Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1210/12 (Đ. S.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1210/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1210/12, rješavajući apelaciju Đorđa Simića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Simića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 003083 11 Rev od 12. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 003083 10 Gž od 7. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 003083 07 P od 21. oktobra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđe Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnio je 28. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 003083 11 Rev od 12. januara 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 003083 10 Gž od 7. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 003083 07 P od 21. oktobra 2010. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta, M.S., P.S. i Ž.S. (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv Mjesne zajednice Gornja Bukovica, Opštine Bijeljina, T.S., G.L., R.L. i U.J. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, vsp. 3.213,40 KM, Osnovni sud je donio presudu broj 80 0 P 003083 07 P od 21. oktobra 2010. godine. Navedenom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se obavežu tuženi da apelantu i tužiteljima solidarno isplate iznos od 320,00 KM za trajno izuzeće 16 m² zemljišta na parceli broj 600 u k.o. Gornja Bukovica, pobliže prikazanog na skici vještaka geometra koja skica čini sastavni dio presude, te po osnovu vrijednosti radova za sprječavanje dalje erozije zemljišta navedene parcele iznos od 2.893,40 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 80 0 P 003083 10 Gž od 7. juna 2011. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i tužitelja i potvrđena je presuda Osnovnog suda broj 80 0 P 003083 07 P od 21. oktobra 2010. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 003083 11 Rev od 12. januara 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta i tužitelja izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 3.213,40 KM, te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, propisan navedenim članom 237. stav 2. ZPP. Također, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je sa ostalim tužiteljima protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 003083 10 Gž od 7. juna 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 003083 11 Rev od 12. januara 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 80 0 P 003083 10 Gž od 7. juna 2011. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 12. januara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 28. marta 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić