Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3857/09 (T. J.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uknjižba
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3857/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 3857/09, rješavajući apelaciju Tihomira Jovičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tihomira Jovičića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-

000 163 od 7. oktobra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću, Zemljišnoknjižna kancelarija, broj 087-0-Dn-07-001 117 od 19. maja 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Tihomir Jovičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan R. Savić, advokat iz Teslića, podnio je 5. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 163 od 7. oktobra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću, Zemljišnoknjižna kancelarija (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 087-0-Dn-07-001 117 od 19. maja 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-Dn-07-001 117 od 19. maja 2009. godine, donesenim u zemljišnoknjižnom predmetu povodom apelantovog zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 163 od 7. oktobra 2009. godine, odbačen je apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u izreci prvostepenog rješenja, a na osnovu Rješenja Republičke uprave za katastar i imovinskopravne poslove, Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 46-478-1-32 od 7. juna 2005. godine i dopunskog rješenja broj 46-478-1-32 od 8. juna 2005. godine, jer priložena dokumentacija ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju i naloženo brisanje zabilježbe roka u koloni upisa B lista zemljišnoknjižnog uloška broj 687. i 692. k.o. Teslić.

3. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelant 22. novembra 2007. godine podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama upisanim kao društveno vlasništvo Demokratske Federativne Jugoslavije sa pravom raspolaganja UPI RO Teslić OOUR-a Kooperativa Teslić. Dalje, prvostepeni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je uvidom u Rješenje Republičke uprave broj 46-478-1-32 od 7. juna 2005. godine i dopunsko rješenje broj 46-478-1-32 od 8. juna 2005. godine utvrdio da opština nije upisana kao nosilac prava raspolaganja na predmetnim nekretninama. Prvostepeni sud je, između ostalog, naveo i da uz predmetni zahtjev nisu priloženi valjani dokumenti, pa je, u skladu sa članom 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 67/03; u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama), naložio apelantu da dostavi ugovor o zamjeni nekretnina, odnosno dokumentaciju na kojoj zasniva svoj zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Prvostepeni sud je naveo da je apelant u ostavljenom roku dostavio fotokopiju neovjerenog Ugovora o zamjeni nekretnina zaključenog 28. aprila 1961. godine između ZZ «Jedinstvo» Teslić i Neđe Jovičića, te Presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u Tesliću broj P-186/89 od 15. maja 1991. godine, kojom je utvrđena pravna valjanost navedenog ugovora o zamjeni nekretnina između Neđe Jovičića i ZZ «Jedinstvo» Teslić čiji je pravni sljednik DP «Teslić» iz Teslića. Osnovni sud je uvidom u predmetni ugovor i presudu utvrdio da je Neđo Jovičić zamijenio dio svoje parcele k.č. 1041/1 u površini od 14.370 mza nekretnine ZZ «Jedinstvo» Teslić pobliže navedene u rješenju, ali da je uvidom u elektronski zk. ul. broj 13 k.o. Teslić utvrđeno da je parcela 1041/1 upisana u A listu sa površinom od 4.340 m , sa 4 suvlasnika upisana u B listu, među kojima nije apelant kao podnosilac zahtjeva. Dalje, prvostepeni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje se vode kao vlasništvo Demokratske Federativne Jugoslavije, odnosno Društveno vlasništvo sa pravom raspolaganja UPI RO Teslić OOUR-a, Kooperativa Teslić (zk. ul. broj 687 k.o. Teslić). S obzirom na navedeno, prvostepeni sud je utvrdio da priloženi dokumenti ne odgovaraju zemljišnoknjižnom stanju u smislu upisanih nosilaca stvarnih prava kao i u pogledu površine predmetnih parcela, pa je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

4. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva odbacio, istaknuvši da apelant neosnovano žalbom ukazuje da su ispunjeni uslovi za uknjižbu prava vlasništva pozivajući se na Ugovor o zamjeni nekretnina i pravosnažnu presudu Osnovnog suda kojom je utvrđena valjanost ugovora, koji se odnosi na Neđu Jovičića, a ne na apelanta. Okružni sud je istakao da smatra da je prvostepeni sud pravilno zaključio da podnesenom dokumentacijom nisu otklonjeni nedostaci, zbog čega je zahtjev odbacio. Okružni sud je istaknuo da su odredbom člana 42. Zakon o zemljišnim knjigama propisani uslovi za upis, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, jer uz zahtjev nisu priloženi valjani dokumenti, niti postoji odobrenje ranijih upisanih vlasnika u smislu odredbe člana 41. stav 1. navedenog zakona, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je u konkretnom slučaju njemu iz nepoznatih razloga uskraćeno pravo na pristup sudu, te navodi da nije shvatljivo zašto se odbija izvršiti upis naloga pravosnažne presude istog suda. Također, apelant navodi da je neshvatljivo da Okružni sud kaže da nisu pridruženi svi potrebni dokumenti kako je to predviđeno članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama budući da je nesporno da je u konkretnom slučaju dostavljena presuda Osnovnog suda u kojoj su jasno naznačene parcele koje su predmet upisa i nalozi koji se imaju izvršiti u zemljišnim knjigama. U suštini, apelant smatra da su sudovi na pravno valjanu dokumentaciju pogrešno primijenili materijalno pravo i odbili njegov zahtjev, umjesto da su ga usvojili i izvršili uknjižbu prava vlasništva.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje, koji se odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente kojim bi opravdao svoju tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. U odnosu na apelantove navode da mu je u predmetnom sudskom postupku povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer je sud odbio izvršiti upis u zemljišnu knjigu na osnovu Presude Osnovnog suda broj P-186/89 od 15. maja 1991. godine, Ustavni sud smatra da ti navodi ni na koji način ne dovode u pitanje pravo na koje se apelant poziva, jer je apelant imao pristup sudovima pune jurisdikcije. U suštini, apelant je nezadovoljan donesenim odlukama, što ne pokreće pitanje prava na pristup sudu u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, iz osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi razmotrili apelantov zahtjev i obrazložili zašto predmetni Ugovor o zamjeni nekretnina i presuda na osnovu priznanja Osnovnog suda kojom je utvrđena pravna valjanost navedenog ugovora o zamjeni nekretnina između Neđe Jovičića i ZZ «Jedinstvo» Teslić nisu podobni za promjenu upisa u zemljišnim knjigama uz pozivanje na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama, a zbog čega je u konačnici i odbačen apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ničega što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3857/09 (T. J.) | Sudska praksa | Aktio