Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1000/12 (Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1000/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1000/12, rješavajući apelaciju Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 017458 11 Rev od 12. januara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 017458 08 Pz od 1. februara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor Suad Hamzabegović, podnio je 14. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Ps 017458 11 Rev od 12. januara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 017458 08 Pz od 1. februara 2011. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta (tuženog), radi duga, Općinski sud u Sarajevu je donio presudu broj 09 65 Ps 17458 05 Ps od 10. jula 2008. godine. Navedenom presudom obavezan je apelant da tužitelju na ime duga plati iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 34.096,80 KM počev od 16. septembra 2005. godine do 7. januara 2007. godine, na iznos od 25.757,60 KM počev od 8. januara 2007. godine do 13. septembra 2007. godine, te na ime troškova postupka iznos od 150,00 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 017458 08 Pz od 1. februara 2011. godine uvažena je žalba apelanta i preinačena prvostepena presuda, na način što je apelant obavezan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 25.757,60 KM počev od 15. septembra 2005. godine pa do 13. septembra 2007. godine, kao i troškove postupka u iznosu od 150,00 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 017458 11 Rev od 12. januara 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da je predmet raspravljanja u konkretnoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za isplatu kamate kao glavnog duga, a koji iznos nije iskazan u određenoj vrijednosti. Dakle, s obzirom da tužitelj nije označio vrijednost spora, čemu apelant nije prigovarao, Vrhovni sud je zaključio da se radi o vrijednosti spora ispod zakonskog cenzusa iz člana 237. stav 2. ZPP-a, to proizilazi da revizija nije dozvoljena u smislu navedenih zakonskih odredbi. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 017458 08 Pz od 1. februara 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 017458 11 Rev od 12. januara 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom da iz stanja spisa proizilazi da je apelantu 14. februara 2011. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 017458 08 Pz od 1. februara 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. marta 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić