Općinski sud se 19. augusta 2010. godine obratio Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) sa zamolnicom za pružanje pravne pomoći, tj. da pokuša uručiti tužbu tuženoj, ali je obaviješten od Osnovnog suda da ni nakon više pokušaja uručenja putem pošte i pozivanjem na ročište radi preuzimanja pismena, ovaj sud nije mogao uručiti tužbu tuženoj jer tužena nije primila pozive.

21. Nakon toga, Općinski sud je u periodu od januara do novembra 2011. godine više puta, bezuspješno, pokušavao da dostavi tužbu na odgovor tuženoj preko pošte i kurira.

22. Općinski sud je 3. novembra 2011. godine uputio dopis Policijskoj stanici Banjaluka u kojem je zatraženo da se tuženoj uruči tužba s prilozima na ranije navedene adrese u Banjaluci.

23. Policijska stanica Banjaluka je 23. novembra 2011. godine dostavila Općinskom sudu potpisnu dostavnicu o uručenju tužbe tuženoj, koju je tužena potpisala 18. novembra 2011. godine na adresi ulica Majke Jevrosime 28 u Banjaluci.

24. Tužena je 21. decembra 2011. godine dostavila Općinskom sudu odgovor na tužbu, nakon čega je Općinski sud uputio pozive strankama za pripremno ročište koje je zakazano za 10. april 2012. godine.

25. Prema stanju spisa Općinski sud nije donio odluku u apelantovom predmetu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

26. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se Općinski sud u konkretnom slučaju ponašao krajnje inertno jer nije koristio pravne instrumente koji mu stoje na raspolaganju u skladu sa ZPP-om kako bi se postupak pokrenuo s „mrtve tačke“. Također navodi da je on blagovremeno postupao po svim uputama suda te da ni na koji način nije doprinio da postupak traje neopravdano dugo. Apelant je, pored toga, zatražio od Ustavnog suda da naloži isplatu naknade štete zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

27. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 24. septembra 2009. godine naveo da je više puta pokušao dostaviti tužbu tuženoj na odgovor ali se tužena nije nalazila niti na jednoj od adresa koju je apelant naveo u tužbi, odnosno dopunama tužbe. Općinski sud je istakao da apelant nikada nije otklonio navedeni procesni nedostatak, te da u radnjama suda nema elemenata kršenja apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva. U svom izjašnjenju od 11. oktobra 2011. godine Općinski sud je detaljno opisao tok postupka u apelantovom predmetu i zaključio da je sud poduzete sve radnje u skladu s odredbama ZPP-a, ali da sve okolnosti upućuju na to da tužena izbjegava prijem tužbe što znatno utiče na dužinu trajanja postupka.

V.Relevantni propisi

28. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 348. st. 3. i 4.

Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

Dostava se smatra obavljenom protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.

VI.Dopustivost

29. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008, godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

33. Ustavni sud prije svega ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 13. novembra 2002. godine, kada je apelant Općinskom sudu podnio tužbu. Predmetni parnični postupak nije bio okončan u vrijeme podnošenja apelacije, niti je okončan u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno devet godina i šest mjeseci i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza dužine postupka

35. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je apelant tražio povrat uloženih novčanih sredstava u obnovu stana koji je koristio kao privremeni korisnik. Ustavni sud zapaža da je od podnošenja tužbe jedino pitanje kojim se sud bavio bilo procesno pitanje dostave tuženoj tužbe na odgovor i poziva na pripremno ročište, tako da u konkretnom slučaju složenost činjeničnih i materijalnopravnih pitanja koja sud treba razmotriti nije od značaja za ocjenu dužine predmetnog postupka.

36. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku 2003. godine zakazao dva pripremna ročišta koja su odgođena na neodređeno vrijeme jer tužena nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta niti joj je uručena tužba na odgovor, dok je naredno ročište zakazao tek nakon devet godina, tj. 2012. godine, nakon što je uspio dostaviti tuženoj tužbu na odgovor. Ustavni sud, također, zapaža da je, u periodu između održanih ročišta, Općinski sud više puta nalagao apelantu da dopuni tužbu tako da navede tačnu adrese tužene, te je i sam poduzimao određene radnje s ciljem da sazna tačne adrese tužene kako bi joj dostavio tužbu na odgovor. S tim u vezi, Ustavni sud prihvata da su okolnosti na koje je ukazano u odgovoru na apelaciju u vezi s utvrđivanjem tačne adrese tužene u određenoj mjeri objektivno uticale na dužinu predmetnog postupka. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, Općinski sud pri tome nije pravovremeno koristio svoja ovlaštenja i dužnosti kako bi postupak proveo bez odugovlačenja i sa što manje troškova, koji su jasno propisani u Zakonu o parničnom postupku, a naročito ovlaštenja iz člana 348. stav 3, prema kojem će sud, u situaciji kada se adresa osobe kojoj se pismeno ima uručiti ne može utvrditi, objaviti pismeno na oglasnoj tabli suda i u jednim dnevnim novinama. Općinski sud je ovakvu zakonsku mogućnost i ovlaštenje koristio tek 2009. godine, tj. nakon proteka sedam godina od podnošenja tužbe, i to po apelantovom pismenom zahtjevu, iako je već nakon nekoliko neuspjelih pokušaja uručenja tužbe tuženoj bilo evidentno da se njena tačna adresa ni na koji način ne može utvrditi. Ustavni sud smatra da Općinski sud u suštini nije ponudio bilo kakve razloge koji bi se mogli prihvatiti kao opravdanje zbog čega postupak, koji ukupno traje devet godina i šest mjeseci, nije okončan ni u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda.

37. U pogledu apelantovog doprinosa, Ustavni sud zapaža je apelant blagovremeno postupao po svim nalozima suda u pogledu navođenja tačne adrese tužene, istovremeno urgirajući da sud iskoristi zakonska ovlaštenja i izvrši dostavljanje objavljivanjem tužbe na oglasnoj tabli suda i putem oglasa u dnevnim novinama, te da nakon toga zakaže raspravu u njegovom predmetu. Prema mišljenju Ustavnog suda, apelant svojim radnjama nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, niti na bilo koji način umanjio odgovornost Općinskog suda da postupak vodi u skladu sa zakonom i zahtjevima Evropske konvencije, jer ni nakon što je prošlo devet godina i šest mjeseci od podnošenja tužbe, predmetni postupak još traje pred Općinskim sudom i neizvjesno je kada će biti okončan.

38. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

39. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

40. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.350,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak po apelantovoj tužbi podnesenoj radi povrata uloženih novčanih sredstava u obnovu stana traje ukupno devet godina i šest mjeseci i još uvijek je u toku pred Općinskim sudom koji nije ponudio opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka.

42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1857/09 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio