Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1492/12 (J. R.)
Odluka donesena 13. 06. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1492/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. juna 2012. godine, u predmetu broj AP 1492/12, rješavajući apelaciju Jasminke Rakić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Rakić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000373 od 5. maja 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminka Rakić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 24. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-
000373 od 5. maja 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1126/02 od 25. marta 2004. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tuženog N.H. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi iseljenja i predaje u posjed, vsp. 1.000,00 KM, obavezan je tuženi predati u posjed apelantici stan, koji se nalazi u Sarajevu, u ulici Džemala Bijedića broj 77, pobliže preciziran u izreci presude, te sa članovima svoje porodice iseliti iz predmetnog stana i apelantici naknaditi troškove parničnog postupku u iznosu od 496,00 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Kantonalnog suda broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine žalba tuženog je uvažena kao osnovana i presuda Općinskog suda broj P-1126/02 od 25. marta 2004. godine preinačena tako što je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti i apelantica obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 792,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000373 od 5. maja 2009. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 316. stav 1. ZPP-a propisano da je tužitelj dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora, osim u slučajevima u kojima se vrijednost predmeta spora ne može izraziti u novcu, te da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (stav 2.). Zatim, Vrhovni sud je istakao da iz stanja spisa proizlazi da je tužba podnijeta 15. maja 2002. godine, odnosno, u vrijeme važenja ranijeg ZPP-a («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99), da u tužbi apelantica nije bila označila vrijednost spora, ali da je na raspravi od 29. maja 2003. godine bila već zastupana po advokatu Tariku Čingiću, te da je na pripremnom ročištu od 26. februara 2004. godine, odnosno u vrijeme stupanja na snagu novog ZPP-a, punomoćnik apelantice, koji je pristupio sa apelanticom lično na ročište, prije početka ročišta izjavio da označava vrijednost spora na iznos od 1.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je konstatovao da apelantica navedeni iznos nije promijenila do okončanja glavne rasprave, zbog čega u reviziji i predlaže dozvoljenost revizije u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a. Shodno tome, Vrhovni sud je istakao da je razmatrao prijedlog apelantice da se dopusti revizija, ali je našao da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a. Konačno, Vrhovni sud je naveo da kako revizija nije dopuštena, to je u smislu člana 247. stav 1., u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP-a, odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000373 od 5. maja 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantici 10. decembra 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-846/04 od 22. novembra 2007. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić