Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4172/09 (M.G.)

Odluka donesena 15. 05. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Stečaj
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4172/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 05. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. maja 2012. godine, u predmetu broj AP 4172/09, rješavajući apelaciju M. G., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M. G. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 003256 09 Gž od 28. oktobra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. G. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gornjih Cerana podnijela je 29. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 I 003256 09 Gž od 28. oktobra 2009. godine.

2. Na prijedlog apelantkinje kao tražioca izvršenja, Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je 22. avgusta 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 085-0-I-006 223 kojim je odredio izvršenje na novčanim sredstvima d.o.o. „Bosnaekspres“ Doboj (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate duga od 1.000,00 KM do 5.000,00 KM po osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Derventi broj P-330/97 od 11. avgusta 1998. godine. Navedenom presudom je ODP „Bosnaekspres“, Autotransportno preduzeće Doboj, obavezan da apelantkinji na ime rente plaća mjesečno neto iznos najniže cijene rada u Republici Srpskoj počevši od 8. oktobra 1997. godine pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uslovi, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka. Izvršenik je protiv ovog rješenja o izvršenju podnio prigovor.

3. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 I 003256 08 I (raniji broj 085-0-I-08-006 223) od 13. maja 2009. godine usvojen je kao osnovan izvršenikov prigovor, te obustavljeno u cjelini izvršenje Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 085-0-I-006 223 od 22. avgusta 2008. godine i ukinute sprovedene radnje.

4. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je među strankama sporno da li je izvršenik preuzeo obavezu pravnog prethodnika da apelantkinji na ime rente mjesečno isplaćuje novčani iznos od 68,00 KM sa sporednim potraživanjem i da li je na izvršenika prešla obaveza utvrđena pravosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Derventi od 1

1. avgusta 1998. godine. S tim u vezi je navedeno da je odredbom člana 30 stav 1 Zakona o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP) određeno da se izvršenje može dozvoliti i protiv lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili na drugi način prešlo, a ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava vezana za prenos potraživanja mogu dokazati samo u parničnom postupku. Uvidom u naprijed navedenu presudu, kao izvršnu ispravu, sud je utvrdio da je ODP „Bosnaekspres“, Autotransportno preduzeće Doboj, a ne izvršenik, obavezan da apelantkinji na ime rente plaća mjesečno isplati najniži iznos cijene rada u Republici Srpskoj sa zateznom kamatom, kao i da joj naknadi parnične troškove . Dalje je navedeno da je uvidom u Rješenje Osnovnog suda u Derventi broj St-08/2003. od 20. juna 2007. godine, koje je postalo pravosnažno 31. oktobra 2007. godine, sud utvrdio da je stečajnim planom odgovornost stečajnog dužnika d.o.o. „Bosnaekspres“ Doboj (sada izvršenik) nakon završetka stečajnog postupka uređena tako što prava stečajnog dužnika, nakon završenog stečajnog postupka, preuzima „Bosnaekspres“ d.o.o. Doboj, dok će obaveze stečajnog dužnika „Bosnaekspres“ d.o.o. Doboj prema stečajnim povjeriocima biti izmirene na način utvrđen stečajnim planom. Uvidom u navedeni spis Osnovnog suda u Derventi broj St-08/2003 sud je utvrdio da apelantkinja u stečajnom postupku nije prijavila svoja potraživanja iz izvršne isprave, pa samim tim, prema mišljenju Osnovnog suda, nije ni stekla status povjerioca i pravo na namirenje iako je, bez obzira na izvršnu ispravu, bila u obavezi svoja potraživanja prijaviti u zakonskom roku radi namirenja u postupku stečaja. Na osnovu izloženog i kako u konkretnom slučaju apelantkinja nije dokazala da je izvršenik preuzeo isplatu rente, niti da je ta obaveza na izvršenika prešla na drugi način, a s obzirom na to da izvršenik osporava predmetnu obavezu, sud je zaključio da apelantkinja nije ovlašćena da traži izvršenje predmetne obaveze protiv izvršenika jer nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 30 stav 1 ZIP, s obzirom na to da izvršna isprava ne glasi na izvršenika, a apelantkinja može u parničnom postupku dokazivati svoja prava vezana za prenos potraživanja iz izvršne isprave na izvršenika. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja, u skladu sa odredbom člana 49 ZIP-a.

5. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 I 003256 09 Gž od 28. oktobra 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba i prvostepeno rješenje Osnovnog suda od 13. maja 2009. godine potvrđeno.

6. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da se istaknutim žalbenim prigovorima apelantkinje kao tražioca izvršenja ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog prvostepenog rješenja, s obzirom na to da se pogrešno ukazuje žalbom da je osporeno rješenje doneseno povredom odredbi parničnog postupka iz člana 8 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a. Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud u obrazloženju osporenog rješenja izložio sadržinu izvršne isprave, Presude Osnovnog suda u Derventi broj P-330/97 od 11. avgusta 1998. godine i Rješenja tog suda broj St-02/2003. od 20. juna 2007. godine, iz kog je vidljivo da je stečajnim planom kupac d.o.o. „Trgotrans“ Doboj preuzeo od stečajnog dužnika ODP „Bosnaekspres“ Doboj svu njegovu imovinu, kao i da će stečajni dužnik ubuduće poslovati pod nazivom d.o.o. „Bosnaekspres“ Doboj, te da prema podacima iz navedenog spisa proizilazi da apelantkinja nije u stečajnom postupku prijavila svoja potraživanja iz presude kao izvršne isprave, pa samim tim nije ni stekla status povjerioca i pravo na namirenje. Apelantkinjino pozivanje na odredbu člana 48 Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 24/98), kako je to naveo drugostepeni sud, ne može za apelantkinju u ovoj pravnoj stvari izdejstvovati drugačiju odluku, jer d.o.o. „Bosnaekspres“ Doboj nije kupio stečajnog dužnika ODP „Bosnaekspres“ Doboj u postupku privatizacije, kako to pogrešno ukazuje apelantkinja u žalbi, nego je stečajni sud rješenjem od 20. juna 2007. godine potvrdio stečajni plan reorganizacije stečajnog dužnika ODP „Bosnaekspres“ Doboj, koji sada posluje pod nazivom d.o.o. „Bosnaekspres“ Doboj i apelantkinjin istaknuti žalbeni prigovor zbog pogrešne primjene materijalnog prava nema uporište u odredbi člana 179 stav 1 Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 7/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu drugostepenog rješenja i na osnovu odredbe člana 235 stav 1 tačka 2 u vezi sa članom 236 ZPP i u vezi sa članom 21 stav 1 ZIP-a.

7. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Apelantkinja je navela da je, u smislu odredbi Zakona o stečajnom postupku, stečajni upravnik bio dužan da sastavi popis svih povjerilaca stečajnog dužnika za koje je saznao i do kojih je došao analizom njegovih poslovnih knjiga i dokumentacije, uključujući i presudu Osnovnog suda u Derventi od 11. avgusta 1998. godine, pa je, stoga, pogrešan zaključak Okružnog suda da je apelantkinja, ne prijavivši svoja potraživanja u stečajnom postupku, izgubila status povjerioca i pravo na namirenje.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je nepotrebno da se ispituje meritum apelacije.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa apelantkinjinim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije , odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, odnosno zašto je odbio kao neosnovanu apelantkinjinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda od 13. maja 2009. godine kojim je usvojen izvršenikov prigovor i obustavljeno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 085-0-I-006 223 od 22. avgusta 2008. godine i ukinute sprovedene radnje. Prema tome, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kom dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantkinjino pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje na to da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4172/09 (M.G.) | Sudska praksa | Aktio