Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1437/12 (A. Đ.)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1437/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP-1437/12, rješavajući apelaciju Aleksandra Đuričića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aleksandra Đuričića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 005788 11 Rev od 29. februara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 005788 09 P od 26. septembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Đuričić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Maglaja, podnio je 19. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 005788 11 Rev od 29. februara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 005788 09 P od 26. septembra 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 P 005788 09 P od 26. septembra 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine odbijen je apelantov prijedlog za oslobađanje od plaćanja troškova postupka po osnovu neplaćene sudske takse na presudu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 005788 11 Rev od 29. februara 2012. godine odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv rješenja Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 254. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), u stavu 1. propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan, a u stavu 4. je propisano da se u postupku po reviziji protiv rješenja shodno primjenjuju odredbe tog zakona o reviziji protiv presude. Vrhovni sud je ukazao da je u konkretnom postupku prvostepenim i drugostepenim rješenjem odlučeno o apelantovom zahtjevu da ga sud oslobodi obaveze plaćanja takse, te ukazao da se tim rješenjima nije odlučilo o glavnoj stvari, odnosno da osporena rješenja nemaju karakter rješenja kojima se postupak pravosnažno završava. Osim toga, Vrhovni sud je ukazao da, s obzirom da se radi o iznosu 1.000,00 KM, a da je odredbom člana 237. stav 2. ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv rješenja Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena rješenje Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine, s obzirom da je iz dokumenata u spisu vidljivo da je apelant reviziju Vrhovnom sudu dostavio 17. novembra 2011. godine, pa se podrazumjeva da je apelant osporeno rješenje Okružnog suda broj 85 0 P 005788 11 Gž 2 od 1. novembra 2011. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Drugostepenog građanskog vijeća Suda BiH.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1437/12 (A. Đ.) | Sudska praksa | Aktio