Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1032/09 (M. I.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Penzije
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1032/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. svibnja 2012. godine, u predmetu broj AP 1032/09, rješavajući apelaciju Mirka Iveljića , na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Iveljića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 000271 08 U od 11. prosinca 2008. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Iveljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubije, kojeg zastupa Mirsad Bajramović, odvjetnik iz Prijedora, podnio je 2. travnja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 000271 08 U od 11. prosinca 2008. godine.

2. Odlučujući o apelantovom zahtjevu od 22. prosinca 2004. godine za priznavanje prava na starosnu mirovinu, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Filijala Prijedor) je 22. travnja 2005. godine donio Rješenje broj 1044576685 kojim je priznao apelantu pravo na razmjerni dio starosne mirovine počevši od 1. studenoga 2004. godine u mjesečnom iznosu od 24,38 KM. U obrazloženju je navedeno da ukupan mirovinski staž apelanta kao osiguranika kao uvjet za ostvarivanje prava, određivanje mirovinske osnove i visine mirovine iznosi 33 godine, 9 mjeseci i 1 dan (u SR Bosni i Hercegovini: staž osiguranja od 25. veljače 1961. do 30. travnja 1992. godine, u Republici Srpskoj: staž osiguranja od 1. svibnja 1992. do 31. listopada 2004. godine; i u Federaciji BiH staž osiguranja od 1. srpnja 1996. godine do 20. studenoga 2002. godine). Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu ukupnog apelantovog staža osiguranja, Filijala Prijedor je navela da apelant ispunjava uvjete za stjecanje prava na razmjerni dio mirovine, shodno odredbama članka 46, a u vezi sa odredbama članka 197. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik RS“ br. 32/00, 40/00 i 37/01; u daljnjem tekstu: Zakon o PIO-u). Dalje je navedeno da je mirovinska osnova za određivanje mirovine u apelantovom slučaju utvrđena prema odredbama čl. 48-58. navedenog Zakona i predstavlja prosječan iznos neto-plaća osiguranika, odnosno neto-osnovica osiguranja i osnova za određivanje naknade plaće, počevši od 1. siječnja 1970. godine do dana ostvarivanja prava, valorizirane prema kretanju prosjeka neto-plaća svih uposlenih u SR Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj i dovedene na razinu plaća u 2003. godini kao godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik stječe pravo na mirovinu u iznosu od 298,97 KM. Od utvrđene mirovinske osnove u iznosu od 298,97 KM za 33 godine i 9 mjeseci mirovinskog staža, kako je to istakao upravni organ, određena je apelantu mirovina u visini od 65,25 %, te ona iznosi 195,07 KM. Razmjerni dio starosne mirovine, koji pada na teret Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond za PIORS), određen je prema formuli: mirovina određena u smislu prethodnog stava podijeljena sa brojem mjeseci ukupnog mirovinskog staža navršenog u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj i pomnožena sa brojem mjeseci mirovinskog staža navršenog u Republici Srpskoj (195,07:88 x 11), te iznosi 24,38 KM. Ovako određena mirovina, prema odredbama članka 130. navedenog Zakona, usklađuje se mjesečno, a prema stanju sredstava u Fondu namijenjenih za isplatu mirovina. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

3. Apelant je 22. travnja 2007. godine podnio Filijali Prijedor prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem istog organa od 22. travnja 2005. godine. U prijedlogu je naveo da Filijala Prijedor prilikom određivanja pripadajućeg iznosa mirovine nije uzela u obzir staž osiguranja koji je apelant ostvario u SR Bosni i Hercegovini do 20. travnja 1992. godine, a koji mu nije uzet ni prilikom određivanja razmjernog dijela starosne mirovine koja pada na teret nositelja osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine, s čim u vezi je apelant predložio da se u ponovljenom upravnom postupku uzme u obzir i taj staž i utvrdi novi iznos mirovine.

4. Rješenjem Filijale Prijedor broj 1044576685 od 12. veljače 2008. godine dopušteno je ponavljanje postupka, poništeno rješenje prvostupanjskog organa od 22. travnja 2005. godine i apelantu priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine u mjesečnom iznosu od 26,98 KM.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da se apelantu priznaje pravo na razmjerni dio starosne mirovine uz obrazloženje da apelant sa 33 godine, 10 mjeseci i tri dana mirovinskog staža (navršenog u SR Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj) ispunjava uvjete za stjecanje prava na razmjerni dio starosne mirovine u smislu odredaba čl. 75. i 197. Zakona o PIO-u, pri čemu je i navedeno da je mirovinska osnova utvrđena prema odredbama čl. 77-87. navedenog Zakona i predstavlja prosječan iznos neto-plaća osiguranika, odnos neto-osnovicu osiguranja i osnovu za određivanje plaće, počevši od 1. siječnja 1970. godine pa do dana ostvarivanja prava valoriziranih prema kretanju prosjeka neto-plaća svih uposlenih u bivšoj SR Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj i dovedenih na razinu plaća u 2003. godini kao godini koja prethodi godini u kojoj apelant kao osiguranik stječe pravo na mirovinu tako da iznosi 298,97 KM. To znači, kako je to navela Filijala Prijedor, da apelantu od utvrđene mirovinske osnove prema pripadajućem procentu za ukupno utvrđeni mirovinski staž od 33 godine, 10 mjeseci i tri dana, a shodno odredbi članka 88. spomenutog Zakona, na ime starosne mirovine pripada 65,25% od utvrđene mirovinske osnove i iznosi 195,07 KM, dok je razmjerni dio koji pada na teret Fonda za PIORS određen prema formuli: određeni iznos starosne mirovine podijeljen sa ukupnim brojem mjeseci mirovinskog staža navršenog u Republici Srpskoj i Federaciji BiH i pomnožen sa brojem mjeseci mirovinskog staža navršenog u Republici Srpskoj (195,7 : 89 x 11) i iznosi 24,11 KM, s tim da se tako određena mirovina počevši od 1. ožujka 2007. godine usklađuje i povećava za 11,6094 i iznosi 26,94 KM. Dalje je navedeno da se, prema odredbama članka 162. Zakona o PIO-u, tako određena mirovina usklađuje mjesečno a prema stanju sredstava u Fondu za PIORS namijenjenih za isplatu mirovina. Filijala Prijedor je tako odlučila nakon što je u ponovljenom postupku utvrdila da je apelant rođen 13. ožujka 1941. godine i da je na dan podnošenja zahtjeva imao 63 godine života, a da mu je Rješenjem Federalnog zavoda za PIO/MIO, Filijala Livno, broj 1044576685 od 12. siječnja 2005. godine bio ovjeren staž osiguranja od šest godina, četiri mjeseca i 20 dana, te da mu je novom potvrdom staža Kantonalne administrativne službe u Livnu od 11. prosinca 2006. godine, kojom je stavljena izvan snage ranija potvrda istog organa od 14. veljače 2006. godina, potvrđen staž u Federaciji Bosne i Hercegovine u trajanju od šest godina, pet mjeseci i 21 dan, pa mu je rješenjem Federalnog zavoda za PIO/MIO Kantonalne administrativne službe za Hercegbosanski kanton i priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine od 13. ožujka 2006. godine, dakle ukupan mirovinski staž od 33 godine, 10 mjeseci i tri dana.

6. Rješavajući o apelantovoj žalbi, Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu (u daljnjem tekstu: Drugostepeno odjeljenje Fonda za PIORS), donio je Rješenje broj 1044576685 od 23. svibnja 2008. godine kojim je odbio žalbu kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsko rješenje Filijale Prijedor od 12. veljače 2008. godine.

7. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 000271 08 U od 11. prosinca 2008. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Drugostepenog odjeljenja Fonda za PIORS broj 1044576685 od 23. svibnja 2008. godine.

8. U obrazloženju presude je navedeno da je, po ocjeni suda, pravilno činjenično i pravno utvrđenje izraženo u prvostupanjskom aktu, koje sa pobijanim drugostupanjskim rješenjem čini pravno jedinstvo, budući da iz obračuna mirovinske osnove Fonda PIORS koji predstavlja sastavni dio prvostupanjskog rješenja proizlazi da su apelantove plaće (na temelju kojih je i izvršen obračun mirovinske osnove) istovjetne plaćama navedenim u uvjerenju tuženog o podacima registriranim u matičnoj evidenciji a i u obrascu M4 za 1976. i 1991. godinu. Slijedom toga, prema mišljenju suda, nesporno i proizlazi da su prilikom utvrđivanja mirovinske osnove apelantu pravilno uzete u obzir isplaćene plaće i obračunati i uplaćeni doprinosi na plaće za razdoblje od 1. siječnja 1971. godine do 1991. godine, valoriziranih prema kretanju prosjeka plaća svih uposlenih u bivšoj SRBiH i Republici Srpskoj i dovedeni na razinu neto-plaća u Republici Srpskoj za 2001. godinu, s tim što su izuzeti osobni dohoci ostvareni u 1992. i 1993. godini u smislu odredbe članka 77. stavak 1. Zakona o PIO-u, kao i godini u kojoj apelant ostvaruje pravo na mirovinu (2004. godina) u smislu odredbe članka 81. istog zakona, pa se pravilnost tog utvrđenja i ne može dovesti u sumnju navodima tužbe. Također, Okružni sud je naveo da je valorizacija iznosa apelantovih plaća, a prema podacima iz obračuna mirovinske osnove Fonda PIORS, izvršena sukladno navedenim odredbama spomenutog zakona, a prema koeficijentima utvrđenim u članku I Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plaće, osnovice osiguranja i osnove za određivanje naknade plaće iz ranijih godina koje se uzimaju za mirovinsku osnovu prema razini plaća u Republici Srpskoj u 2003. godini („Službeni glasnik RS“ broj 34/04), s tim da je u smislu odredbe članka 88. Zakona o PIO-u pravilno i određen razmjerni dio mirovine u procentu od mirovinske osnove ovisno o dužini mirovinskog staža i kalendarske godine u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu, i to u visini 62,25% od utvrđene mirovinske osnove i iznosi 195,07 KM. Dakle, Filijala Prijedor je, po mišljenju suda, pravilno donijela prvostupanjsko rješenje koje čini pravno jedinstvo sa pobijanim aktom kojim je odbijena kao neutemeljena apelantova žalba. Pri tome je, prilikom određivanja razmjerne mirovine, pravilno primijenjena i odredba članka 8. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja zaključenog između Fonda PIORS, Društvenog fonda za PIOBiH i Zavoda za MIO Mostar („Službeni glasnik RS“ broj 15/00) kojom je propisano da se razmjerna mirovina, koja pada na teret svakog nositelja osiguranja, određuje tako da se iznos mirovine određen na način predviđen u članku 7. tog sporazuma podijeli sa ukupnim brojem mjeseci mirovinskog staža navršenog kod sva tri nositelja osiguranja poslije 30. travnja 1992. godine i pomnoži sa brojem mjeseci mirovinskog staža navršenog u istom razdoblju kod nositelja osiguranja koji određuje razmjernu mirovinu, s tim da se prilikom određivanja razmjerne mirovine mirovinski staž do 15 dana zanemaruje, a preko 15 dana uzima se kao jedan mjesec mirovinskog staža. Shodno navedenoj odredbi, Okružni sud je zaključio da je prvostupanjski organ izračunao pravilno razmjerni dio mirovine u iznosu od 24,11 KM, s tim što se tako određena mirovina počevši od 1. ožujka 2007. godine usklađuje i povećava za 11,6094 i iznosi 26,90 KM. Na temelju svega navedenog, budući da sud, u smislu odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima RS („Službeni glasnik RS“ 109/05; u daljnjem tekstu: ZUS), zakonitost pobijanog akta ispituje na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku pa kako ni ostali navodi tužbe nisu mogli utjecati na drugačije rješenje upravnog spora, to i proizlazi da nije ostvaren nijedan od razloga iz članka 10. ZUS-a za poništavanje pobijanog akta. Slijedom toga, odlučeno je kao u dispozitivu presude primjenom odredbi članka 31. st. 1. i 2. ZUS-a.

9. Apelant smatra da mu je u postupku za priznavanje prava na starosnu mirovinu, okončanom pobijanom presudom Okružnog suda, nezakonito utvrđena visina razmjernog dijela mirovine i na taj način povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur- Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su upravni organi u upravnom postupku povodom apelantovog zahtjeva za priznavanje prava na starosnu mirovinu utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, odnosno nadležni sud u upravnom sporu, tj. pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima pobijanih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoju odluku, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije a koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.

14. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1032/09 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio