Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2647/09 (M.A.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2647/09

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2647/09, rješavajući apelaciju M. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. A.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Mal-08-004491 od 30.

juna 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. M.A. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 18. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem Mal-5506/04. Apelantica je dopunila apelaciju 22. februara 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 21. decembra 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 20. marta 2012. godine zatraženo da dostavi spis broj 032-0-Mal-08-004491 na uvid.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 28. decembra 2009. godine, a Općinski sud 10. februara 2010. godine. Općinski sud je 27. marta 2012. godine dostavio predmetni spis na uvid.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 15. februara 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 9. decembra 2004. godine podnijela tužbu protiv DD „Lido-osiguranja“d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete.

7. Tužba je 13. aprila 2005. godine dostavljena tuženom na odgovor, a pismeni odgovor na tužbu tuženi je dostavio Općinskom sudu 16. maja 2005. godine. U daljnjem toku postupka, nakon pripremnog ročišta, održana su i tri ročišta za glavnu raspravu te je Općinski sud donio Presudu broj Mal 5506/04 od 26. januara 2007. godine. Protiv navedene presude apelantica i tuženi su izjavili žalbu, pa je predmetni spis 12. marta 2007. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi donošenja odluke po žalbama. Prvostepenu presudu je Kantonalni sud ukinuo Rješenjem broj 003-0-Gž-07- 000375 od 10. jula 2008. godine, pa je predmet 20. augusta 2008. godine vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu, kada je dobio i novi broj 032-0-Mal-08-004491.

8. Nakon što je predmet vraćen, Općinski sud nije poduzimao bilo kakvu procesnu radnju sve do 13. januara 2010. godine kada je Rješenjem broj 032-0-Mal-08-004491 od 13. januara 2010. godine zakazao pripremno ročište za 23. februar 2010. godine, a potom ga odložio za 27. april 2010. godine. Nakon što je održao ovo ročište, Općinski sud je uz saglasan prijedlog stranaka, zaključio raspravu, te je donio Presudu na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-08-004491 od 30. juna 2010. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u činjenici da Općinski sud nije u periodu dužem od jedne godine nakon dostavljanja Rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000375 od 10. jula 2008. godine zakazao ročište odnosno postupio po uputama navedenog rješenja. Naime, apelantica je navela da pred Općinskim sudom postupak traje „skoro 5 godina“, te da smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. S tim u vezi apelantica je predložila da joj Ustavni sud dodjeli naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U dopuni apelacije od 22. februara 2012. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da je postupak pred Općinskim sudom u predmetnoj pravnoj stvari okončan donošenjem presude na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-08-004491 od 30. juna 2010. godine. Apelantica je također navela da ostaje kod zahtjeva za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900,00 KM zbog dužine postupka koji je trajao skoro šest godina.

b) Odgovor na apelaciju

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da razlozi zbog kojih nije zakazano pripremno ročište u skladu sa zakonskim propisima jeste činjenica da je sud opterećen velikim brojem predmeta, pogotovu predmeta koji se odnose na sporove male vrijednosti u koje spada i apelanticin predmet. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je sa decembrom 2008. godine evidentirano nezavršenih 15.385 predmeta, a 31. decembrom 2009. godine evidentirano je 18.416 nezavršenih predmeta. Općinski sud je također naveo da u sporovima male vrijednosti postupaju i sudije i stručni saradnici, ali da nisu bili u mogućnosti da u ovom predmetu postupaju u skladu sa rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a).

11. Kantonalni sud se u svom odgovoru nije izjašnjavao na navode iz apelacije jer smatra da se navodi ne odnose na kršenje apelanticinih prava zbog dugotrajnog postupka pred tim sudom.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. S druge strane, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. U konkretnom slučaju, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da Općinski sud ni nakon proteka godinu dana od dostavljanja Rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000375 od 10. jula 2008. godine nije zakazao ročište, odnosno nije donio odluku o njenoj tužbi koju je podnijela 9. decembra 2004. godine, pa apelantica smatra da joj je prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Dakle, iako je apelacija podnesena u vrijeme kad postupak povodom njene tužbe pred Općinskim sudom nije bio okončan (u međuvremenu je okončan donošenjem presude na osnovu priznanja broj 032-0-Mal-08-004491 od 30. juna 2010. godine), prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na apelanticine navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

22. U tom kontekstu, te podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da u predmetima postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelantica 9. decembra 2004. godine podnijela tužbu protiv tuženog radi naknade materijalne štete i da je okončan Presudom na osnovu priznanja broj 032-0- Mal-08-004491 od 30. juna 2010. godine. Dakle, postupak je u ovoj pravnoj stvari ukupno trajao pet godina, pet mjeseci i 21 dan i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti dužine postupka

24. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku naknade materijalne štete koju je apelantica pretrpjela na svom motornom vozilu prilikom saobraćajne nezgode u kojoj je učestvovalo i vozilo koje je osigurano kod tuženog. Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

25. Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu Općinski sud nakon prijema tužbe nije poduzimao nikakve procesne aktivnosti jednu godinu i pet mjeseci, tačnije sve do 24. maja 2006. godine kada je zakazao pripremno ročište. Općinski sud je nakon održana četiri ročišta donio Presudu broj Mal 5506/04 od 26. januara 2007. godine protiv koje su apelantica i tuženi izjavili žalbe, pa je Kantonalni sud žalbeni postupak okončao za jednu godinu i četiri mjeseca. Ustavni sud dalje zapaža da je, nakon što je Kantonalni sud vratio predmetni spis Općinskom sudu na daljnji postupak (25. augusta 2008. godine), Općinskom sudu trebalo jednu godinu i pet mjeseci da ponovo zakaže pripremno ročište za 23. februar 2010. godine, te da je nakon što je tuženi svojim podneskom od 1. juna 2010. godine dao saglasnost na 50% odgovornosti za štetu i predložio donošenje presude na osnovu priznanja, donio 30. juna 2010. godine presudu na osnovu priznanja. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak od ukupnog trajanja od pet godina, pet mjeseci i 21 dan najduže trajao pred Općinskim sudom, i to četiri godine i jedan mjesec od čega dvije godine i 10 mjeseci potpune procesne neaktivnosti Općinskog suda. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za veliki priliv predmeta i neriješene predmete. S tim u vezi Ustavni sud je u stavu 24. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od pet godina, pet mjeseci i 21 dan. S druge strane Ustavni sud primjećuje da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju odlučujuću odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Općinski sud.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelanticinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

27. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za ostvarivanje prava na naknadu materijalne štete. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

28. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je imao u vidu vrstu spora i njegov značaj za apelanticu, činjenicu da se radi o sporu za koji po zakonu nije utvrđeno da je hitne prirode, ukupno trajanje postupka kao i činjenicu da je u međuvremenu donesena konačna odluka, te je zaključio da je utvrđivanje kršenja apelanticinih ustavnih prava dovoljna satisfakcija u konkretnom slučaju.

Ostali navodi

29. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu i iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka u periodu od pet godina, pet mjeseci i 21 dan može staviti na teret nadležnom Općinskom sudu koji osim velikog broja predmeta u radu nije ponudio nikakav razlog i argument za ovako dugo trajanje postupka.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2647/09 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio