Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1476/12 (NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 13. 06. 2012.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1476/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1476/12, rješavajući apelaciju NLB Razvojne banke a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija NLB Razvojne banke a.d. Banja Luka podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Ip 003788 12 Pž od 27. marta 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 21. decembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Ružica Topić i Nebojša Makarić, advokati iz Banja Luke, podnio je 20. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ip 003788 12 Pž od 27. marta 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 21. decembra 2011. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud u konkretnom slučaju donese Odluku o privremenoj mjeri i naloži obustavljanje izvršenja rješenja o izvršenju Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 2. decembra 2011. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu.

2. Rješenjem o izvršenju Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 2. decembra 2011. godine, određeno je izvršenje po prijedlogu tražitelja izvršenja «Kreator» d.o.o. Sokolac (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) od dana 25. novembra 2011. godine, protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 089-0-

Ps-07-000 169 od 16. januara 2008. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda broj 66 0 Ps 000031 11 Pž od 10. juna 2011. godine, kao izvršne isprave. Navedenim rješenjem određeno je izvršenje na novčanim sredstvima apelanta, na računima kod banaka navedenim u prijedlogu za izvršenje.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 21. decembra 2011. godine odbijen je prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju tog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 2. decembra 2011. godine, kao neosnovan, te je rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je, između ostalog, naveo da je pažljivom analizom prijedloga za izvršenje, priložene dokumentacije predlagača i dokumentacije koju je apelant dostavio tom sudu, zaključio da nisu učinjene bilo kakve povrede odredaba Zakona o izvršnom postupku, Zakona o parničnom postupku, niti bilo kojeg drugog zakona i podzakonskog akta. Naime, Okružni privredni sud je istakao da je prijedlog za izvršenje stavljen na osnovu pravosnažne i izvršne odluke suda kao izvršne isprave koju je apelant uredno zaprimio i koja nije ni sporna. Također, Okružni privredni sud je konstatovao da apelant prigovara da sud nije dostavio priloge po osnovu kojih je usvojio prijedlog za dozvolu izvršenja i dozvolio izvršenje na način kako je i to predloženo, te da je sud mišljenja da s obzirom da apelant ima kod sebe svu dokumentaciju uz prijedlog nema nikakvog posebnog razloga za dostavljanje istih jer svom dokumentacijom raspolaže i istu ima kod sebe, a ujedno je izvršenje i traženo kod NLB Razvojne banke kao banke preko koje posluje apelant. Isto tako, Okružni privredni sud je istakao da je neosnovan prigovor apelanta da je predloženo izvršenje nedozvoljeno, jer je predmetno izvršenje sud dozvolio sa računa apelanta preko kojih apelant vrši poslovanje, te da je zbog toga nebitno za predmetni postupak na kom računu apelant ima sredstva jer je obaveza banke koja provodi izvršenje da blokira sve račune i prema redoslijedu prispjeća izvršenja izvršenje provede kad na računu (ima) bude sredstava.

4. Nadalje, Okružni privredni sud je naveo da prigovor apelanta na obračun zateznih kamata na dotadašnje troškove u parničnom postupku cijeni neosnovanim, kao i da je neosnovan i prigovor zastarjelosti potraživanja jer se radi o potraživanju troškova postupka utvrđenom sudskom odlukom čija visina je konačno određena pravosnažnom odlukom suda. Zatim, Okružni privredni sud je konstatovao da neosnovano apelant prigovara prebijanje međusobnih potraživanja (kompenzacioni prigovor), jer se radi o materijalnom prigovoru o kome se odlučuje jedino u parničnom postupku. Konačno, Okružni privredni sud je istakao da, što se tiče ostalih prigovora navedenih u podnesku apelanta, su ti prigovori paušalni i ne utiču na konačnu odluku suda jer se apelant bavi problemima finansijskog poslovanja, te se taj sud u izvršnom postupku nema nikakve obaveze o istim izjašnjavati, jer se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku i izvršnoj ispravi (presudi) koja je uredna (pravosnažna i izvršna), te kao takva podobna za izvršenja i ispunjava sve uslove za njeno provođenje-izvršenje.

5. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 12 Pž od 27. marta 2012. godine žalba apelanta je djelimično uvažena i ukinuto je rješenje Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 21. decembra 2011. godine u dijelu kojim se rješenje Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 2. decembra 2011. godine održava na snazi, a u kojem se nalaže apelantu da prenese na račun punomoćnika tražitelja izvršenja, advokata Zorana Jovanovića kod Uni Credit Bank po prijemu tog rješenja o izvršenju, novčana sredstva koja su predmet izvršenja, dok je u preostalom dijelu žalba apelanta odbijena i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 11 Ip od 21. decembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja, Viši privredni sud je, između ostalog, istakao da je prvostepeni sud u pobijanom rješenju valjano obrazložio navode iz prigovora apelanta, koji predstavljaju i žalbene navode, te da žalbom nisu dovedeni u pitanje stavovi prvostepenog suda koji je o svim prigovorima dao logično obrazloženje, zbog čega taj sud nije posebno ni obrazlagao ostale žalbene navode. Konačno, Viši privredni sud je konstatovao da je zbog toga žalbu odbio u preostalom dijelu, jer nisu postojali razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom da je apelant osporio rješenja Višeg privrednog i Okružnog privrednog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda broj 089-0-Ps-07-000 169 od 16. januara 2008. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda broj 66 0 Ps 000031 11 Pž od 10. juna 2011. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Višeg privrednog suda broj 61 0 Ip 003788 12 Pž od 27. marta 2012. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1476/12 (NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio