Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1434/12 (S.Č.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1434/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-1434/12, rješavajući apelaciju S.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.Č. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 039386 12 Rev od 29. februara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039386 08 P od 12. januara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banja Luke, podnio je 19. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 039386 12 Rev od 29. februara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 039386 08 P od 12. januara 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 039386 08 P od 12. januara 2011. godine, u postupku koji se vodio po apelantovoj tužbi kojom je tražio isplatu stare devizne štednje, obavezan je apelant Unicredit banci a.d. Banja Luka, drugotuženoj u postupku pred redovnim sudovima, nadoknaditi troškove postupka u iznosu bliže označenom u presudi.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine odbijena je apelantova žalba protiv dijela presude Osnovnog suda broj 71 0 P 039386 08 P od 12. januara 2011. godine kojom je odlučeno o troškovima postupka i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 039386 12 Rev od 29. februara 2012. godine odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav
2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje, ukazano je i da je odredbom člana 316. ZPP, u stavu 3. propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Vrhovni sud je konačno ukazao da, s obzirom da je revizijom pobijana odluka drugostepenog suda kojom je odlučeno o troškovima postupka koji čine sporedno potraživanje, proizlazi da revizija nije dozvoljena.
5. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine.
9. Ustavni sud je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelantov punomoćnik rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 039386 11 Gž od 10. novembra 2011. godine primio 6. decembra 2011. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić