Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-236/10 (PPP „Domet“ Glamočani i D. H. iz Sarajeva)
Odluka donesena 25. 05. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nekretnina
- Vlasničko-pravni odnosi
- Arbitraža
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-236/10
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 05. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 236/10, rješavajući apelaciju PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. maja 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Pž-09-000 053 od 28. oktobra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj DN-3136/08 od 24. juna 2009. godine.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. PPP „Domet“ Glamočani i Dževad Haznadar iz Sarajeva (u daljnjem tekstu:
apelanti), koje zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 19. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pž-09-000 053 od 28. oktobra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj DN-3136/08 od 24. juna 2009. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, te HIGAT GesmbH iz Graca, kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: predlagač), zatraženo je 30. septembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. oktobra 2010. godine, Osnovni sud 25. oktobra 2010. godine, a predlagač 19. oktobra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 26. novembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Osnovni sud je Rješenjem broj DN-3136/08 od 24. juna 2009. godine, povodom predlagačevog zahtjeva, dopustio upis prava vlasništva u korist apelanta PPP „Domet“ sa 1/1 dijela na nekretninama upisanim u elektronski zk. uložak broj 958 i to k.č. broj 897/1, poslovna zgrada u privredi površine od 1.545 m i zemljište uz privrednu zgradu u površini od 3.455 m (u daljnjem tekstu:
predmetne nekretnine), a koje su do sada bile upisane na ime „Orbico“ d.o.o. sa 1/1 dijela. U izreci rješenja je konstatirano da se predmetni upis dopušta na osnovu Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava Banja Luka) broj 03-952-215/05 od 25. decembra 2006. godine, Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž- 06-000 737 od 28. decembra 2006. godine i Presude Okružnog suda broj 011-0-Pž-06-000 272 od 13. decembra 2007. godine.
6. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je na osnovu predočenih dokumenata (pobrojane odluke u izreci rješenja, te spisa predmeta broj 26-952-2025/04 koji je dostavila Republička uprava, Područna jedinica Laktaši, na stvarno nadležno postupanje) utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za uknjižbu, pa je na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) odlučeno kao u izreci rješenja.
7. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Pž-09-000 053 od 28. oktobra 2009. godine žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
8. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je na osnovu uvida u Rješenje Republičke uprave Banja Luka broj 03-952-215/05 od 25. decembra 2006. godine utvrđeno da se poništava Rješenje Republičke uprave, Područna jedinica Laktaši, broj 26-952-2025/04 od 9. novembra 2004. godine i predmet vraća prvostepenom ogranu na ponovno odlučivanje. Dalje, ukazano je na to da je poništenim rješenjem, a na osnovu Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj Ov-15104/04 od 30. septembra 2004. godine i Rješenja o upisu u sudski registar broj U/I-1129/03 od 21. maja 2003. godine, bio dopušten upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje su se vodile kao vlasništvo apelanta Haznadara u korist „Orbico“ d.o.o. Laktaši sa 1/1 dijela. Ukazano je i na to da je na osnovu uvida u Presudu Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine utvrđeno da je u pravnoj stvari predlagača kao tužioca protiv apelanata kao tuženih utvrđeno da je apelant PPP „Domet“ vlasnik predmetnih nekretnina, a što je apelant Haznadar dužan priznati i trpjeti da se apelant PPP „Domet“ na osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina u zk. ulošku broj 38 k.o. Glamočani sa 26/900 dijela, a u k.k. uložak broj 1036 k.o. Glamočani sa 1/1 dijela. Dalje, na osnovu uvida u Presudu Okružnog suda broj 011-0-Pž-06-000 272 od 13. decembra 2007. godine, u pravnoj stvari predlagača kao tužioca protiv tuženih „Orbico“ d.o.o. Laktaši, te apelanta PPP „Domet“ i apelanta Haznadara, utvrđeno je da je apsolutno ništav ugovor o kupoprodaji zaključen između apelanta Haznadara kao prodavca i „Orbico“ d.o.o. kao kupca, ovjeren 30. septembra 2004. godine pod brojem Ov-15104/04, a na osnovu kojeg su prometovane predmetne nekretnine.
9. Dalje, Okružni sud je ukazao na to da je članom 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je upis u zemljišne knjige dopušten samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše, odnosno da je stavom 3. istog člana regulirano da ovo odobrenje može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem. Na osnovu predočenih dokaza, Okružni sud je pravilnim ocijenio zaključak prvostepenog suda da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za promjenu upisa na predmetnim nekretninama u korist PPP „Domet“, a shodno članu 41. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama, te je zaključeno da je na osnovu navedene zakonske odredbe, te čl. 42. i 43. istog zakona pravilno i zakonito prvostepeno rješenje.
10. Navodi apelanata da predlagač nema pravni interes a ni aktivnu legitimaciju da traži upis promjene vlasništva u zemljišnoj knjizi i da je sud trebao pribaviti saglasnost „Orbico“ d.o.o. ocijenjeni su neosnovanim, s obzirom na to da iz pobrojanih dokaza proizlazi da predlagač ima pravni interes, a i aktivnu legitimaciju da se izvrše zahtijevane promjene, odnosno da, s obzirom na navedene presude, nije bilo potrebno pribavljati saglasnost „Orbico“ d.o.o. Najzad, Okružni sud je zaključio da je prvostepeno rješenje, na osnovu pravno valjanih dokaza, doneseno u skladu sa članom 42. stav 1. tačka 3, članom 41. stav 1, te članom 43. stav 2. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama, te su navodi apelanata i u ovom dijelu ocijenjeni neosnovanim.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da su osporena rješenja zasnovana na pogrešnoj interpretaciji čl. 41, 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama, te u propustu da se primijeni član 20. u vezi sa članom 33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima. Dalje, apelanti smatraju da je u obrazloženju osporenog rješenja drugostepenog suda potpuno izostalo obrazloženje u vezi sa žalbenim prigovorom da predlagač nema pravni interes, a ni aktivnu legitimaciju da traži upis promjene vlasništva. Apelanti smatraju da predlagač svoj pravni interes i aktivnu legitimaciju zasniva na Odluci Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu broj T-43/92 od 25. maja 1998. godine. S tim u vezi, apelanti ukazuju na to da je Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1631/08 od 27. marta 2009. godine u tački 55. konstatirao da navedena odluka ne prejudicira status arbitražne odluke u izvršnom postupku, a na osnovu čega zaključuju da je stav Ustavnog suda da navedena arbitražna odluka ne može biti izvršni naslov u izvršnom postupku, pa da zbog toga predlagač nije imao pravni interes ni aktivnu legitimaciju da na osnovu nje traži upis promjene titulara prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Dalje, apelanti smatraju da predlagač nije imao pravni interes kao ni pravni osnov da traži promjenu upisa u smislu člana 20, u vezi sa članom
33. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima. S tim u vezi, apelanti ističu da Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine, a na koju se kao, prema njihovom mišljenju ključnu pozvao predlagač u svom zahtjevu za promjenu upisa, predlagaču nije utvrđeno niti jedno subjektivno pravo, odnosno da isto vrijedi i za Presudu broj 011-0-Pž-06-000 272 od 13. decembra 2007. godine, te Rješenje Republičke uprave Banja Luka broj 03-952-215/05 od 25. decembra 2006. godine. S obzirom na to da predlagač nema pravni osnov, apelanti smatraju da nema ni aktivnu legitimaciju da traži promjenu upisa titulara vlasništva u zemljišnim knjigama. U vezi sa Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine, apelanti ukazuju i na to da je ona ustavnopravno neosnovana, te da će izazvati teške posljedice za funkcioniranje sudstva u BiH, kao i da su na ove nepravilnosti ukazali u žalbi na Rješenje Osnovnog suda broj Ip-1511/04.
b) Odgovor na apelaciju
12. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su odluke koje su predmet osporavanja apelacijom zasnovane na pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, pa su tvrdnje o povredi prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovane.
