Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1395/12 (P. V.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1395/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-1395/12, rješavajući apelaciju Petra Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Vukovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004008 11 U od 14. marta 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona broj 12-23-130/08 od 25. jula 2011. godine, rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica broj 03-

23.12-3837/99 od 2. aprila 2003. godine i zaključka Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica broj 03-23-12-1350/02 od 31. januara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 004008 11 U od 14. marta 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-130/08 od 25. jula 2011. godine, rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23.12-3837/99 od 2. aprila 2003. godine i zaključka Službe broj 03-23-12-1350/02 od 31. januara 2008. godine.

2. Rješenjem Službe broj 03-23.12-3837/99 od 2. aprila 2003. godine potvrđeno je da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u Zenici, bliže označenom u navedenom rješenju (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

3. Zaključkom Službe broj 03-23-12-1350/02 od 31. januara 2008. godine odbačen je apelantov zahtjev za povrat predmetnog stana. U obrazloženju zaključka Služba je ukazala da je odredbom člana

123. Zakona o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 2/98 i 43/99) propisano da će nadležni organ, ukoliko nađe da povodom postavljenog zahtjeva po važećim propisima nema uslova za provođenje postupka, donijeti o tome zaključak kojim će zahtjev odbaciti. S obzirom da je tokom postupka utvrđeno da je apelant već ranije, 26. februara 2002. godine, podnio zahtjev za povrat predmetnog stana, te da je rješenjem Službe broj 03-23.12-3837/99 od 2. aprila 2003. godine potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, Služba nije mogla udovoljiti njegovom zahtjevu pa je apelantov zahtjev odbačen.

4. Rješenjem Ministarstva broj 12-23-130/08 od 25. jula 2011. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv zaključka Službe broj 03-23-12-1350/02 od 31. januara 2008. godine. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je ukazalo da je u postupku vraćanja u posjed predmetnog stana već ranije doneseno rješenje, pa je rješavanje o ponovnom zahtjevu bespredmetno. Ministarstvo je ukazalo i da je zaključak Službe pravilan i zasnovan na zakonu zbog čega apelantovim žalbenim navodima nije moglo biti udovoljeno.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 004008 11 U od 14. marta 2012. godine odbijena je tužba kojom je apelant pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-130/08 od 25. jula 2011. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ukazao da su Ministarstvo i Služba pravilno odlučili kada su odbili apelantov zahtjev odnosno žalbu zbog toga što je tokom postupka utvrđeno da je apelant ranije podnio zahtjev za povrat stana. Utvrđeno je i da je o tom apelantovom zahtjevu odlučeno rješenjem Službe broj 03-23.12-3837/99 od 2. aprila 2003. godine kojim potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da mu se stan vraća u posjed. Na temelju navedenog, Kantonalni sud je zaključio da nije došlo do povrede zakona na apelantovu štetu, zbog čega je apelantova tužba odbijena.

6. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. U konkretnom slučaju apelanti se žali na presudu Kantonalnog suda broj 04 0 U 004008 11 U od 14. marta 2012. godine, kojim je odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-130/08 od 25. jula 2011. godine. Navedenim rješenjem Ministarstva je odbijena apelantova žalba podnesena protiv zaključka Službe broj 03-23-12-1350/02 od 31. januara 2008. godine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku odlučivano o procesnim pitanjima, odnosno o procesnoj dopustivosti zahtjeva za povrat predmetnog stana koji je apelant (ponovno) podnio Službi. Ustavni sud zaključuje da se u postupku, u kojem su donesena osporena rješenja nije odlučivalo o stjecanju ili gubitku građanskih prava i obaveza apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njihova prava i obaveze, u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se, također, u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu apelanata na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije, kao ni o njihovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1395/12 (P. V.) | Sudska praksa | Aktio