13. Osnovni sud je u odgovoru na navode apelanata istakao da je prilikom donošenja osporenog rješenja postupao po pravosnažnim presudama, koje je u prilogu odgovora i dostavio, te da je rješenje o upisu dostavljeno strankama.
14. Predlagač je u odgovoru na apelaciju istakao da apelanti po četvrti put postavljaju isto pitanje, tj. postojanje pravnog interesa, te ukazuje na to da je o njemu odlučeno u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1631/08. Netačnim je ocijenjen navod da arbitražna odluka ne može steći svojstvo izvršne isprave, te je s tim u vezi ukazano na odredbe Zakona o izvršnom postupku, kao i da je tu odluku priznao Vrhovni pokrajinski sud u Gracu, a koju je Okružni sud u Banjoj Luci priznao svojom odlukom. U vezi sa tvrdnjom da predlagač nije imao pravni interes da traži provođenje presuda kroz zemljišnu knjigu, ukazano je na to da je apelantima poznato da tražiocu izvršenja same presude ne znače ništa sve dok se ne provedu kroz zemljišne knjige. S tim u vezi je ukazano na to da relevantne odredbe Zakona o izvršnom postupku daju pravo tražiocu izvršenja da u parnici ostvari ono čime bi dokazao da je vlasnik objekta firma kao dužnik a ne fizičko lice. Najzad, predlagač zaključuje da apelanti ne navode u čemu se sastoji povreda njihovih prava.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 3.
(Pretpostavke za upis)
1. Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. (…)
2. Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev zasniva.
To mogu biti:
3. ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis, (…) Član 5.
Konstitutivno dejstvo
1. Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovog zakona.
Član 8.
Obaveza upisa Upis prava na nekretninama kao i upis svih promjena koje se tiču podataka u zemljišnoj knjizi je obavezan.
Član 41.
(Zainteresovana lica)
1. Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.
3. Odobrenje iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.
Član 42.
(Provjera zahtjeva za upis) Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:
1. da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2. da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3. da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.
Član 43.
Odlučivanje o upisu
1. Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.
2. Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:
2. lice nije ovlašćeno da zahtijeva upis, 3. pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata, (…)
16. Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 20.
Pravo svojine stiče se i odlukom državnog organa, na način i pod uslovima određenim zakonom.
Član 33.
Na osnovu pravnog posla pravo svojine na nekretninama stiče se upisom u javnu knjigu ili na odgovarajući način određen zakonom.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Pž-09-000 053 od 28. oktobra 2009. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 30. novembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 19. januara 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelanti osporavaju navedena rješenja tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
24. Apelanti osporavaju odluke proistekle iz postupka upisa promjene prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnoj knjizi. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je članom 5. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama regulirano da vlasništvo i druga stvarna prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu, dakle da imaju konstitutivni karakter. Dalje, upis prava vlasništva odlučujući je za njegovo uživanje i raspolaganje, odnosno efektivno uživanje u velikoj mjeri može biti ograničeno ukoliko vlasništvo nije upisano u zemljišne knjige. Stoga je nesporno da se u ovim postupcima moraju primijeniti sve garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, stav 21, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 99/08). Shodno navedenom, slijedi da je u konkretnom slučaju član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
25. Apelanti tvrde da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer predlagač nije imao pravni interes, odnosno nije bio aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za promjenu upisa, te da u konkretnom slučaju nije postojao pravni osnov za podnošenje zahtjeva za promjenu upisa, odnosno da odlukama koje su priložene uz zahtjev predlagaču nije priznato niti jedno subjektivno pravo.
Ustavni sud primjećuje da je predlagač uz zahtjev za upis prava vlasništva u korist apelanta PPP „Domet“ podnio, između ostalog, Presudu Okružnog suda broj 011-0- Gž-000 737 od 28. decembra 2006. godine. Apelanti tvrde da je ova presuda ustavnopravno neosnovana. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti navedenu presudu osporavali u postupku pred ovim sudom, koji je okončan Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 1631/08 od 27. marta 2009. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Apelanti su navedenu presudu osporavali tvrdeći da sadašnji predlagač, a u ovom postupku tužilac, nije imao ni pravni interes a ni pravni osnov za podnošenje deklaratorne tužbe, da nije bio aktivno legitimiran, te da je osporenom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Razmatrajući ovako istaknute navode, Ustavni sud je zaključio da je postojanje pravnog interesa dokazano arbitražnom odlukom broj T- 43/92 od 29. maja 1998. godine i presudom Vrhovnog pokrajinskog suda u Gracu, koju je Okružni sud priznao Rešenjem broj R-258/01 (tačka 55), odnosno da je navedenim odlukama dokazano i postojanje pravnog osnova za podnošenje tužbe, jer je sadašnji predlagač, a u ovom postupku tužilac, postupak pokrenuo da bi stvorio uvjete za realizaciju svojih potraživanja utvrđenih navedenim odlukama (tačka 56). Najzad, zaključeno je da su na osnovu provedenog dokaznog postupka redovni sudovi na nesporan način utvrdili da je apelant PPP „Domet“ vlasnik predmetnih nekretnina, te da obrazloženja i razlozi koje su redovni sudovi ponudili ne ostavljaju utisak proizvoljnosti, te da materijalno i procesno pravo nije proizvoljno primijenjeno (tačka 58). Ustavni sud je u vezi sa apelantovim zahtjevom za preispitivanje navedene odluke Ustavnog suda, koji je bio zasnovan na identičnim navodima kao u apelaciji, zaključio da ne postoje opravdani razlozi za njegovo usvajanje (obavještenje o zahtjevu za preispitivanje, 29. septembar 2009. godine, dostupno na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Ustavni sud primjećuje da iz relevantnih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama proizlazi da se postupak upisa pokreće podnošenjem zahtjeva za upis. Zakon ne ograničava podnošenje zahtjeva za upis samo na titulara prava koje je predmet upisa, iz čega slijedi da zahtjev može podnijeti svako ko ima pravni interes za to. Dalje, uz zahtjev se treba priložiti i dokazna dokumentacija na kojoj se zahtjev zasniva. To može, između ostalog, da bude i ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis određenog prava. Upis u zemljišnu knjigu je dopušten samo uz odobrenje lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu, ali ovo odobrenje može da bude zamijenjeno sudskom odlukom.
27. Iz obrazloženja osporenih rješenja proizlazi da je predlagač podnio zahtjev za upis prava vlasništva u korist apelanta PPP „Domet“, te da je priložio ovjerene kopije pravosnažnih i izvršnih presuda. Presudom Okružnog suda broj 011-0- Gž-000 737 od 28. decembra 2006. godine usvojen je predlagačev tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant PPP „Domet“ vlasnik predmetnih nekretnina i da se na ime ove presude ima uknjižiti kao vlasnik. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Pž-06-000 272 od 13. decembra 2007. godine usvojen je predlagačev tužbeni zahtjev, pa je utvrđeno da je apsolutno ništav ugovor o prodaji predmetnih nekretnina od 30. septembra 2004. godine zaključen između apelanta Haznadara kao prodavca i „Orbico“ d.o.o. kao kupca, a na osnovu kojeg je „Orbico“ d.o.o. bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Najzad, predlagač je priložio i rješenje Republičke uprave Banja Luka, kojim je, povodom njegove žalbe, poništeno Rješenje Republičke uprave Laktaši broj 26-952-2025/04 od 9. novembra 2004. godine, a kojim je, po osnovu navedenog apsolutno ništavog ugovora o kupoprodaji, bio dopušten upis u katastru nekretnina predmetnih nekretnina na ime „Orbico“ d.o.o.
28. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da nema proizvoljnosti u obrazloženjima osporenih odluka iz kojih slijedi da je predlagač imao svojstvo zainteresiranog lica, odnosno da je postojao pravni osnov za upis u smislu člana 43. stav 2. tačke 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama. Naime, predlagač je uz zahtjev za upis predočio pravosnažnu i izvršnu odluku nadležnog suda kojom je usvojen njegov tužbeni zahtjev i utvrđeno da je apelant PPP „Domet“ vlasnik predmetnih nekretnina, te da se na osnovu ove odluke kao takav ima upisati u zemljišnu knjigu. S obzirom na to da je u pravosnažno okončanom postupku usvojen ovakav tužbeni zahtjev, ne može se dovoditi u sumnju i postojanje pravnog interesa predlagača da ovakvo utvrđenje bude i realizirano upisom u zemljišnu knjigu. Suprotno tvrdnjama apelanata, valjanost zahtjeva za upis, kako je to već istaknuto u ovoj odluci, nije uvjetovana činjenicom da ga podnosi titular prava čiji se upis traži, već je dovoljno postojanje pravnog interesa podnosioca zahtjeva. Sudska odluka je u odnosu na apelanta PPP „Domet“ imala konstitutivni karakter, utvrđeno je da je on vlasnik predmetnih nekretnina, što, u skladu sa članom 20. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, predstavlja osnov za sticanje prava vlasništva. Dakle, postojanje pravnog osnova u smislu upisa prava na nekretninama tiče se pravnog osnova postojanja prava čiji se upis traži. Shodno navedenom, neosporno je da je postojala sudska odluka koja je sadržavala vidljiv pravni osnov za upis navedenog prava. Predlagač je uz zahtjev za upis priložio odluke iz kojih proizlazi da je proglašen apsolutno ništavim pravni posao po kojem su predmetne nekretnine bile upisane u korist trećeg lica, te da je poništeno rješenje na osnovu kojeg je takav upis bio dopušten. Shodno navedenom, nije bilo potrebno ni pribavljati odobrenje u smislu člana 41. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama jer je ono zamijenjeno navedenim odlukama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane tvrdnje apelanata da predlagač nije imao pravni interes, odnosno valjan pravni osnov da podnosi zahtjev za upis prava vlasništva u korist apelanta PPP „Domet“.
29. Tvrdnje apelanata da su odluke koje su bile osnov upisa nezakonite jer su, prema njihovom mišljenju, zasnovane na nepriznatoj arbitražnoj odluci, ne mogu biti od utjecaja na zakonitost i pravilnost osporenih rješenja. Naime, tačan je navod da je Ustavni sud u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1631/08 konstatirao da se navedenom odlukom ne prejudicira status arbitražne odluke na koju apelanti ukazuju u izvršnom postupku. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o postupku upisa u zemljišnu knjigu. Ovaj postupak je reguliran čl. 31-47. Zakona o zemljišnim knjigama, kojim je propisana obaveza suda da po službenoj dužnosti utvrdi postojanje propisanih uvjeta za upis i da na osnovu toga donese odluku kojom zahtjev za upis djelimično ili u potpunosti usvaja. Međutim, navedenim odredbama nije propisana mogućnost preispitivanja u ovom postupku zakonitosti i pravilnosti pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka koje su priložene kao dokaz uz zahtjev za upis. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud ukazuje i na naprijed citiranu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1631/09. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata u ovom dijelu neosnovani.
30. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja u postupku upisa prava vlasništva u zemljišne knjige apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud dopustio upis prava vlasništva u korist apelanata na osnovu zahtjeva za upis koji je uložio predlagač koji je imao pravni interes da se upis izvrši, a na osnovu predočenih dokumenata koji su sadržali pravni osnov za upis.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović